Martin, papa rimski
Rodio se u Todi, u Umbriji, u Italiji. Jedno je vrijeme bio poslanik u Carigradu. Za papu je izabran 649. godine i iste godine održao je sinodu u Lateranu. U radu sinode sudjelovao je i palestinski biskup Stjepan i brojni grčki monasi. Na ovoj sinodi osuđen je monoteletski nauk, koji je učio da je u Kristu samo jedna volja. U ispovijesti vjere i u 20 kanona razvijen je nauk o dvije volje i energije u Kristu, koje odgovaraju njegovoj božanskoj i ljudskoj naravi. Bizantski car Konstancije II. (641. - 668.) smatrao je papu Martina nezakonitim jer nije zatražio potvrdu svoga izbora. Godine 653. papa je zarobljen i odveden na otok Naxos, a potom u Carigrad. Tu je protiv njega proveden sudski postupak zbog veleizdaje, jer je papa Martin bio uz carskog namjesnika Olimpija koji se u Rimu proglasio neovisnim o bizantskom carstvu. Zbog toga je papa bio osuđen na smrt. Umirući patrijarh Pavao izmolio je za papu u cara pomilovanje te je 654. godine odveden u progonstvo na Kerson na Krim. Još za njegova života rimski kler, pod carskim pritiskom, za novoga papu izabrao je Eugena I. Papa Martin I. umro je 656. godine u Kersonu.
Prije krštenja zvali su se Kruglec, Kumec i Nežilo. Bijahu oni sluge na dvoru litvanskoga kneza Olgarda u Vilni. Svu trojicu pokrstio je svećenik Nestor. Obješeni su kao kršćani na jednom drvetu godine 1347. To drvo kršćani posijeku i tu sagrade crkvu Svete Trojice u koju polože njihove moći. Na panju od drveta naprave žrtvenik.