Jozafat, mučenik, nadbiskup polocki
Rođen je na otoku Cipru u plemenitoj kršćanskoj obitelji. Otac mu se zvao Epifanije. Na inzistiranje roditelja on se oženio, no žena i djeca uskoro su umrli. U vrijeme cara Heraklija Ivana izabraše za aleksandrijskog patrijarha. Deset je godina bio pastir te Crkve, uzoran u poniznosti, milosrđu i čovjekoljublju. Jednom kad se spremao za liturgiju sjeti se da jedan klerik u crkvi ima nešto protiv njega. On ostavi svete darove, priđe kleriku, pade mu pred noge i zamoli ga za oproštenje i onda se vrati k oltaru da nastavi liturgiju. Drugom prilikom, idući na službu Božju u crkvu sv. Kira i Ivana, sretne ga neka siromašna udovica i poče mu govoriti o svojoj bijedi. Pratitelji su patrijarha požurivali u crkvu rekavši da poslije liturgije može razgovarati sa ženom. On im reče: «A kako će Bog sad mene poslušati, ako ja nju ne poslušam?» Kada su Perzijanci napali Egipat, patrijarh se privremeno povukao na Cipar i tamo godine 620. ispustio svoju plemenitu dušu.
Bio je prefekt grada Carigrada. Videći grješni život u gradu, on se sa ženom dogovori da iziđu iz takvoga svijeta. Žena sa kćerkom ode u neki ženski manastir u Egipat, a Nil sa sinom Teodulom na Sinajsku goru, gdje je punih 60 godina živio pokorničkim životom. Napisao je prekrasne knjige o duhovnom životu. Mirno se upokojio 450. godine u 80. godini života.