Četrdesetpetorica mučenika iz Nikopolisa
U vrijeme cara Licinija, koji je vladao Istočnim rimskim carstvom, nastao je veliki progon kršćana. U Nikopolju, u Armeniji, javi se carskom namjesniku Lisiju sveti Leoncije s još nekoliko svojih prijatelja i reče mu da su oni kršćani. Pokušao je obratiti namjesnika, ali nije uspio. Lisije ih sve dade šibati i potom ih baci u tamnicu, gdje ih je mučio glađu i žeđu. Neka dobra kršćanka Blazijana donosila im je vodu i davala kroz tamnički prozor. Kada dođe vrijeme njihova suđenja, namjesniku se prijave i dva tamničara kao obraćeni kršćani i još mnogi drugi - njih 45 na broju. Sve ih osudiše na smrt i to tako da im sjekirom budu odsječene ruke i noge, a potom da budu bačeni u oganj. Tako godine 319. bijahu mučeni Leoncije, Mauricije, Aleksandar, Sisinije i ostali s njima.
Rodio se u malom mjestu Ljubeču blizu Černigova. Još u mladosti ostavio je svoj zavičaj i otišao na svetu goru Atos, gdje se u manastiru Esfigmenu zamonašio. Iguman ga je nakon nekoliko godina poslao u Ukrajinu da tamo osnuje monaštvo. On se nastani u nekoj pećini pokraj Kijeva. Kada se broj njegovih učenika povećao, postavio im je za igumana Teodozija, a on je i dalje ostao u pećini. Imao je veliki dar pronicljivosti u ljudsko srce i liječenja. Umro je 1073. godine u 90. godini života.