Kerik i njegova majka Julita, mučenici
Julita potječe iz plemenitog roda. Živjela je u gradu Ikoniji. Rano je ostala bez muža s djetetom Kerikom. Pred progonom kršćana u vrijeme cara Dioklecijana ona sa sinčićem pobjegne u grad Seleuciju. No i tu je uhvatiše i kao kršćanku izvedu pred suca. Uzmu od nje dijete, ali Kerik povika: «Ja sam kršćanin. Pusti me k majci!» i poče rukama grepsti suca i od njega odvraćati svoje lice. Sudac se rasrdi, baci dijete na zemlju i udari ga nogom i gurnu niz stepenice i tako dijete umre. Poslije mnogih muka i njegova majka Julita godine 304. mačem je posječena. Moći ovih mučenika postadoše uskoro čudotvorne. Jedan dio njihovih moći nalazi se u Ohridu u crkvi svete Bogorodice Bolničke.
Rodio se oko 960. godine u Kijevu. Otac mu se zvao Svjatoslav, knez, kojega su 973. ubili Pečenezi, a majka Maluša. Djed mu se zvao Igor a baka Olga. Vladimir je vjetojatno bio odgojen od svoje pobožne bake. Još vrlo mlad postao je novgorodski knez. Nakon smrti oca, između njega i brata mu Jaropolka, kijevskoga kneza, nastao je sukob oko prijestolja. Po smrti Jaropolka, Vladimir postaje vladar. Na poziv bizantskog cara Vasilija II. knez Vladimir poslao je vojsku u Carigrad i pomogao da se car održi na prijestolju. Kao nagradu za pruženu pomoć Vladimiru je obećana za ženu bizantska princeza Ana, uz obećanje da će se krstiti. To se i dogodilo 987. godine. Na krštenju knez je dobio ime Vasilije. Kijevska je kneževina sve više postajala kršćanska. Oko 990. godine došlo je do masovnog pokrštavanja naroda u rijeci Dnjepru. Vladimir i žena mu Ana veoma su zaslužni za širenje, učvršćivanje i produbljivanje vjere u kneževini, kao i za hijerarhijsku organizaciju Crkve. U Kijevu je osnovana i metropolija. Vladimir je podržavao veze ne samo s Bizantom, nego i s Rimom. Knez Vladimir umro je 1015. godine.