Ivan Zlatousti, nadbiskup carigradski
Rodio se 344. godine u plemićkoj kršćanskoj obitelji časnika Sekunda i Antuse, u Antiohiji. Ivan i njegova sestra ostali su rano bez oca. Krstio ga je u zreloj dobi antiohijski patrijarh Meletije. Studirao je filozofiju i retoriku kod glasovitih učitelja i nakon toga kratko je vrijeme bio u državnoj službi. Nakon smrti svojih roditelja Ivan se povukao u manastir i šest godina provodio strogi isposnički život. Obolivši na želudac, vratio se u Antiohiju. Tu ga je patrijarh Flavijan godine 381. rukopoložio za prezbitera. Dvanaest godina propovijedao je po antiohijskim crkvama. U tom razdoblju napisao je veći dio svojih djela, osobito homilija. Godine 398. Ivan je postao carigradski nadbiskup i patrijarh. Tu je zatekao teške prilike: simonija među svećenstvom te razvrat na dvoru i u višim društvenim slojevima. Zdušno se stoga dao na posao da što prije iskorijeni to zlo. No zbog toga je stekao mnoge protivnike, a ponajviše caricu Eudoksiju. Dvaput su ga nevinoga osudili na izgnanstvo. Za vrijeme drugoga progonstva najprije je deportiran u Kukusas u Armeniju, a zatim u Pytius na istočnu obalu Crnoga mora. Umro je na putu od iscrpljenosti 14. rujna 407. godine kod Komane u Pontu. Car Teodozije II., Eudoksijin sin, dao je godine 438. moći sv. Ivana dopremiti u Carigrad i položiti u crkvi Svetih apostola. Ivan Krizostom ili Zlatousti (tako je prozvan u 7. stoljeću) najveći je govornik Istočne Crkve i jedan od najplodnijih pisaca starine. Njemu se pripisuje i liturgija, ali on je više reformator stare antiohijske liturgije negoli njezin tvorac.