Boris i Gleb, mučenici
Bijahu oni sinovi velikoga kijevskoga kneza Vladimira Velikoga i žene mu Ane, sestre bizantskoga cara Bazilija II. U kršćanskoj vjeri odgojila ih je pobožna majka. U času krštenja Boris je dobio ime Roman, a Gleb David. Prije svoje smrti Vladimir je podijelio svoju kneževinu dvanaestorici sinova. Svjatopolk, koji je baštinio kijevsku oblast, nije to priznao pa je sve poduzeo da ubije braću. Njegov brat Boris, knez Rostova, vraćajući se s pobjedničkog pohoda protiv Pečenjega (Skita), bio je na današnji dan 1015. godine ubijen, ne htijući se boriti protiv brata. Isto tako ubiše i mlađahnoga Gleba kad se vraćao u Kijev. Jaroslav, Vladimirov prvorođenac, knez Novgoroda, pobijedio je 1019. Svjatopolka i zauzeo Kijev. On je godine 1020. dao prenesti tjelesa Borisa i Gleba u crkvu sv. Bazilija u Višgorod i počeo ih častiti kao mučenike. Ivan, grčki metropolit u Kijevu u 12. stoljeću, proglasio ih je svetima.
Rodila se u gradu Tiru u 3. stoljeću. Otac Urban bijaše carski namjesnik. Kad joj je bilo 11 godina, otac ju zbog izvanredne ljepote smjesti u visoku kulu i dade joj služavke da ju poslužuju i postavi zlatne i srebrne idole da im se klanja i prinosi žrtve. Gledajući kroz prozor danju i noću Božju prirodu, ona zaključi da postoji jedan živi Bog. Bog joj pošalje anđela koji ju pouči u svemu. Ona razbije idole, što razgnjevi oca. Nakon podnesenih muka, ispusti ona dušu svoju.