ŠESTA katizma

Psalam 37. Prividna sreća bezbožnika

Gospode, u srdžbi svojoj nemoj me karati,

i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

Strijele se tvoje u me zabodoše,

ruka me tvoja teško pritisnu:

na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog,

od grijeha mojih mira mi nema kostima.

Zloće moje glavu su mi nadišle,

kao preteško breme tište me.

Rane moje zaudaraju i gnjiju

zbog bezumnosti moje.

Pogurih se sav i zgrčih,

povazdan lutam žalostan.

Moji bokovi puni su ognjice,

na tijelu mi ništa zdravo nema.

Iscrpljen sam i satrven posve,

stenjem od jecanja srca svojega.

O Gospode, sve su mi želje pred tobom,

i vapaji moji nisu ti skriveni.

Srce mi udara silno, snaga me ostavlja

i svjetlost vida očinjeg gasi se.

Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše,

i moji najbliži stoje daleko.

Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju,

koji mi žele nesreću, propašću mi prijete

i uvijek smišljaju prijevare.

A ja sam kao gluh i ništa ne čujem

i, kao nijem, usta ne otvaram.

Postadoh k'o čovjek koji ne čuje

i koji u ustima nema odgovora.

Jer u tebe se, o Gospode, uzdam,

ti ćeš me uslišati, Gospode, Bože moj!

Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom;

kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!"

Jer umalo ne propadoh,

i moja je bol svagda preda mnom.

Bezakonje svoje ja priznajem

i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.

A koji su bez razloga protiv mene, moćni su,

i mnogi su koji me mrze nepravedno.

Za dobro zlom mi uzvraćaju,

protive mi se što tražim dobro.

O Gospode, ne ostavljaj me!

Bože moj, ne udaljuj se od mene!

Požuri se meni u pomoć,

Gospode, spase moj!

Psalam 38. Ništavilo čovjekovo pred Bogom

Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj

da ne zgriješim jezikom;

usta ću svoja zauzdati

dokle god preda mnom bude bezbožnik."

Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah,

ali uzalud - bol mi postade gorča.

U meni srce je gorjelo,

na samu pomisao buknuo bi oganj;

tad progovorih svojim jezikom:

"Objavi mi, Gospode, moj svršetak

i kolika je mjera mojih dana,

da znam kako sam ništavan.

Evo, pedljem si mi dane izmjerio,

život moj je kao ništa pred tobom:

tek dašak je svaki čovjek.

Poput sjene čovjek prolazi

tek dašak je sve bogatstvo njegovo:

zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."

A sada, čemu da se nadam, Gospode?

Sva je nada moja u tebi!

Izbavi me svih mojih bezakonja,

ne daj da ruglo budem luđaku!

Šutim i usta ne otvaram,

jer tako si ti učinio.

Bič svoj otkloni od mene,

jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

Ti kaznama popravljaš čovjeka

i sve mu najdraže kao moljac rastačeš:

tek dašak je svaki čovjek.

Čuj, o Gospode, molitvu moju,

vapaje mi poslušaj,

na suze se moje ne ogluši!

Jer u tebe ja sam došljak,

pridošlica kao svi oci moji.

Odvrati pogled od mene, da odahnem

prije nego odem i više ne budem!

Psalam 39. Zahvala i molba

Uzdah se u Gospoda uzdanjem silnim,

i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

Izvuče me iz jame propasti,

iz blata kalnoga;

noge mi stavi na hridinu,

korake moje ukrijepi.

U usta mi stavi pjesmu novu,

slavopoj Bogu našemu.

Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:

uzdanje će svoje staviti u Gospoda.

Blago čovjeku koji se u Gospoda uzda,

koji ne ide za štovateljima lažnih bogova,

za onima koji se predaju prijevari.

Čudesa mnoga tvoriš, o Gospode, Bože moj,

i namisli čudesne - ravna ti nema!

Kazivat' ih i objavljivati želim,

al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli.

Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,

nego si mi uši otvorio:

paljenice ni okajnice ne tražiš.

Tada rekoh: "Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:

Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,

Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."

Tvoju ću pravdu naviještat' u velikom zboru,

i usta svojih zatvoriti neću,

o Gospode, sve ti je znano.

Tvoju pravdu neću kriti u srcu,

kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.

Tajit neću dobrote tvoje,

ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

A ti, o Gospode, milosrđa mi svog ne krati,

dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.

Jer me okružiše nesreće nebrojene,

krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu:

više ih je no vlasi na glavi,

i srce mi je stoga klonulo.

Bilo ti milo, o Gospode, da me izbaviš;

Gospode, u pomoć mi pohitaj!

Neka se postide i smetu

svi koji mi o glavi rade.

Nek' uzmaknu i neka se posrame

koji se nesreći mojoj raduju!

Neka se skamene u sramoti svojoj

koji zlurado na me grohoću!

Neka kliču i nek' se vesele u tebi

svi koji te traže!

Neka govore svagda: "Velik je Gospod!"

svi koji spasenje tvoje ljube.

Bijedan sam ja i nevoljan,

al' Gospod se brine za me.

Ti si pomoć moja i moj spasitelj;

o Bože moj, ne kasni!

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu

I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.

Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože! (3x)

Psalam 40. Pouzdanje zapuštena bolesnika

Blago onome koji misli na uboga i slaba:

u dan nevolje Gospod će ga spasiti!

Gospod će ga štititi i živa sačuvati,

sreću mu dati na zemlji

i neće ga predati na volju dušmanima.

Gospod će ga ukrijepiti na postelji boli,

bolest mu okrenuti u snagu.

Zavapih: "Gospode, smiluj mi se,

iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!"

Neprijatelji zlo govore o meni:

"Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?"

I dođe li tko da me posjeti, himbeno govori,

u srcu pakosti skuplja i vani opada.

Mrzitelji moji svi složno šapuću o meni;

zlo mi dosuđuju:

"Pogubna se pošast na nj oborila."

Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje."

Pa i prijatelj moj u koga se uzdah,

koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.

A ti, Gospode, smiluj se meni i podigni me

da im mogu uzvratiti.

Po tome ću znati da sam mio tebi:

što se dušmanin moj neće veseliti nada mnom.

A mene ćeš zdrava uzdržati

i pred svoje me lice staviti dovijeka.

Blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov,

od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amin!

Psalam 41. Jadikovke prognanog levita

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,

tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:

o, kada ću doći i lice Božje gledati?

Suze su kruh moj danju i noću,

dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

Duša moja gine kada se spomenem

kako koračah u mnoštvu

predvodeć' ih k Domu Božjem

uz radosno klicanje i hvalopojke

u povorci svečanoj.

Što si mi, dušo, klonula

i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,

spasenje svoje, Boga svog!

Tuguje duša u meni,

stoga se tebe spominjem

iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih:

sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

Nek' mi danju Gospod naklonost udijeli,

a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.

Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš?

Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"

Kosti mi se lome od poruge neprijatelja

dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

Što si mi, dušo, klonula

i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,

spasenje svoje, Boga svog!

Dosudi mi pravo, Bože,i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne,

izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!

Jer ti si, Bože, zaklon moj:

zašto me odbacuješ?

Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?

Pošalji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode,

nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!

I pristupit ću Božjem žrtveniku,

Bogu, radosti svojoj.

Harfom ću slaviti tebe,

Bože, o Bože moj!

Što si mi, dušo, klonula

i što jecaš u meni?

U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,

spasenje svoje, Boga svog!

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu

I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.

Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože! (3x)

Psalam 43. Vapaj za pomoć Izraelu

Bože, ušima svojim slušasmo,

očevi nam pripovijedahu naši,

o djelu koje si izveo u danima njihovim -

u danima davnim.

Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio,

iskorijenio narode, a njih raširio.

Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše

niti im mišica njihova donese pobjedu,

već desnica tvoja i tvoja mišica

i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.

Ti, o moj Kralju i Bože moj,

ti si dao pobjede Jakovu.

Po tebi dušmane svoje odbismo,

u tvome imenu zgazismo one

koji se na nas digoše.

U svoj se luk nisam pouzdavao,

nit' me mač moj spasavao.

Nego ti, ti si nas spasio od dušmana,

ti si postidio one koji nas mrze.

Dičili smo se Bogom u svako doba

i tvoje ime slavili svagda.

A sad si nas odbacio i posramio nas

i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.

Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,

i opljačkaše nas mrzitelji naši.

Dao si nas k'o ovce na klanje

i rasuo nas među neznabošce.

U bescjenje si puk svoj prodao

i obogatio se nisi prodajom.

Učinio si nas ruglom susjedima našim,

na podsmijeh i igračku onima oko nas.

Na porugu smo neznabošcima,

narodi kimaju glavom nad nama.

Svagda mi je sramota moja pred očima

i stid mi lice pokriva

zbog pogrdne graje podrugljivaca,

zbog osvetljiva dušmanina.

Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili

niti povrijedili Saveza tvoga,

niti nam se srce odmetnulo od tebe,

niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

kad si nas smrvio u boravištu šakalskom

i smrtnim nas zavio mrakom.

Da smo i zaboravili ime Boga našega,

da smo ruke k tuđem bogu podigli:

zar Bog toga ne bi saznao?

Ta on poznaje tajne srdaca!

Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom,

i mi smo im k'o ovce za klanje.

Preni se! Što spavaš, Gospode?

Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

Zašto lice svoje sakrivaš,

zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Jer duša nam se u prah raspala,

trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

Ustani, u pomoć nam priteci,

izbavi nas radi ljubavi svoje!

Psalam 44. Kraljevska svadbena pjesma

Iz srca mi naviru riječi divne:

pjesmu svoju ja kralju pjevam,

jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara.

Lijep si, najljepši od ljudskih sinova,

po usnama ti se milina prosula,

stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

Pripaši mač uz bedra, junače,

ogrni se sjajem i veličanstvom!

Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu,

zapni luk i desnicu svoju proslavi!

Oštre su strelice tvoje,

narodi padaju pred tobom

i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.

Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova,

i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!

Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje,

stoga Gospod, Bog tvoj, tebe pomaza

uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine,

iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.

Kraljevske ti kćeri idu u susret,

zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.

"Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:

zaboravi svoj narod i dom oca svog!

Zaželi li kralj ljepotu tvoju,

smjerno se pokloni njemu

jer je on gospodar tvoj.

Narod tirski dolazi s darovima,

naklonost tvoju traže prvaci naroda."

Sva lijepa korača kći kraljeva

u haljinama zlatom vezenim.

U haljini od veza šarena kralju je dovode,

pratnja su joj djevice, druge njezine.

S veseljem ih vode i s klicanjem

u kraljeve dvore ulaze.

Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi,

postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.

Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje,

hvalit će te narodi u vijeke vjekova.

Psalam 45. Gospod je naša utvrda

Bog nam je zaklon i utvrda,

pomoćnik spreman u nevolji.

Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja,

kad se bregovi ruše u more.

Nek' buče i bjesne valovi morski,

nek' bregovi dršću od žestine njihove:

s nama je Gospod nad Vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!

Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji,

presveti šator Višnjega.

Bog je sred njega, poljuljat se neće,

od rane zore Bog mu pomaže.

Ma bješnjeli puci, rušila se carstva,

kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi:

s nama je Gospod nad Vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!

Dođite, gledajte djela Gospodnja,

strahote koje on na zemlji učini.

Do nakraj zemlje on ratove prekida,

lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže.

Prestanite i znajte da sam ja Bog,

uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen!

S nama je Gospod nad Vojskama,

naša je utvrda Bog Jakovljev!

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu

I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.

Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože! (3x)

Tropari i molitve poslije 6. katizme

Sveti Bože, sveti Jaki, sveti Besmrtni: pomiluj nas. 3 x

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu

I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.

Presveta Trojice, pomiluj nas. Gospode, očisti grijehe naše. Vladaru, otpusti bezakonja naša. Sveti, pohodi nas i iscijeli slabosti naše, radi imena svoga.

Gospode, pomiluj. 3 x

Slava, I sada:

Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi vlja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zloga. Amin.

Tropar, glas 6.

Prinosim ti hvalu, Gospode, i ispovijedam sve grijehe svoje: Bože, obrati me i pomiluj.

Slava: Spasi me, Bože moj, kao što si nekada carinika spasio, i grješnicu, čije suze nisi prezreo. Primi i uzdahe moje, Spasitelju, i spasi me.

I sada: Utječem se sada kao sluga tvojoj zaštiti, Sveneporočna. Izbavi me, Bogoroditeljice, predanoga strastima, ti koja si Izvor bestrašća rodila.

Gospode, pomiluj. 40 puta

Molitva: Zahvaljujemo ti, Gospode Bože naš, na svim dobročinstvima tvojim koja si nama nedostojnima od najranije mladosti do ovoga čas udijelio, za znana i neznana, za javna i tajna, djelom ili rječju učinjena. Ti koji si nas toliko ljubio da si i Sina svoga jedinorođenoga predao za nas, i učini nas dostojnima tvoje ljubavi. Udijeli nam mudrosti po svojoj riječi i strahom tvojim udahni u nas snagu moći tvoje. Ako što sagriješismo hotimično ili nehotimično, oprosti nam i ne uzmi nam to za grijeh. Sačuvaj nam dušu u svetosti i dovedi ju pred prijstol svoj, da nam bude čista savjest i konac dostojan tvojega čovjekoljublja. I spomeni se, Gospode, svih koji u istini zazivaju ime tvoje. Spomeni se i svih koji nam čine bilo dobro, bilo zlo, jer smo svi samo ljudi i stvorenja tvoja. Zato ti se molimo, Gospode: podaj nam obilja blagodatne dobrote svoje. Amin.