VELIKI PONEDJELJAK
U sveti i veliki ponedjeljak vršimo spomen blaženoga i vrsnoga Josipa i osušene smokve, budući da u njima imaju početak svete muke Gospoda našega Isusa Krista jer se Josip uzima kao njegov prvi pralik…Poo Ocima, povijest o smokvi ovdje je stavljena radi pokajanja, a o Josipu jer on nosi Kristov pralik. A smokva je svaka duša koja je bez ikakva duhovnoga ploda. Ujutro, ne našavši pokoja u njoj, poslije ovoga sadašnjeg života, Gospod je proklinje i osušuje te šalje u vječni oganj. Predstavlja kao nekakav sasušeni stup, plašeći one koji ne donose prikladan plod vrlina. Po molitvama predivnoga Josipa, Kriste Bože, pomiluj nas!
Rodio se u Palestini i bio je učenik sv. Grgura Nazijanskoga. Došao je u manastir na Sinajsku goru kao 16-godišnjak. Kod svoga duhovnog oca Martirija provede vježbajući se u asketskom životu 19 godina. Po smrti Martirija povuče se Ivan u jednu pećinu kod mjesta Tole i tu poživi 40 godina. Za to vrijeme napisa on mnoge knjige a najpoznatija mu je “Ljestvica” u kojoj on opisuje uzdizanje duše k Bogu kao po nekoj ljestvici. Bio je iguman na Sinaju do svoje 80. godine, kada 605. godine napusti ovaj svijet i preseli se u carstvo nebesko.