Četvrtak Velikoga kanona
Sv. Andrija Kretski (650. – 726.) bio je biskup Krete, istaknuti teolog, veliki propovjednik i himnograf bizantske Crkve. Štuje se kao svetac i u Katoličkoj i u pravoslavnim Crkavama. Uz brojne glasovite propovijedi i blagdanske kanone, remek djelo njegova liturgijskog pjesništva je Veliki pokajnički kanon. Inače, u bizantskoj himnografiji kanon je spjev ili liturgijska poema koja ima 8, 9, 3 ili 2 pjesme, a svaka pjesma nekoliko tropara. Prvi tropar pjesme je uvijek irmos i on se tekstom odnosi na jednu od devet biblijskih hvalospjeva (Mojsija, proročice Ane, Izaije, Habakuka, Jone, Danijela i triju mladića, Bogorodice i Zaharije). Naime, kanon je sastavljen da bude komentar na sedam starozavjetnih i dva novozavjetna hvalospjeva koji su se redovito molili u sklopu Jutrenje. S vremenom su u liturgijskoj praksi sami biblijski hvalospjevi izostavljeni, ali je kanon ostao. Veliki pokajnički kanon sv. Andrije je obimom najveći kanon ikad napisan. Sadrži 250 tropara ili strofa. Napisan je u prvom licu, kao razgovor čovjeka s vlastitom dušom te kronološki prati biblijske likove od Adama i Eve sve do Novog zavjeta, iznoseći pozitivne ili negativne primjere pojedinih likova s ciljem da se molitelj u usporedi s njima potakne na pokajanje i iskreno obraćenje. U sklopu molitve kanona vjernici čine metanije – velike zemne poklone kao vanjski znak pokajanja za grijehe i metanoije (obraćenja). Veliki kanon se moli na u Velikom postu na Velikom povečerju od ponedjeljka do četvrtka uvečer, podijeljen prema danima na 4 dijela, a u četvrtak Petog tjedna Velikoga posta (Četvrtak Velikoga kanona) na Jutrenji se moli čitav.
Krizant bijaše sin velikaša Polemija koji se iz Aleksandrije preseli u Rim. Imao je za učitelje sve najučenije ljude, ali svjetska mudrost ne zadovolji ga. U ruke mladoga Krizanta dođe Evanđelje i Djela apostolska i tako spozna pravu istinu. Svog učitelja nađe u svećeniku Karpoforu koji ga i krsti. Otac sve pokuša da sina odvrati od vjere, ali uzalud. Tada ga otac prisili da se oženi pogankom Darijom. No dalje su živjeli kao brat i sestra. Krizant uspije Dariju nagovoriti da i ona postane kršćankom. U vrijeme cara Numerijana oboje su bili strašno mučeni. Mučitelj njihov Klaudije, videći s kakvom neprotumačivom snagom oni sve podnose, i sam postane kršćaninom i sav dom njegov. Zato on, njegova dva sina i žena okruniše svoju vjeru mučeništvom. Krizant i Darija izdahnuše godine 288. u jednoj dubokoj jami zasuti kamenjem.