Makrina, časna majka, sestra Bazilija Velikoga
Rodila se početkom 4. stoljeća u Cezareji, u pokrajini Kapadociji. Njezini roditelji Bazilije i Emilija imali su velike zemljišne posjede u Kapadociji i u susjednoj pokrajini Pont i pripadali su najslavnijim rodovima svoga vremena i kraja. U toj pobožnoj obitelji rodilo se desetero djece. Najstarije dijete bila je Makrina, koja je to ime dobila po svojoj baki po ocu. Nakon što joj je umro zaručnik, ona odluči da neće stupiti u brak. Sa svojom majkom Emilijom povuče se iz svijeta i u svojoj kući nad rijekom Amazijom u Pontu počnu živjeti monaškim životom ravnajući se po evanđelju. I Makrinin brat Bazilije također se opredijelio za monaški život i osnovao mnoge manastire u Pontu i napisao Pravilo. Ova obitelj dala je Crkvi čak osmero svetih: Makrina, njezina braća Grgur, Bazilije, Petar i Naukracije, njihovi roditelji Bazilije i Emilija te Makrinin djed po majci. Umrla je 379. godine.
Rodio se u Antiohiji sirijskoj od kršćanskih roditelja. Od mladosti preda se monaškom životu. Po svojim molitvama činio je velika čudesa. Iz Antiohije preselio se u Carigrad i tu u blizini grada osnovao manastir i nastavio svoj asketski život. Car Teodozije Mlađi često puta ga je pohodio i pitao za savjet, a patrijarh Atik rukopoložio ga je za svećenika. Proživjevši mnogo godina, on se pripravi za smrt. Pričesti se, pouči svoju monašku braću i na očigled sviju usnu. No kada dođe vrijeme da ga sahrane, on se na iznenađenje svih nazočnih digne i reče: «Bog mi je darovao još 15 godina ovozemnog života.» Tako i bi. Upokojio se 430. godine u dubokoj starosti.