Antun Veliki, časni otac

Rođen je 251. godine u egipatskom selu Komi blizu Herakleje. Po smrti bogatih roditelja godine 272. on podijeli imanje sa svojom sestrom, koju smjesti u djevojački dom da se tamo odgoji, te svoj dio imanja podijeli siromasima. Počeo je najprije živjeti samačkim životom u blizini rodnoga sela, a zatim se uputi na obale Crvenog Mora, gdje kao monah u postu i molitvi i u teškim iskušenjima provede dvadeset godina. Godine 305. osnovao je manastir u Fajumi. Tu okupi mnoštvo učenika. Dvaput je iz svoga boravišta dolazio u Aleksandriju: prvi put za vrijeme progona kršćana želeći da umre kao mučenik Krista radi, drugi put na molbu sv. Atanazija da opovrgne klevetu krivovjeraca arijanaca koji su govorili da je i Antun njihov pristaša. Umro je godine 356. u svojoj pećini u 105. godini života. Njegov život opisao je sv. Atanazije. Moći njegove prenesene su u Aleksandriju, pa u Carigrad, a odatle u Vjenu u Francusku.