Čudo sv. Mihaela arkanđela
Kada je sv. Ivan s Filipom propovijedao evanđelje u Hierapolisu, u Frigiji, prorekao je da će se u obližnjem mjestu Honi otvoriti izvor čudotvorne vode i da će to mjesto pohoditi arkanđeo Mihael. To se kasnije i dogodilo i ljudi su sa svih strana dolazili na izvor da se izliječe. Tako jednoga dana dođe i neki poganin iz Laodiceje sa svojom nijemom kćeri. Upita nazočne kršćane kako dobiti ozdravljenje. Oni mu rekoše da u ime Oca i Sina i Svetoga Duha moli arkanđela Mihaela. Tako i učini. Dade kćeri piti s tog izvora i ona progovori. Uskoro se on, kći i svi njegovi ukućani pokrstiše i kraj izvora sagradi on crkvu u čast svetom Mihaelu. Tu se kasnije nastanio dječak po imenu Arhip i živio pokorničkim životom. Pogani, da bi onemogućili da se tu ljudi okupljaju i obraćaju, navrnu obližnju rijeku da potopi crkvu i izvor. Arhip se usrdno pomoli arkanđelu Mihaelu i on učini da se u stijeni otvori ponor i u njega se sruši sva voda.
Bio je porijeklom iz Armenije i služio je kao časnik u rimskoj vojsci. Žena mu se zvala Bazilisa. Oboje bijahu kršćani. Za vrijeme progona kršćana pod carem Dioklecijanom on se sa svojom obitelji sklonio na sigurno mjesto. Međutim, neki su ga pogani prijavili carskom namjesniku u Meliteni i on je poslao vojnike da ga privedu. Naredio mu je da prema carskom ukazu ima prinesti žrtvu bogovima. On to odbije učiniti rekavši da se on klanja jedino kršćanskom Bogu, na što namjesnik reče pred nazočnim vojnicima: «Tko od vas ne izvrši carski ukaz, bit će izbačen iz vojne služne». Eudoksij prvi sa sebe zbaci vojnički pojas, a to isto učinilo je još 1104 vojnika, izjavivši da su i oni kršćani. Namjesnik stvar dojavi caru u Rim koji naredi da se časnici teško kazne, a obični vojnici da se puste na miru dok stvar ne riješi rimski senat. Namjesnik opet uhapsi Eudoksija i podvrgne ga teškim mukama. Kako je on i dalje ostao vjeran Kristu, mačem mu odrube glavu. Poslije su ubijeni i njegovi prijatelji Zenon i Makarij.