Ilija, prorok
Bio je rodom iz plemena Aronova iz grada Tižbe. Svoju mladost proveo je u molitvi i razmišljanju, povlačeći se često u pustinju. U njegovo vrijeme bila su dva židovska kraljevstva: Judino, koje je sačinjavalo pleme Judino i Benjaminovo sa sjedištem u Jeruzalemu i njime su vladali potomci kralja Salamona, i Izraelovo, koje je sačinjavalo ostalih 10 plemena sa sjedištem u Samariji i njime su vladali potomci Jeroboama, sluge kralja Salamona. Ilija je imao velike sukobe s izraelskim kraljem Ahabom i njegovom ženom Jezabelom, Sirijkom, po čijom nagovoru Ahab sagradi hram bogu Baalu i namjesti svećenike da služe tome krivobogu. Proročanstvo o njihovoj groznoj smrti obistini se (Ahabu su psi krv lizali, a Izabelu su izjeli). Prorok Ilija pokazao je čudesnu moć kad je zemlja bila tri i pol godine bez kiše, a onda po njegovim molitvama Bog spusti kišu na zemlju; čudesno umnoži brašno i ulje u kući udovice u Sarepti i vrati u život njezina sina; na gori Horebu doživio je Božju blizinu u laganom povjetarcu i s Bogom razgovarao. Završivši svoje poslanje, za nasljednika odredi proroka Elizeja. Uzet je na nebo u ognjenim kolima. Na gori Taboru, kad se Isus preobrazio pred svoja tri učenika, pojavio se i Ilija. Inače Ilija na hebrejskom jeziku znači «Jahve je moj Bog». Djelovanje proroka Ilije opširno je opisano u Prvoj i Drugoj knjizi Kraljeva.