VELIKI PETAK
Na sveti i veliki petak vršimo spomen na svetu i spasonosnu i strašnu muku Gospoda i Boga i Spasa našega Isua Krista koju je dragovoljno radi nas podnio: to jest pljuvanje, bičevanje, šamaranje, ruganje, ismijavanje, skreltnu haljinu, trsku, spužvu, ocat, čavle, koplje i poslije svega toga križ i smrt. Sve se to u petak dogodilo…A treba znati i to da je Gospod razapet šestog dana u tjednu, dakle u petak, jer je šestog dana u početku i čovjek stvoren. No, i u šesti čas dana bio je raspet na križ jer je u tom času, kako se kaže, i Adam, ispruživši ruku, dotakao se zabranjenog drveta i umro. Dolikovalo je naime da u onaj čas u kojem je bio poražen, bude opet i obnovljen. Po nadnaravnom tvom i neizmjernom milosrđu prema nama, Kriste Bože, pomiluj nas. Amin.
Rođen je u gradu Cezareji u pokrajini Bitiniji. Njegov otac Filaret nakon smrti žene ode u manastir i zamonaši se, a Nikita ostade kod svoje bake, majke Filaretove. Nakon završenih škola i on se odluči poći u manastir Midikijski. Poslije sedam godina monaškog života za svećenika ga rukopoloži patrijarh Tarasije. Poslije smrti igumana Nicefora monasi izabraše Nikitu za poglavara manastira. Kad carem posta Lav Armenac raspali se opet ikonoborsko krivovjerje. On s prijestolja zbaci patrijarha pravovjernoga Nicefora i zatoči ga, a na njegovo mjesto postavi krivovjerca Teodota Kasitera. I iguman Nikita bi zatvoren i mučen, ali ostade nepokolebljiv u pravovjerju. Nakon smrti cara Lava, koga ubiše na sam Božić u crkvi za vrijeme jutarnje, na prijestolje dođe pravovjerni car Mihael Balbos koji oslobodi sve koji bijahu zbog pravovjerja progonjeni. Nikita se povuče u jedno osamljeno mjesto blizu Carigrada i život svoj provede u molitvi i zahvaljivanju Bogu. Godine 824. duša mu ode pred lice Svevišnjega, a tijelo mu pokopaše u njegovom manastiru.