VELIKI PONEDJELJAK
U sveti i veliki ponedjeljak vršimo spomen blaženoga i vrsnoga Josipa i osušene smokve, budući da u njima imaju početak svete muke Gospoda našega Isusa Krista jer se Josip uzima kao njegov prvi pralik…Poo Ocima, povijest o smokvi ovdje je stavljena radi pokajanja, a o Josipu jer on nosi Kristov pralik. A smokva je svaka duša koja je bez ikakva duhovnoga ploda. Ujutro, ne našavši pokoja u njoj, poslije ovoga sadašnjeg života, Gospod je proklinje i osušuje te šalje u vječni oganj. Predstavlja kao nekakav sasušeni stup, plašeći one koji ne donose prikladan plod vrlina. Po molitvama predivnoga Josipa, Kriste Bože, pomiluj nas!
Rođen je u gradu Cezareji u pokrajini Bitiniji. Njegov otac Filaret nakon smrti žene ode u manastir i zamonaši se, a Nikita ostade kod svoje bake, majke Filaretove. Nakon završenih škola i on se odluči poći u manastir Midikijski. Poslije sedam godina monaškog života za svećenika ga rukopoloži patrijarh Tarasije. Poslije smrti igumana Nicefora monasi izabraše Nikitu za poglavara manastira. Kad carem posta Lav Armenac raspali se opet ikonoborsko krivovjerje. On s prijestolja zbaci patrijarha pravovjernoga Nicefora i zatoči ga, a na njegovo mjesto postavi krivovjerca Teodota Kasitera. I iguman Nikita bi zatvoren i mučen, ali ostade nepokolebljiv u pravovjerju. Nakon smrti cara Lava, koga ubiše na sam Božić u crkvi za vrijeme jutarnje, na prijestolje dođe pravovjerni car Mihael Balbos koji oslobodi sve koji bijahu zbog pravovjerja progonjeni. Nikita se povuče u jedno osamljeno mjesto blizu Carigrada i život svoj provede u molitvi i zahvaljivanju Bogu. Godine 824. duša mu ode pred lice Svevišnjega, a tijelo mu pokopaše u njegovom manastiru.