Prohor, Nikanor, Timon i Parmen, apostoli i đakoni

U Djelima apostolskim čitamo: U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: «Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.» Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože nad njih ruke (Dj 6, 1-6). Ova sedmorica su prvi đakoni u Crkvi. Prohora je kasnije apostol Petar rukopoložio za biskupa u Nikomediji. Neko vrijeme on je pomagao sv. Ivanu i na otoku Patmosu zabilježio je otkrivenja koja je čuo iz usta sv. Ivana. Vratio se u Nikomediju, gdje je uložio veliki trud oko obraćenja pogana. Život je završio u Antiohiji mučeničkom smrću. Nikanora ubiše Židovi u Jeruzalemu istoga dana kada i sv. Stjepana. Timon bijaše biskup u Arabiji, gdje ga razapeše. Parmen je umro prirodnom smrću.