Spomen sv. Ivana Ljestvenika
Stih: Iako u tijelu i živ, mrtav bijaše Ivan; sada vječno živi i iako je mrtav i bez daha; ostavio je spis Ljestvica uspona; njome pokazuje put svoga uznošenja; Ivan je urmo u trideseti dan.
Kada je Ivanu Ljestveniku bilo šesnaest godina, bio je veoma oštrouman, pa je prinio sebe Bogu na svećanu žrtvu popevši se na goru Sinaj.
Poslije devetnaest godina provedenih tamo, krenuo je i došao u poprište tihovanja nazvano „Pet znamenja Cirijaka“ i stigao u obitelj Palestri u mjesto zvano Tola.
Tu je poživio četrdeset godina, uvijek zagrijan ljubavlju i ognjem božanske ljubavi.
Jeo je samo što je po monaškim pravilima neporočno priličilo, ali i to veoma malo, pa je time na najmudriji način slomio snagu gordosti.
Ali tko bi mu mogao izreći koliko je suza prolio?
Spavao je samo toliko koliko je potrebno da se priroda uma ne povrijedi radi bdijenja. Tok njegove molitve bio je neprekidan, a njegova ljubav k Bogu neizmjerna.
Po ovim pravilima bogougodno poživjevši i napisavši Ljestvicu, kojom je izložio riječi pouke, pun milosti upokojio se u Gospodu, ostavivši i mnoge druge spise.
Molitvama svetog Ivana Ljestvenika, Bože pomiluj i spasi nas. Amin.
Mladići Publij, Aleksandar, Timolaj, Dioniz, Aleksandar, Romul i Diniz jednoga su dana promatrali kako namjesnik cara Dioklecijana Urban u Cezareji, u Palestini, muči kršćane: jedne u ognju, druge na vješalima, treće pred zvijerima. Oduševi ih njihova hrabrost, te zavezavši sebi ruke otraga, dođoše pred Urbana i povikaše: “I mi smo kršćani!” Mladićima se pridruži i ugledni kršćanin Agapij i stade još više u mladićima raspirivati vjeru i ljubav prema Gospodu. Urban ih dade sve mačem pogubiti 303. godine.