Apostol 5.6.

Poslanica sv. ap. Pavla Rimljanima (Rim 2, 28 - 3, 18)

Braćo, ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.

Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja. Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu.

Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda – po ljudsku govorim – nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet? Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik? I zar da ne »činimo zlo da dođe dobro«, kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka!

Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro – nijednoga nema. Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, usta im puna kletve i grkosti; noge im hitre da krv proliju, razvaline i nevolja na njinim su putima, put mira oni ne poznaju, straha Božjega nemaju pred očima.