BLAGOVIJEST PRESVETOJ BOGORODICI
Kada se djevici Mariji navrši 11 godina boravka i služenja pri hramu u Jeruzalemu i
14 godina od rođenja, priopće joj svećenici da po Zakonu više ne može ostati pri
Hramu, nego treba da se zaruči i stupi u brak. Tada po promislu Božjem veliki
svećenik Zaharija, otac Ivana Krstitelja, u dogovoru s ostalim svećenicima, sabere 12
potomaka kralja Davida, među kojima i Josipa iz Nazareta s kojim se Marija zaruči.
Jednoga dana dođe u kuću njezinu u Nazaret Božji glasnik arkanđeo Gabriel s
radosnom viješću da je Bog baš nju, milosti punu, izabrao da bude majka Sina
Božjega kojemu će dati ime Isus. Utjelovljenje njegovo dogodit će se snagom Duha
Svetoga. I prista Marija rekavši arkanđelu: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude
po tvojoj riječi (Lk 1, 38).
Stih: Vječnu i zahvalnu pjesmu grad pjeva svojoj budnoj Brnaiteljici.
Na Akatistovu subotu, u petom tjednu svete Četrdesetnice, pjesmom akatista (hvalospjev koji se pjeva stojeći) slavimo presvetu Vladaricu našu Bogorodicu. U početku vladavine bizantskog cara Herakla, perzijski car Hosroj s više je tisuća vojnika krenuo na Bizant. Budući da Heraklo nije imao dovoljno državnoga zlata, dao je pretopiti crkveno liturgijsko posuđe u zlatnike radi naoružanja i obrane. Kad je Heraklo bio odsutan iz Carigrada, kagan Misone i načelnik Skitije podigao jebrojne čete s desetina tisuća vojnika i sa zapada došao na Konstantinov grad s hulama na Boga. Odjednom je oko carske prijestolnice more bilo puno neprijateljskih brodova, a kopno pješadije i konjanika. Patrijarh carigradski Sergij tješio je narod kako se ne bi predali i klinuli duhom, već ih je upućivao na pouzdanje u Boga i njegovu majku presvetu Bogorodicu. Upriličene su litije ili ophodi s ikonama Bogorodice po zidinama grada. S istoka je došao i perzijski vojskovođa Sarvar te je grad bio opkoljen, a njegova okolica spaljena. Tada je patrijarh predvodio ophod oko zidina grada s nerukotvorenom ikonom Kristovom, relikvijom časnoga i životvornoga križa i relikvijom časne haljine Bogomajke Marije. Premda su neprijatelji bili brojniji od stanovnika i branitelja grada, po molitvama presvete Bogorodice četa od malobrojnih branitelja obranila je grad.Međutim, neprijatelji su i dalje napadali grad i s kopna i s mora. Crkva i narod u gradu se i dalje molila i napadi su odbijeni.
U Monoksili, u zaljevu zvanom Rog, bilo je osobito puno osvajača, i to u blizini Bogorodičine crkve u Blaherni. Odjednom se podigla silna bura na moru tako da su svi neprijateljski brodovi uništeni na očigled sviju koji su se tamo okupili. Narod Konstantinovoga grada je bio zahvalan na zagovoru Bogorodice i u znak zahvale i poštovanja svečano pjevao Akatist presvetoj Bogorodici. Taj je događaj ovjekovječen u ustanovljenom običaju da se u subotu petog tjedna Velikoga posta pjeva taj akatist. Povijest je zabilježila još dva pokušaja osvajanja grada kada je zagovorna molitva Bogorodice spasila prijestolnicu carstva od pada u neprijateljske ruke.
Hvalospjev se zove 'Himnos akathistos' to jest – hvalospjev koji se pjeva stojeći ili 'nesjedeći hvalospjev' i on se uvijek moli stojeći. Akatist presvetoj Bogorodici je najstariji akatist bizantske himnografije, a vjerojatno potječe iz 6. stoljeća. Tema tog hvalospjeva od osam pjesama je anđelovo naviještenje Bogorodici i utjelovljenje Sina Božjega – što se osobito slavi na svetkovinu Blagovijesti, koja uglavnom i pada oko petog tjedna Velikoga posta.
Po molitvama Majke tvoje, Kriste Bože, kao naše nepobjedive braniteljice od svih nasrtaja i napasti, izbavi nas i pomiluj jer si jedini čovjekoljubivi Bog. Amen.