VELIKI PETAK
Na sveti i veliki petak vršimo spomen na svetu i spasonosnu i strašnu muku Gospoda i Boga i Spasa našega Isua Krista koju je dragovoljno radi nas podnio: to jest pljuvanje, bičevanje, šamaranje, ruganje, ismijavanje, skreltnu haljinu, trsku, spužvu, ocat, čavle, koplje i poslije svega toga križ i smrt. Sve se to u petak dogodilo…A treba znati i to da je Gospod razapet šestog dana u tjednu, dakle u petak, jer je šestog dana u početku i čovjek stvoren. No, i u šesti čas dana bio je raspet na križ jer je u tom času, kako se kaže, i Adam, ispruživši ruku, dotakao se zabranjenog drveta i umro. Dolikovalo je naime da u onaj čas u kojem je bio poražen, bude opet i obnovljen. Po nadnaravnom tvom i neizmjernom milosrđu prema nama, Kriste Bože, pomiluj nas. Amin.
O njegovom stradanju pisao je sv. Grgur Bogoslov. Marko je bio biskup u Aretusi u Siriji. U vrijeme cara Konstantina dao razoriti neki poganski hram i mnoge priveo na kršćanstvo. No kad na prijestolje dođe car Julijan Otpadnik od vjere Kristove, tad i neki građani Aretuse otpadnu od vjere i ponovno prigrliše poganstvo. Navališe na biskupa Marka da im natrag sagradi hram ili da plati veliki novac. No on to odbi. Nato ga oni počeše mučiti na raznorazne načine, ali starac biskup ostade ustrajan. To posrami njegove mučitelje te se jedan po jedan vrati na pravu vjeru. Svoj ovozemaljski život završio je 362. godine. Ćiril, đakon biskupa Marka, iz grada Heliopola razbio je neke idole kad kršćani dobiše slobodu u vrijeme cara Konstantina. No kad na vlast dođe Julijan Otpadnik, Ćiril i još mnogi drugi kršćani u tom gradu bijahu mučeni i pobijeni.