Zaharija, prorok, otac sv. Ivana Krstitelja
Bijaše sin Barahije, razreda Abijina. Vršio je svećeničku službu pri jeruzalemskom Hramu. Žena mu se zvala Elizabeta, iz plemena Aronova, kći Sobije, sestre sv. Ane. Bila je nerotkinja. Dok je Zaharija prema rasporedu jednom obavljao svećeničku službu u jeruzalemskom Hramu, u svetinji nad svetinjama, javi mu se anđeo Gabriel i obznani mu: Uslišana ti je molitva, Zaharijo! Žena Elizabeta rodit će ti sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i njegovo rođenje mnoge će obradovati...Bit će pun Duha Svetoga već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodu, Bogu njihovu..(Lk 1, 13-16). No on u to posunja i zbog te nevjere zanijemi. Kad se navrše dani njegove službe u Hramu, vrati se kući i u te dane Elizabeta zatrudni i nakon devet mjeseci rodi sina. Osmi dan po rođenju okupi se rodbina da obrežu dječaka. Upitaju oca kakvo će ime djetetu dati. On na pločicu napisa: Ivan mu je ime! Čim to napisa povrati mu se govor i ispunjen Duhom Svetim poče prorokovati:...Ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove... (Lk 1, 76).