Matrona Solunska, časna majka
Živjela je u 2. stoljeću. Bila je služavka kod jednog Židova u Solunu. Žena njegova Pautila stalno se rugala Matroni zbog njezine vjere u Krista i nagovaraše ju da se odrekne kršanstva. U svojoj zlobi više puta ju je zatvarala i morila glađu. Tako jednoga dana mlada kršćanka i umre od gladi. Tijelo joj ova opaka žena baci iz svoje kuće na zemlju. Kršćani uzeše njeno tijelo i dostojno ga sahraniše. Biskup solunski Aleksandar, saznavši za mnoga čudesa koja se dogodiše po zagovoru ove svetice, podigne crkvu nad njenim grobom.