Večernja s polaganjem plaštanice 8.4.
Svećenik oblači sve rize (kao za liturgiju), te otvara carske dveri.
Svećenik:
Blagoslovljen Bog naš, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi!
Kralju nebeski, Tješitelju, Duše istine, koji posvuda jesi i sve ispunjaš, riznico dobara i darovatelju života, dođi i nastani se u nama i očisti nas od svake ljage i spasi, o Dobri, duše naše.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas. Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode, oprosti grijehe naše! Vladaru, otpusti bezakonja naša! Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!
Gospode, pomiluj. Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Svećenik: Jer tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Gospode, pomiluj! 12x
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu.
Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu.
Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim.
Svećenik zatvara carske dveri, te izlazi ispred ikonostasa i moli večernje molitve.
Psalam 103.
Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, Gospode, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šatro, na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. Stabla se Gospodnja napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. Kako su brojna djela tvoja, o Gospode! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. Neka dovijeka traje slava Gospodnja: nek' se raduje Gospod u djelima svojim! On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. Pjevat ću Gospodu dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Gospodu. Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!
I sunce znade kada ima zaći, kad razastreš tmine i noć se spusti.
Kako su brojna tvoja djela, o Gospode! Sve si to mudro učinio.
Slava, I sada:
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
~~Večernje molitve
(koje moli svećenik)~~
Molitva prva
Gospode milosrdni i blagi, koji si spor na srdžbu i vrlo milostiv, čuj našu molitvu i poslušaj glas zazivanja našega; znamenuj nas znakom dobrote svoje, pouči nas svojemu putu da hodimo u istini tvojoj. Razveseli srca naša da se bojimo svetoga imena tvojega, jer ti si velik i činiš čudesa, ti si jedini Bog i nema ti ravna među bozima, Gospode; moćan si u milosrđu i dobar u jakosti, da pomažeš, tješiš i spasavaš sve one koji se uzdaju u tvoje sveto ime.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i poklon Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva druga
Gospode, u srdžbi svojoj nemoj nas koriti i ne kažnjavaj nas u svom gnjevu, nego postupi s nama po milosrđu svojem, liječniče i iscjelitelju naših duša! Vodi nas prema pristaništu svoje volje, prosvijetli oči srca našega u spoznaji tvoje istine, i daj da preostali dio ovoga dana kao i ostatak života našega bude u miru i bez grijeha, molitvama svete Bogorodice i svih svetih.
Jer je tvoja vlast i tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva treća
Gospode, Bože naš, spomeni se nas, grješnih i beskorisnih slugu svojih, kada zazivamo tvoje sveto klanjanja dostojno ime; nemoj dopustiti da se postidimo u iščekivanju tvoga milosrđa, nego daruj nam dobrostivo, o Gospode, sve što tražimo za spasenje; podaj nam da te ljubimo i da te se bojimo svim srcem svojim i da u svemu vršimo volju tvoju.
Jer ti si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva četvrta
Ti, koga u visinama neušutnim pjesmama i sveudiljnim hvalospjevima slave svete Moći, ispuni usta naša hvalom tvojom da uzmognemo uzveličati sveto ime tvoje. Udijeli nam dioništvo u baštini svetih koji se tebe u istini boje i koji vrše tvoje zapovijedi, molitvama svete Bogorodice i svih svetih tvojih.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva peta
Blagoslovljen si Gospode, Bože Svedržitelju, koji poznaješ ljudske namisli i znaš što nam treba i mnogo izobilnije nego li mi sami možemo moliti ili zamisliti. Ti sâm dakle, Čovjekoljupče Kralju, koji si u svemu dobar, osposobi nas mnoštvom svoga milosrđa da čiste savjesti zazivamo tvoje sveto ime; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga te providnošću svojom uredi sve na našu korist.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva šesta
Gospode, Gospode, koji sve držiš na svom prečistom dlanu, koji si strpljiv prema svima nama, koji žališ poradi naših opačina, spomeni se smilovanja i milosrđa svoga, i pohodi nas dobrotom svojom. Udijeli nam da tvojom milošću izbjegnemo različitim napastima Zloga, također i u preostalom dijelu ovoga dana, i sačuvaj naš život sigurnim milošću tvojega presvetoga Duha.
Milošću i čovjekoljubljem tvoga jedinorođenoga Sina s kojim si blagoslovljen s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva sedma
Bože veliki i čudesni, koji svime milostivo upravljaš neizrecivom dobrotom i bogatim promislom, koji si nam poklonio dobra ovoga svijeta i po već darovanim dobrima zajamčio nam obećano kraljevstvo. Ti si dopustio da smo protekli dio dana izbjegli svakom zlu, daruj nam da i preostali dio dana provedemo besprijekorni pred svetom slavom tvojom u klicanju tebi, Bogu našemu, jedinomu dobromu i čovjekoljubivomu.
Jer ti si Bog naš i mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva osma
Veliki i svevišnji Bože! Ti jedini posjeduješ besmrtnost prebivaš u svjetlu nedostupnu, sva si stvorenja premudrošću sazdao, odijelivši svjetlost od tame sunce si postavio u službu dana, a mjesec i zvijezde u službu noći. I nas si, iako smo grešni, učinio dostojnima da ovoga časa stupimo pred lice tvoje s hvalama, i da ti prinesemo večernji hvalospjev. Ti sam, Čovjekoljupče, uzdigni molitvu našu kao kâd pred lice svoje i primi ju kao ugodni miomiris. Udijeli nam da ova večer i noć koja se približava, prođu u miru. Zaodjeni nas oružjem svjetlosti, izbavi nas od noćnoga straha i od svega što se šulja kroz tmine. Neka san, što si nam ga darovao za okrjepu našoj nemoći, bude slobodan od svakog đavolskog sanjarenja. Udjeli nam, Vladaru, darovatelju dobara, da se na svojim ležajima skrušimo i da se noću spominjemo tvojega imena i da, prosvjetljeni razmatranjem o tvojim zapovijedima, ustanemo s radošću u duši na hvalospjev tvojoj dobroti: prinoseći milosrđu tvojemu molitve i prošnje za grijehe naše i svekolikoga tvojeg naroda, kojega po molitvama svete Bogorodice, milošću pohodi.
Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Svećenik ulazi u oltar, a đakon govori ekteniju. Ako nema đakon onda ju govori svećenik ispred carskih dveri.
Kad nema svećenika, govori: Gospode, pomiluj. 12x
Velika ektenija
Đakon: U miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Za višnji mir i za spasenje duša naših, pomolimo se Gospodu.
Za mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i za sjedinjenje svih, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu.
Za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, pomolimo se Gospodu.
Za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za sav kler i narod, pomolimo se Gospodu.
Za pretpostavljene naše vlasti, kao i za sve one koji nas brane i štite, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj grad (za ovu svetu obitelj ili za ovo mjesto), za svaki grad i kraj, i za one koji s vjerom u njima žive, pomolimo se Gospodu.
Za pogodno vrijeme, za obilje zemaljskih plodova i za mirna vremena, pomolimo se Gospodu.
Za putnike, bolesnike, patnike i uznike, i za njihovo spasenje, pomolimo se Gospodu.
Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Đakon ili svećenik vrši veliko kađenje cijelog hrama.
Svjetilni psalmi sa stihirama Gospodi vozvah, glas 1.
Gospode zazvah tebe, usliši me!
Pripjev: Usliši me Gospode!
Gospode zazvah tebe, usliši me! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
Usliši me Gospode!
Nek' mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku k'o žrtva večernja!
Usliši me Gospode!
Na usta mi, Gospode, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.
U te su, Gospode, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka i umaknem!
Psalam 141.
Iz svega glasa vapijem Gospodu, iz svega glasa Gospoda zaklinjem.
Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
K tebi, Gospode, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.
Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.
Psalam 129.
Iz dubine, Gospode, vapijem tebi: Gospode, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!
Ako se, Gospode, grijehâ budeš spominjao, Gospode, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.
Stihire na Gospode zazvah
(5) U Gospoda ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.
Sva se priroda od straha promijenila gledajući tebe, Kriste, raspeta na Križu: sunce je pomrčalo a temelji se zemlje uzdrmaše jer sve je suosjećalo u trpljenju sa Stvoriteljem svojim. Slava Tebi, Gospode, koji si dobrovoljno radi nas trpio.
(4) Duša moja čeka Gospoda više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna nek' Izrael čeka Gospoda.
Narode bezbožni i nečasni, zašto smišljaš isprazne stvari? Zašto Život svih na smrt osudiste? O, neviđena čuda! Stvoritelj svijeta predaje se u ruke bezakonika i Čovjekoljubac se daje na križ podići, da iz podzemlja oslobodi sužnje koji kliču: Velemučeni Gospode, slava tebi!
(3) Jer je u Gospoda milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
Danas te je gledala neporočna Djevica, Riječi, na drvu podignuta, i ridajući majčinskom boli uzdisala je iz dubine duše. Raskidana srca čupala je kose svoje i lice, udarala se u prsa i žalosno vapila: Jao meni, Božansko Dijete moje! Jao meni, Svjetlosti svijeta! Zašto iščezavaš pred očima mojim, Jaganjče Božji? I anđeoske se vojske na to užasnuše, i obuzete strahom klicahu: Nedokučivi Gospode, slava tebi!
Psalam 116.
(2) Hvalite Gospoda, svi puci, slavite ga, svi narodi!
Ugledavši te kako visiš na drvu, Kriste, ti Stvoritelj svega i Bog, ona koja te je bez sjemena rodila, vapila je gorko: Sine moj, gdje nestade ljepota tvoja? Kako da podnesem gledajući te nepravedno raspetoga? Pohiti, dakle, ustani, da i ja vidim tvoje uskrsnuće od mrtvih trećega dana!
(1) Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Danas Svevladar stoji pred Pilatom i Onaj što sve uzdržava predaje se križu. Priveden je dragovoljno kao janje, pribijen na križ i u rebra proboden; napojiše žučju njega koji nekoć manu posla; zaušnice i poruge od svojih slugu primi On koji je Otkupitelj i Svestvoritelj. O silnoga čovjekoljublja Svevladareva! Za one koji ga razapinjahu molio je oproštenje u Oca, govoreći: Oče, oprosti im grijeh taj, jer u svom bezakonju ne znaju što nepravedno čine!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: Glas 6.
O, kakvog li nepravednog skupa koji na smrt osudi Cara svijeta! Ali ovaj se nije postidio svojih dobrih djela, koja dozivajući u sjećanje potvrđivaše govoreći njima: Kakvo sam vam zlo učinio, moji ljudi? Zar nisam čudesima obasuo Judeju, a mrtvaca uskrisio jednom jedinom riječi? Zar nisam izliječio svaku bolest i svaku slabost? Kako mi vraćate moja dobročinstva; zašto me se ne sjetite? Za darovana ozdravljenja uzvratiste mi rane, za poklonjeni život spremate mi smrt: razapinjući na križ Dobročinitelja poput zločinca, Zakonodavca poput prijestupnika, a Cara sviju kao osuđenika! Velemučeni Gospode, slava tebi.
I sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Danas promatramo gdje se zbivaju strašna i velika otajstva: Nedodirljivi se dao zadržati; Onaj koji od prokletstva razriješi Adama, dao se svezati; Onog što ispituje srca i bubrege, nepravedno sude i koji zatvori bezdan podzemlja utamničen biva; pred Pilatom stoji On, pred kim nebeske trepeću sile i od stvorenja svojih prima zaušnice On koji je Stvoritelj; na drvo biva osuđen Sudac živih i mrtvih i u grob se zaključava Razoritelja podzemlja! Predobri Gospode, što sve milosrdno podnosiš i od osude sve spašavaš, slava tebi!
Svećenik uzima Evanđelje i predaje ga đakonu, te vrše mali ulaz.
Došavši ispred ikonostasa đakon govori tiho svećeniku:
Pomolimo se Gospodu.
Svećenik govori tiho molitvu ulaza:
Dobri Čovjekoljupče Kralju, koji sve blagoslivljaš! Skrušena srca i ponizna duha usrdno te molimo: Blagoslovi, Kriste, pravi Bože naš, naše ulaze i izlaske! Jer je tvoj dolazak i odlazak kao i život s ljudima blagoslovljen, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Đakon govori svećeniku:
Blagoslovi, vladiko, sveti ulazak.
Svećenik:
Blagoslovljen ulazak svetih tvojih: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Đakon: Amin.
Premudrost. Stojmo mirno.
Te đakon ulazi u oltar i vrši srednje kađenje.
Narod:
Radosno Svjetlo svete slave besmrtnoga Oca nebeskoga, svetoga, blaženoga, Isuse Kriste.
Došavši k sunca zapadu, ugledasmo svjetlost večernju: pjevamo Ocu i Sinu i Svetomu Duhu Bogu.
Dostojan si svagda biti slavljen glasima pobožnim, Sine Božji, koji daješ život svemu svijetu, i stoga te sav svijet slavi!
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik: Mir svima.
Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.
Prokimen, glas 4.
Razdijeliše među se haljine moje / i za odjeću moju baciše kocku.
- - Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige proroka Izaije (Iz 52, 13 - 15; 53, 1 - 12; 54, 1)
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik zatvara carske dveri.
Čitač: Ovako govori Gospod: Gle, uspjet će sluga moj, podignut će se, uzvisit' i proslaviti! Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga – tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka – tako će on mnoge zadiviti narode, i kraljevi će pred njim usta stisnuti, videć' ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć'; ono o čemu nikad čuli nisu: „Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Gospodnja?“ Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zaglédali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Gospod je svalio na nj bezakonje nas sviju.
Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bî s bogatima, premda nije počinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. Al' se Gospod svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit' sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sâm se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.
Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana, kaže Gospod.
Svećenik otvara carske dveri.
Đakon: Budimo pozorni
Prokimen, glas 6.
Staviše me u grob dubok, / u tami i smrtnu sjenu.
- Gospode, Bože spasenja moga, danju i noću naričem pred tobom.
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Prve poslanice sv. ap. Pavla Korinćanima (1 Kor 1:18-31; 2:1-2)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Braćo, uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ta pisano je:
Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih.
Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.
Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
I ja dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.
Đakon vrši uobičajeno kađenje.
Svećenik: Mir tebi.
Đakon: Premudrost.
Umjesto aliluja, glas 1.
Spasi me, Bože, / jer dođoše vode sve do duše moje.
-
Sramoti i muci se nadaše duša moja.
-
Neka potamne oči njihove da im vida ponestane.
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajemo sveto evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhovi tvojemu.
Đakon: Čitanje svetog evanđelja po Mateju. (Mt 27:1-38; Lk 23:39-43; Mt 27:39-54; Iv 19:31-37; Mt 27:55-61)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Svećenik: Budimo pozorni.
Đakon: U ono vrijeme, kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: „Sagriješih predavši krv nedužnu!“ Odgovoriše: „Što se to nas tiče? To je tvoja svar!“ I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: „Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.“ Posavjetuju se i kupe za njih lončarevu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove „Krvava njiva“ sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarevu kako mi naredi Gospod.
Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: „Ti li si kralj židovski?“ On odgovori: „Ti kažeš.“ I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: „Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?“ I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
A o blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: „Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?“ Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: „Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.“
Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: „Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?“ A oni rekoše: „Barabu!“ Kaže im Pilat: „Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?“ Oni će: „Neka se razapne.“ A on upita: „A što je zla učinio?“ Vikahu još jače: „Neka se razapne!“
Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: „Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!“ Sav narod nato odvrati: „Krv njegova na nas i na djecu našu!“ Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: „Zdravo, kralju židovski!“ Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.
I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga.
I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: „Ovo je Isus, kralj židovski.“
Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: „Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!“ A drugi ovoga prekoravaše: „Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.“ Onda reče: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u carstvo svoje.“ A on će mu: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“
A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: „Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!“ Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: „Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'“ Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: „Eli, Eli, lema sabahtani?“ To će reći: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: „Ovaj zove Iliju.“ I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: „Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.“ A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.
I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: „Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.“
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer veliki je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je več umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.
Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.
A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sina Zebedejevih.
Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovijedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.
A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik zatvara carske dveri.
Usrdna ektenija
Đakon: Recimo svi iz sve duše svoje i svim umom svojim recimo.
Narod: Gospode, pomiluj.
Đakon: Gospode Svevladaru, Bože otaca naših, molimo ti se: usliši i pomiluj.
Narod: Gospode, pomiluj.
Đakon: Smiluj nam se, Bože, po velikom milosrđu svome, molimo ti se: usliši i pomiluj.
Narod: Gospode, pomiluj. Triput.
Još se molimo za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našeg (ime) papu rimskog, za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za one koji služe i za one koji su služili u ovom svetom hramu, za naše duhovne oce i za svu našu braću u Kristu.
Još se molimo za naše vrhovništvo, kao i za sve one koji nas brane i štite.
Još se molimo za ovdje nazočne ljude koji očekuju od tebe velike i obilne milosti i za sve one koji nam dobro čine i za sve pravovjerne kršćane.
Svećenik: Jer si milosrdan i čovjekoljubiv Bog iskazujemo ti slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Udostoj nas, Gospode
Udostoj nas, Gospode,/ da se ove večeri sačuvamo od grijeha.
Blagoslovljen budi, Gospode, Bože otaca naših,/ i neka ime tvoje bude hvaljeno i slavljeno dovijeka. Amin.
Neka dobrota tvoja, o Gospode, bude nad nama,/ kao što se mi u tebe uzdamo!
Blagoslovljen jesi, Gospode,/ nauči me svojim pravilima.
Blagoslovljen jesi, Vladaru,/ pouči me svojim pravilima.
Blagoslovljen jesi, Sveti,/ prosvijetli me svojim pravilima.
Gospode, milost tvoja traje dovijeka,/ djelo ruku svojih ne zapusti.
Tebi pripada hvala,/ tebi pripada pjesma.
Tebi slava pripada:/ Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.
I sada i vazda/ i u vijeke vjekova. Amin.
Prozbena ektenija
Đakon: Nadopunimo svoju večernju molitvu Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode pomiluj.
Da cijela ova večer bude savršena, sveta, mirna i bez grijeha, molimo Gospoda.
Narod: Podaj, Gospode.
Anđela mira, vjernog vođu, čuvara duša i tijela naših, molimo Gospoda.
Narod: Podaj, Gospode.
Oproštenje i otpuštenje grijeha i prijestupa naših, molimo Gospoda.
Narod: Podaj, Gospode.
Dobra i koristi dušama našim i mir svijetu, molimo Gospoda.
Narod: Podaj, Gospode.
Da preostalo vrijeme života našega provedemo u miru i pokajanju, molimo Gospoda.
Narod: Podaj, Gospode.
Da svršetak našega života bude kršćanski: bez bolova, bez sramote, miran i da damo dobar odgovor na strašnom sudu Kristovu, molimo.
Narod: Podaj, Gospode.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer Bog milosrđa, milosti i čovjekoljublja jesi i tebi slavu iskazujemo: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Đakon: Prignite svoje glave Gospodu.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik tiho moli molitvu:
Gospode sveti, koji prebivaš na visinama, a gledaš na malene koji žive na zemlji i svojim svevidećim okom promatraš sve stvoreno. Tebi smo prignuli tijelo i dušu, i tebi se molimo: Sveče svetaca, prostri svoju nevidljivu ruku iz svetoga prebivališta svojega i sve nas blagoslovi, a ako smo što sagriješili hotimice ili nehotice oprosti kao dobar i čovjekoljubiv Bog darujući nam zemaljska i nebeska tvoja dobra.
Uzglas:
Neka je blagoslovljena i slavljena vlast carstva tvojega: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik otvara carske dveri, te triput kadi u krug plaštanicu na oltaru, a đakon ga prati sa svijećom.
Zatim čini tri velika poklona (zemna), te uzima plaštanicu i čini ulazak i nosi ju do Božjega groba, đakon ide ispred i kadi plaštanicu.
STIHIRE NA STIHOVE
Kada te Arimatejac mrtvoga s križa skinuo, Živote sviju, mirom te pomaza i plaštanicom umota; potaknut ljubavlju, srcem i usnama cjelivaše tvoje bezgrješno tijelo. Premda u strahu, radosno ti je kliktao: Slava poniženju tvojem, Čovjekoljupče!
Stih: Gospod caruje, u ljepotu odjenu se.
Kad si se za sve nas dao položiti u novi grob, Spasitelju sviju, zastiđeno podzemlje se užasnu ugledavši te; dovratnici se porušiše i vrata razbiše, otvoriše se grobovi i mrtvi ustadoše. Tada ti Adam sa zahvalnom radošću zapjeva: Slava poniženju tvome, Čovjekoljupče!
Stih: On utvrdi zemlju i neće se poljuljati.
Kada si se dragovoljno dao tijelom zatvoriti u grob, Kriste - ti koji si po božanskoj naravi neopisiv i neobuhvatljiv, zapečatio si riznicu smrti i sva kraljevstva podzemlja si rastočio. Tada si i subotu ovu učinio dostojnom božanskoga blagoslova slave svjetlosti tvoje!
Stih: Svetost dolikuje domu tvojemu, Gospode, u sve dane.
Kada te sile nebeske ugledahu, Kriste, oklevetanog od bezakonika kao buntovnika, ustreptahu radi neizrecivoga tvog veletrpljenja i radi grobnog kamena rukama zapečaćenog koga probiše tvoja bezgrješna rebra. Ipak, radujući našem spasenju, klicahu ti: Slava poniženju tvome, Čovjekoljupče!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Tebe koji se zaodijevaš svjetlošću kao plaštem, Josip s Nikodemom skine s križa i vidjevši te mrtva, gola i nesahranjena, samilosno proplakavši i jecajući govoraše: Jao meni, premili Isuse, kojega sunce upravo gledajući viseći na križu potamni; i zemlja se od straha potrese a hramski se zastor razdera na dvoje! Evo sada gledam tebe, koji si radi mene smrt podnio! Kako ću te sahraniti, Bože moj, i plaštanicom umotati? Kako ću rukama dotaknuti tvoje neraspadljivo tijelo? Kakvim pjesmama ću opjevati tvoj odlazak, Milosrdni? Veličam muku tvoju i pjesmom slavim tvoj ukop i uskrsnuće tvoje, vapijući: Gospode, slava tebi!
Poslije stihira na stihove:
Sada otpuštaš slugu svojega, Vladaru, po riječi svojoj u miru! Jer vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda. Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka tvoga izraelskoga.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas! Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode, oprosti grijehe naše! Vladaru, otpusti bezakonja naša! Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!
Gospode, pomiluj! Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Svećenik: Jer tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik triput u krug kadi plaštanicu, a đakon ga prati sa svijećom.
Kad završi kađenje čini jedan veliki poklon (zemni), te cjeliva plaštanicu.
Tropar, glas 2.:
Ugledni Josip s drva skine prečisto tijelo tvoje, obavivši ga plaštanicom i miomirisima, u nov grob sahranivši položi.
Slava: I sada.
Ženama mironosicama javi se anđeo kod groba i reče: Mirisno se ulje priliči mrtvacima, no Krist dade dokaz, da ne podliježe raspadaju.
Đakon: Premudrost.
Narod: Blagoslovi.
Svećenik: Neka je blagoslovljen Krist Bog naš, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin. Učvrsti Bože vjeru katoličku u vijeke vjekova.
Svećenik: Presveta Bogorodice, spasi nas.
Narod: Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, jer si nepovrijeđena Boga Riječ rodila, istinska Bogorodice, tebe veličamo.
Svećenik: Slava tebi, Bože naš, ufanje naše, slava tebi.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Gospode pomiluj. 3x Blagoslovi.
Svećenik:
Krist istiniti Bog naš koji je zbog nas ljudi i radi našega spasenja dobrovoljno preuzeo na sebe strašne muke, i životvorni križ, i tjelesni ukop, molitvama svoje prečiste Majke, i svih svetih, neka nas pomiluje i spasi jer je dobar i čovjekoljubiv.
Narod: Amin.
