Spomendan smrti ovoga svetitelja slavi se 6. prosinca. U vrijeme cara Aleksija Komnena i patrijarha carigradskoga Nikole Gramatika, godine 1087., tijelo sv. Nikole preneseno je iz Mire u Liciji u grad Bari u Italiju. To se dogodilo za vrijeme napada muslimana na Liciju.
Ovaj veliki prorok bijaše kraljevskoga roda. Rođen je u Jeruzalemu od oca Amosa, brata Amasije kralja judejskoga. Po velikoj milosti Božjoj Izaija vidje Gospoda Sabaota ne prijestolju nebeskome okružen šestokrilim serafinima koji neprestano pjevaju: Svet, svet, svet Gospod Sabaot! Izaija je prorekao mnoge stvari kako ljudima tako i narodima. Tako je polugol tri dana hodao ulicama Jeruzalema proričući skori pad grada pod asirskog cara Sanheriba, opominjući kralja i narodne glavare da se ne uzdaju u pomoć Egipćana i Etiopljana, jer i njih će uskoro pokoriti isti car, nego da se uzdaju u pomoć Boga. Ova proročnstva uskoro se ispuniše. Ipak najvažnija Izaijina proročanstva su o utjelovljenju Boga, o začeću presvete Bogorodice, o Ivanu Krstitelju i o mnogim događajima iz života Isusa Krista. Imao je Izaija i dar čudotvorstva. Kada je opsjednuti Jeruzalem ostao bez vode, on se pomoli Bogu i voda poteče ispod gore Siona. Taj izvor poznat je po imenu Siloam (Poslana). U vrijeme kralja Manasije, kada je Izaija grmio protiv poganskih običaja kralja i narodnih starješina uspoređujući tadašnji naraštaj s onim iz Sodome i Gomore, ovi ga uhvatiše i izvan grada pogubiše. Živio je i prorokovao ovaj poslanik Božji 700 godina prije Krista.
Rodio se u Palestini. Mučen je 250. godine u Samu, u Liciji, za Decijeva progona kršćana: bačen u vatru i na kraju mu je odsječena glava. Njegov kult pojavljuje se u 5. stoljeću na Istoku, a odatle se preko Carigrada i Sicilije širi u Europu. Jedan je od najviše štovanih svetaca u srednjem vijeku. Njemu u čast podignute su mnoge crkve i samostani. Zaštitnik je putnika (prema legendi prenio je Isusa u liku djeteta preko rijeke) i alpinista. Njemu se narod utječe protiv zaraznih bolesti.