Bijaše on drug sv. Dionizija Areopagite. Obratio se potaknut propovijedanjem sv. Pavla u Ateni, koji ga je kasnije postavio za atenskoga biskupa. Bio je prisutan na sahrani presvete Bogorodice u Jeruzalemu. Bog mu je dao predivni glas kojim je slavio Gospoda. Mnoge neznabošce priveo je ovaj sveti muž pravoj vjeri. Svoj život završio je mučeničkom smrću Krista radi.
Rodio se u Asizu, u Italiji, 1182. godine, kao sin bogatog trgovca. Poslije bolesti i obraćenja napušta obiteljsku kuću te od 1208. živi kao prosjak i putujući propovjednik, brine se ga gubavce i popravlja ruševne crkve. Njegovo propovijedanje o «evanđeoskom siromaštvu» brzo se širi pa mu se već 1209. priključuju prvi učenici. Osnovao je Red manje braće (franjevce). Godine 1220. prepušta upravljanje Redom drugima i povlači se u samoću na Monte Alverano, gdje je 1224. doživio mistično iskustvo - stigmatizaciju (pet Isusovih rana na tijelu). Tjelesne patnje shvaćao je kao nasljedovanje muke Kristove. Zajedno sa sv. Klarom osnovao je Drugi franjevački red - klarise. Umro je 1226. u Asizu u crkvi sv. Marije od Porcijunkule, u kojoj je doživio obraćenje. Godine 1228. papa Grgur IX. proglasio ga je svetim.