SIROPUSNA NEDJELJA
Stihovi: Nek cijeli svijet gorko zaplače s rodonačelnicima, zbog slatkog ploda kojim su pali s palim anđelima.
Ove nedjelje vršimo spomen otpadanja od rajske hrane prvostvorenoga Adama što su ga božanski sveti oci naši ustanovili pred sam početak svete Četrdesetnice. Ovime su htjeli pokazati koliko je koristan i ljekovit post za ljudski rod, a koliko su pak štetni lakomost i neposlušnost.
Kako bismo ostavili ono što je svjetsko, oci ovdje govore i o nedoličnom ponašanju, to jest, navode nam kao glavni primjer prvostvorenoga Adama koji je zastranio i pao jer se nije suzdržao i postio. Nije sačuvao prvu Božju zapovijed, koju mu je Bog izravno dao, nego je popustio nagonu tijela, zmiji koja prevarila Evu. Ne samo da nije postao kao Bog nego je i na sebe smrt navukao i u nasljeđe predao propast cijelom rodu ljudskom.
Zbog Adamove nesuzdržljivosti prema hrani Gospod Isus Krist postio je četrdeset dana i pokazao se poslušnim. Zbog toga su sveti apostoli ustanovili i predstojeću svetu četrdesetnicu, da kao što Adam nije sačuvao post, i zato izgubio vječnost, da bismo mi upravo posteći stekli vječni život.
Šestoga dana stvaranja Adam je stvoren Božjim rukama. Bio je počašćen jer je stvoren na sliku Božju, obdaren dušom. Primio je odmah i zapovijed od Boga i do Šestog časa dana proživio je u raju. Tada je učinio prijestup i bio izgnan iz raja. Kao što je Adam u Šesti čas dana pružio ruke i okusio od zabranjenoga ploda drva života, tako je Krist, kao novi Adam, u Šesti dan i u šesti čas raširio svoje ruke na križu i tako izliječio Adamov pad. Adam je bio stvoren kao neraspadljiv, ali je trebao svojevoljno izabrati i steći neraspadljivost. Bog ga je mogao načiniti kao bezgrješnoga, ali nije, nego slobodnog, da ima slobodu izbora. Bog ga je i odmah poučio i zato mu je dao zapovijed, da smije svo voće jesti, a samo jedno ne. Jer, božanska moć poznaje i promišlja o svemu stvorenomu, dok božansku bit nitko ne može spoznati.
Ljubitelj Božje premudrosti, sveti Grgur Bogoslov, kaže: Božanske misli su stabla, a bogospoznaja je vrt. Jer Bog je naredio Adamu da se brine i o svim drugim bićima i cijeloj prirodi uopće, i da razmišljajući o njima proslavi Boga. To je istinita hrana, a čovjek nek se bavi istraživanjem svoje, od Boga dane mu prirode, a ne to koje je Bog biti i gdje je i kako je sve iz nebića stvorio. Adam je sve drugo ostavio i upravo se time bavio - Tko je Bog? Opasno ispitujući Božansku narav, a još nesavršen i priprost, Adam je upao u maštanje koje mu je sotona preko Eve u glavu ubacio, sa željom da postanu kao bogovi.
Veliki i pobožni sveti Ivan Zlatoust govori da je Edensko drvo imalo neku dvostruku snagu: da na zemlji bude i duhovni i čuvstveni raj, kakav je i sam Adam po prirodi bio. A oboje prvih ljudi bili su između propadljivog i nepropadljivog istovremeno, osimo o tome hoće li će zapovijed čuvati ili ne. Kažu neki da je to drvo prijestupa bila smokva, jer čim su Adam i Eva spoznali da su goli uzeli su njeno lišće da se pokriju. Zbog toga je i Krist prokleo jednu smokvu, kako bi podsjetio na prvi grijeh. Jer i smokva je najprvije slatka, ali list joj je ljut i ljepljiv zbog mliječnoga soka.
Prijestupom se Adam odjenuo u smrtnost i s kletvom bio izgnan iz raja. Bog je odredio da plameno oružje čuva vrata raja. A Adam je sjedio naspusprot raja i plakao zbog mnoštva dobara kojih se lišio samo zato što nije izdržao vrijeme posta. Od njega je i cijeli ljudski rod istu kletvu naslijedio i stradao je od sotone, sve dokle naš Stvoritelj nije naš rod pomilovao. On se od Djevice rodio i svojim životom nam pokazao put suprotan Adamovom, te postom i poniženjem pobijedio našeg lukavog i prijevarnog neprijatelja i opet nas podigao u staru slavu.
Sve su to bogonosni oci htjeli prikazati Posnim triodom (Triodionom ili Tropjesnecom), gdje se govori najprije o starozavjetnim događanjima stvaranja Adama, pa njegova otpadanja od rajske hrane, čega se ove nedjelje spominjemo.
Neka je znano da je ova sveta i velika Četrdesetnica deseti dio godine. Pošto zbog slabosti ne možemo stalno postiti i zla djela ne činiti, to vrijeme su nam apostoli i pobožni oci predali kao neku žetvu za duše, zbog svega lošega što smo tijekom godine učinili. Sada smo dužni u skrušenosti postom i obraćenjem očistiti se i ovaj sveti post s najvećom brigom držati. Uz ostala tri posta - apostolski, Bogorodični i Božićni, dodali su i svetu Četrdesetnicu da bi se tako zaokružila sva četiri godišnja doba. Ali ovaj post je iznad svih iz poštovanja prema svetim mukama Kristovim, a i zato jer je i Krist postio i proslavio se. I Mojsije je posteći četrdeset dana primio Božje zapovijedi. Postio je također i Ilija, a i Daniel i svi koji su Bogu bliski i poznati. Koliko je post neophodan dokaz nam je suprotan primjer smaoga Adama. Zato sveti oci odrediše da se ovdje spominjemo Adamova izgnanja iz raja.
Po neizrecivom milosrđu tvome, Kriste Bože naš, udostoj i nas rajske hrane i pomiluj nas kao jedini Čovjekoljubac. Amin.
Jedan je od Sedamdesetorice Isusovih učenika. Bio je rob Filemona, bogata i ugledna čovjeka u gradu Kolosu u Frigiji, kojega je sv. Pavao obratio na kršćanstvo. Zbog straha da ga gospodar ne kazni poradi nečega što učini, Onezim pobjegne u Rim, gdje je slušao sv. Pavla i krstio se. Nato Pavao napisa poslanicu Filemonu u kojoj reče: ''Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. Šaljem ti ga - njega, srce svoje... Možda baš zato bi za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek - ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga... Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene. Ako ti je u čemu skrivio ili ti je što dužan, to meni upiši'' (Fil 10 - 12, 15 - 18). Kasnije je Onezim posvećen za biskupa u Efezu, naslijedivši Timoteja. Kao starac u vrijeme progona kršćana za cara Trajana bi uhićen i u Rimu na smrt osuđen 95. godine.