VELIKI ČETVRTAK
Na sveti i veliki četvrtak, kako su divno ustrojili božanski oci, primivši jedan od drugoga, počev od božanskih apostola, iz svetih i božanskih Evanđelja, predadoše da svetkujemo četiri stvari: Sveto pranje nogu, Otajstvenu večeru – predanje svetih otajstava, nadnaravnu molitvu i sâmo izdajstvo (Judino). Budući da se židovska Pasha trebala žrtvovati kad prođe petak, bijaše dakle prikladno, da se slaže utsanovljenje s istinom, kako bi se i naša Pasha – Krist, to jest Gospod naš Isus Krist, žrtvovala unaprijed, kako kažu sveti oci, dakle da ju izvrši s učenicima u četvrtak uvečer. Jer ta se večer i čitav petak kod Židova računaju kao jedan dan, budući da oni tako broje noć i dan… Zbog svega ovoga što se dogodilo u četvrtak i u noći njegovoj, i mi svetkujemo te sa strahopoštovanjem se spominjemo na ona strašna i neizreciva djela i događaje. Po neizrecivom tvom milosrđu, Kriste Bože naš, pomiluj nas. Amin.
Rodio se 825. godine u Solunu od roditelja Lava i Marije. U obitelji bijaše još šestero djece. Brat mu bijaše poznati Konstantin Ćiril. Metodije je slijedio očev primjer. Pravno se obrazovao i deset godina upravljao je slavenskom pokrajinom u Makedoniji. Kasnije, godine 856., Metodije se povuče i ode u manastir Polihron na padinama maloazijskog Olimpa. Tu mu se pridruži i brat Konstantin. Godine 860. braća idu u diplomatsko-vjersku misiju među Kozare, a 863. među Slavene u Moravsku. Godine 866. krenu sa svojim učenicima u Rim. Metodije je bio zaređen za biskupa i papa Hadrijan II. dodijelio mu je srijemsku nadbiskupija. Godine 870. bavarski biskupi zarobe Metodija i drže ga zatvorena dvije i pol godine. Saznavši za to papa Ivan VIII. naredi da ga oslobode. Metod je nastavio svoju misiju u Moravskoj, gdje i umre godine 885.
Rodio se u Frigiji. Otac mu bijaše rimski časnik. U tridesetoj godini života posta iguman jednog manastira u Amaziji. U četrdesetoj godini života posla ga metropolit amazijski da u njegovo ime sudjeluje u petom sveopćem saboru, gdje se istakao svojim nastupima. Uskoro Eutimije postade i carigradski patrijarh i dvanaest godina upravljaše on Crkvom u miru. Onda se pojavi monofizitsko krivovjerje uz kojega prista i car Justinijan. Eutimije odlučno usta protiv te krive nauke i zbog toga ga car skine s patrijaršijske stolice i naredi mu da se povuče u prvotni njegov manastir. Tu provede Eutimije svoj život skoro trinaest godina i pokaza se kao veliki čudotvorac. Car Justinijan pokaja se prije smrti. Njegov nasljednik Justin vrati Eutimija da upravlja Carigradskom Crkvom. U 70. godini života, 582. godine, preseli se ovaj svetitelj u carstvo nebesko.