Teofan, časni otac priznavalac
Rođen je u Sigriji u bogatoj obitelji. Bio je rođak
cara Lava Isaura. Roditelji ga na silu oženiše. No u dogovoru sa svojom ženom živjeli
su oni kao brat i sestra. Čim roditelji umriješe, žena ode u jedan manastir a Teofan u
manastir u Sigrijskim gorama. Pošto posta čuven po svojoj dubokoj vjeri, uzdržljivosti
i mudrosti, bijaše 787. godine pozvan da sudjeluje na Sedmom ekumenskom saboru
u Niceji na kojem saborski oci osude ikonoborce i ponovno uvedu štovanje ikona.
Kasnije, kada u vrijeme cara Lava Armenca opet nasta progon štovatelja ikona,
Teofana dovedoše u Carigrad i baciše u tamnicu. Nakon dvije godine posla ga car u
zatočeništvo na otok Samotrag, gdje godine 817. umre.
Otac njegov Gordijan bio je senator. Majka mu se zvala
Silvija. I sin mu Grgur postade senator i gradonačelnik Rima. Nakon očeve smrti
Grgur se poda duhovnom životu. Od svoga velikog bogatstva sazda šest manastira
na Siciliji, a sedmi u Rimu na čast apostola Andrije, gdje se zamonaši. I majka
njegova ode u jedan ženski manastir. Poslije smrti pape Pelagija za nasljednika mu
izabraše Grgura. Bijaše on nadasve milosrdan gradeći skloništa za siromašne. Često
je pozivao siromahe za svoj stol i dvorio ih. Napisao je knjigu Dvojeslov ili
Subesjednik u kojoj je opisao vrline i čudesa talijanskih svetaca. Sastavio je i Službu
pretposvećenih darova koja se služi srijedom i petkom u Velikom postu. Umro je 604.
godine.