Spomen sv. Ivana Ljestvenika
Stih: Iako u tijelu i živ, mrtav bijaše Ivan; sada vječno živi i iako je mrtav i bez daha; ostavio je spis Ljestvica uspona; njome pokazuje put svoga uznošenja; Ivan je urmo u trideseti dan.
Kada je Ivanu Ljestveniku bilo šesnaest godina, bio je veoma oštrouman, pa je prinio sebe Bogu na svećanu žrtvu popevši se na goru Sinaj.
Poslije devetnaest godina provedenih tamo, krenuo je i došao u poprište tihovanja nazvano „Pet znamenja Cirijaka“ i stigao u obitelj Palestri u mjesto zvano Tola.
Tu je poživio četrdeset godina, uvijek zagrijan ljubavlju i ognjem božanske ljubavi.
Jeo je samo što je po monaškim pravilima neporočno priličilo, ali i to veoma malo, pa je time na najmudriji način slomio snagu gordosti.
Ali tko bi mu mogao izreći koliko je suza prolio?
Spavao je samo toliko koliko je potrebno da se priroda uma ne povrijedi radi bdijenja. Tok njegove molitve bio je neprekidan, a njegova ljubav k Bogu neizmjerna.
Po ovim pravilima bogougodno poživjevši i napisavši Ljestvicu, kojom je izložio riječi pouke, pun milosti upokojio se u Gospodu, ostavivši i mnoge druge spise.
Molitvama svetog Ivana Ljestvenika, Bože pomiluj i spasi nas. Amin.
Krizant bijaše sin velikaša Polemija koji se iz Aleksandrije preseli u Rim. Imao je za učitelje sve najučenije ljude, ali svjetska mudrost ne zadovolji ga. U ruke mladoga Krizanta dođe Evanđelje i Djela apostolska i tako spozna pravu istinu. Svog učitelja nađe u svećeniku Karpoforu koji ga i krsti. Otac sve pokuša da sina odvrati od vjere, ali uzalud. Tada ga otac prisili da se oženi pogankom Darijom. No dalje su živjeli kao brat i sestra. Krizant uspije Dariju nagovoriti da i ona postane kršćankom. U vrijeme cara Numerijana oboje su bili strašno mučeni. Mučitelj njihov Klaudije, videći s kakvom neprotumačivom snagom oni sve podnose, i sam postane kršćaninom i sav dom njegov. Zato on, njegova dva sina i žena okruniše svoju vjeru mučeništvom. Krizant i Darija izdahnuše godine 288. u jednoj dubokoj jami zasuti kamenjem.