Sveta Tri svetitelja: Bazilije Veliki, Grgur Bogoslov i Ivan Zlatousti, zaštitnici Križevačke eparhije

Svaki od ova tri velika crkvena oca i svetitelja - Bazilije Veliki, Grgur Bogoslov i Ivan Zlatousti - ima svoj spomendan u siječnju. Ovaj zajednički blagdan ustanovljen je u 11. stoljeću u vrijeme cara Alekseja Komnena na temelju viđenja euhaitskog biskupa Ivana. Zaštitnici su Križevačke eparhije i najzaslužniji oci bizantske teologije. TROPAR: Svega svijeta učitelji! Vi ste istoga duha kao i apostoli! Stoga molite Vladara sviju, da svijetu dade mir, a našim dušama veliku milost. Jako apostolov jedinoravniji, i vselenija učitelije, Vladiku vsjeh molite, mir vselenjej darovati, i dušam našim veliju milost. KONDAK: Svete i bogoglasne propovijednike, prvake učiteljâ, Gospode, k sebi si uzeo, da uživaju Tvoju dobrotu i pokoj. Jer njihovi ti napori i smrt više omilješe, nego bilo koja žrtva paljenica. Ti si jedini koji proslavljaš svoje svetitelje! Bazilije Veliki, nadbiskup Cezareje Kapadocijske: Rodio se godine 329. u Cezareji, u pokrajini Kapadociji, od bogatih i bogobojaznih roditelja Bazilija i Emilije. Školovao se u Novoj Cezareji, Carigradu i u Ateni. Po povratku sa nauka jedno je vrijeme podučavao mladež u Cezareji, a zatim se uputi u Egipat, Siriju, Mezopotamiju i Palestinu da vidi kako tamo žive monasi. Po povratku kući Bazilije proda imanje što ga naslijedi od oca i podijeli siromasima, a sam ode u pokrajinu Pont i tamo u planinama uz Crno more sagradi manastir. Broj monaha rastao je iz dana u dan. Za njih je napisao Velika i Mala pravila, koja su do danas izvorom pravila monaškog života cijeloga kršćanskog Istoka. Za svećenika je zaređen 364. godine, a 370. izabran je za biskupa Cezareje. Uz svoju rezidenciju dao je sagraditi gostinjac za putnike i strance te bolnicu. Cijeloga života vodio je veliku borbu protiv krivovjernih Arijevaca. Umro je 1. siječnja 379. godine. Ovaj crkveni otac napisao je mnoga bogoslovska, apologetska, monaška i pravna djela. On je sastavio i liturgiju koja se služi deset puta u godini. Grgur Bogoslov, patrijarh carigradski: Rodio se u svetačkoj obitelji u Nazijanzu, u Kapadociji, u Maloj Aziji godine 330. Otac njegov sv. Grgur bijaše u tom gradu biskup. Skupa s Bazilijem studirao je na glasovitoj visokoj školi u Ateni. Nakon studija krstio se i zaredio za svećenika. Bio je biskup u Sassimi (372.) i Nazijanzu (374.), a carigradski patrijarh od 378. do 381., neustrašivo braneći pravovjerje protiv arijanskog krivovjerja koje je nijekalo da je Isus Krist Sin Božji i makedonijevske hereze koja je naučavala da Duh Sveti nije Bog. Zbog zavidnosti nekih biskupa odlučio je napustiti Carigrad i preuzeti malu biskupiju u Nazijanzu, gdje je na biskupskom tronu naslijedio svoga oca. Napisao je oko 500 pisama i 240 poslanica. Ispjevao je i crkvene himne. Zbog dubokih teoloških misli dobio je nadimak Teolog (bogoslov). Umro je 9. svibnja 390. godine. Sveti Ivan Zlatousti, patrijarh carigradski: Rodio se 344. godine u plemićkoj kršćanskoj obitelji časnika Sekunda i Antuse, u Antiohiji. Ivan i njegova sestra ostali su rano bez oca. Krstio ga je u zreloj dobi antiohijski patrijarh Meletije. Studirao je filozofiju i retoriku kod glasovitih učitelja i nakon toga kratko je vrijeme bio u državnoj službi. Nakon smrti svojih roditelja Ivan se povukao u manastir i šest godina provodio strogi isposnički život. Obolivši na želudac, vratio se u Antiohiju. Tu ga je patrijarh Flavijan godine 381. rukopoložio za prezbitera. Dvanaest godina propo-vijedao je po antiohijskim crkvama. U tom razdoblju napisao je veći dio svojih djela, osobito homilija. Godine 398. Ivan je postao carigradski nadbiskup i patrijarh. Tu je zatekao teške prilike: simonija među svećenstvom te razvrat na dvoru i u višim društvenim slojevima. Zdušno se stoga dao na posao da što prije iskorijeni to zlo. No zbog toga je stekao mnoge protivnike, a ponajviše caricu Eudoksiju. Dvaput su ga nevinoga osudili na izgnanstvo. Za vrijeme drugoga progonstva najprije je deportiran u Kukusas u Armeniju, a zatim u Pytius na istočnu obalu Crnoga mora. Umro je na putu od iscrpljenosti 14. rujna 407. godine kod Komane u Pontu. Car Teodozije II., Eudoksijin sin, dao je godine 438. moći sv. Ivana dopremiti u Carigrad i položiti u crkvi Svetih apostola. Ivan Krizostom ili Zlatousti (tako je prozvan u 7. stoljeću) najveći je govornik Istočne Crkve i jedan od najplodnijih pisaca starine. Njemu se pripisuje i liturgija, ali on je više reformator stare antiohijske liturgije negoli njezin tvorac.