Treći čas 7.4.

Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu.

Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu.

Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim.

Đakon izlazi ispred analoja i kadi evanđelje uokolo, zatim ikonostas i narod. Nakon toga ulazi u oltar.

Psalam 34.

Optuži, Gospode, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju! Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoć! Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: „Ja sam tvoje spasenje.“ Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju! Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih anđeo Gospodnji potjera! Mračni i skliski bili im putovi kad ih anđeo Gospodnji bude gonio! Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše. Propast će ih stići iznenada, u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, past će u jamu što je iskopaše! A moja će duša klicati u Gospodu, radovat će se u spasenju njegovu. Sve će kosti moje govoriti: Tko je, Gospode, poput tebe koji ubogog spašavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljačkaša? Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam. Vraćaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu. U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala. Kao za prijateljem, za bratom – obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali. A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru. Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene. O Gospode, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje! Zahvalit ću ti velikom zboru, slavit ću te među pukom brojnim. Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze! Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji. Razvaljuju svoja usta na me i govore: „Ha, ha, vidjesmo očima svojim!“ Ti sve vidiš, o Gospode! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj! Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju! Po svojoj me pravdi sudi, Gospode, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom! Nek' ne misle u srcu: „Ispunila nam se želja!“ Nek' ne reknu: „Progutali smo ga!“ Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreći mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me! Nek' radosno kliču kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: „Velik je Gospod! Milo mu je spasenje sluge njegova!“ A moj će jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.

Psalam 108.

Bože, diko moja, nemoj šutjeti! Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim, riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju. Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim. Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju. „Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna! Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela! Dani njegovi nek' budu malòbrojni, njegovu službu nek' dobije drugi! Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica! Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova! Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove! Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj! Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo! Spominjao se Gospod grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše: nek' budu svagda Gospodu pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!“ Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana. Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega! Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove. Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše! Tako nek' plati Gospod tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje! A ti, Gospode, Bože, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja! Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni. K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca. Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša. Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide. Pomozi mi, Gospode, Bože moj, po dobroti me svojoj spasi! Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Gospode! Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje! Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju! Slavit ću Gospoda iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.

Psalam 50.

Pomiluj me, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! Učit ću bezakonje tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj! Otvori, Gospode, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože. Triput.

Gospode, pomiluj. Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: Tropar, glas 6.

Tebe, Gospode, živote svih, Židovi na smrt osudiše! Oni koji pomoću štapa nogama prijeđoše Crveno more, tebe na križ pribiše! I koji iz stijene med sisahu, priniješe ti žuč! No, ti si dragovoljno sve podnio da nas oslobodiš od ropstva neprijatelja: Kriste Bože, slava tebi!

I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin. Bogorodičan:

Bogorodice, ti si prava loza, jer si nam urodila plodom života. Tebi se molimo: Moli se, Vladarice, sa svetim apostolima, da se spase duše naše!

Stihira, glas 8.:

Zbog straha od Židova, Petar, prijatelj tvoj i bližnji, odrekao se tebe, Gospode, i plačući ovako vapio: Pogledaj na suze moje, Milosrdni, jer rekoh da ću vjeru sačuvati a ne sačuvah. Primi tako i naše pokajanje i pomiluj nas!

Stih: Gospode, čuj riječi moje i razumi vapaj moj.

Dok se vojnici tebi rugahu, Gospode, prije časnoga križa tvojega, užasavahu se sve umne sile jer si ponio vijenac poruge ti koji si zemlju cvijećem ukrasio! I haljinu srama si obukao, ti koji oblacima nebo odijevaš, jer tvoja briga za sve otkriva milosrđe tvoje. Kriste, velika je milost tvoja, slava tebi!

Stih: Počuj glas molitve moje, kralju moj i Bože moj.

Dok se vojnici tebi rugahu, Gospode, prije časnoga križa tvojega, užasavahu se sve umne sile jer si ponio vijenac poruge ti koji si zemlju cvijećem ukrasio! I haljinu srama si obukao, ti koji oblacima nebo odijevaš, jer tvoja briga za sve otkriva milosrđe tvoje. Kriste, velika je milost tvoja, slava tebi!

Slava, I sada: Glas 5.

Dok su te križu odvlačili, ovako si zborio, Gospode: Za koje djelo me razapinjete, Židovi? Za to što vaše nemoćne ukrijepih? Ili što mrtve kao oda sna podigoh? Što iscijelih ženu koja je krvarila i pomilovah Kanaanku? Za koje me djelo hoćete ubiti, Židovi? Bezakonici! Ugledat ćete (u slavi) Krista koga sada probadate!

Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.

Prokimen, glas 4.:

Jer sam na rane spreman / i muka je moja vazda preda mnom.

Stih: Gospode, nemoj me ogoliti jarošću svojom niti me gnjevom svojim kazniti.

Đakon: Premudrost.

Čitač: Čitanje iz Knjige proroka Izaije (Iz 50, 4 - 11)

Đakon: Budmo pozorni.

Čitač: Gospod Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Bog uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Bog pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen, i znam da se neću postidjeti. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko će se pravdati sa mnom? Iziđimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi! Gle, Gospod mi Bog pomaže, tko će me osuditi? Svi će se oni k'o haljina izlizati, moljac će ih razjesti. Tko god se od vas Gospoda boji, nek' posluša glas sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez tračka svjetlosti, nek' se uzda u ime Gospodnje, nek' se na Boga svog osloni. Ali svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu. Idite u plamenove ognja svojega, i u žeravu koju raspiriste. Tako će vam moja učiniti ruka: ležat ćete u mukama.

Đakon: Premudrost.

Čitač: Čitanje iz Poslanice sv. ap. Pavla Rimljanima (Rim 5, 6 - 10)

Đakon: Budimo pozorni.

Svećenik oblači felon i otvara carske dveri.

Čitač: Braćo, doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobro tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim.

Svećenik: Mir tebi.

Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajemo sveto evanđelje.

Svećenik: Mir svima.

Narod: I duhovi tvojemu.

Svećenik odlazi do analoja i tamo čita evanđelje.

Svećenik: Čitanje svetog evanđelja po Marku. (Mk 15, 1 - 41)

Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.

Đakon: Budimo pozorni.

Svećenik:

Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: „Ti li si kralj židovski?“ On mu odgovori: „Ti kažeš.“ I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: „Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.“ A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.

O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobudi počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: „Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?“ Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: „Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?“ A oni opet povikaše: „Raspni ga!“ Reče im Pilat: „Ta što je zla učinio?“ Povikaše još jače: „Raspni ga!“ Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: „Zdravo, kralju židovski!“ I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.

I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.

I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: „Kralj židovski.“ A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: „Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, siđi s križa!“ Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: „Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!“ Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: „Eloi, Eloi lama sabahtani?“ To znači: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Neki od nazočnih čuvši to govorahu: „Gle, Iliju zove.“ A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: „Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.“

A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“

Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma – te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu – i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.

Nakon pročitanog evanđelja ulazi u oltar i zatvara carske dveri.

Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.

Stihovi:

Blagoslovljen Gospod Bog, blagoslovljen Gospod dan za danom, uzdiže nas Bog, naš Spasitelj. Bog naš jest Bog koji spasava!

Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas. Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode, oprosti grijehe naše! Vladaru, otpusti bezakonja naša! Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!

Gospode, pomiluj. Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Svećenik:

Jer tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Kondak, glas 8.

Dođite, proslavimo Onoga koji je radi nas raspet, jer njega vidje Marija na drvu, te govoraše: Ako i raspeće trpiš, ti si Sin i Bog moj!

Gospode, pomiluj. 40 puta

Svećenik skida felon te izlazi ispred carskih dveri i govori molitvu:

Ti koji si u svako vrijeme i u svaki čas, na nebesima i na zemlji čašćen i slavljen, Kriste Bože, koji si spor na srdžbu, bogat milosrđem i dobrotom, koji ljubiš pravedne a prema grješnima si milostiv, te sve zoveš k spasenju radi obećanja budućih dobara, ti jedini, Gospode, primi molitve koje ti u ovaj čas upućujemo i upravi život naš prema zapovijedima svojim. Posveti duše naše, očisti tijela naša, ispravi nam misli i pročisti namisli, te nas izbavi od svake brige, nevolje i tjeskobe; okruži nas svetim anđelima svojim da njihovom zaštitom čuvani i vođeni, prispijemo k jedinstvu vjere i spoznaji neizrecive slave tvoje, jer ti si blagoslovljen u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Gospode, pomiluj! Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, jer si nepovrijeđena Boga Riječ rodila, istinska Bogorodice, tebe veličamo.

Imenom Gospodnjim blagoslovi, oče.

Svećenik:

Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Bože naš, pomiluj nas.

Narod: Amin.

Molitva Trećeg časa

Vladaru, Bože Oče Svedržitelju, Gospode Sine, jedinorođeni Isuse Kriste i Sveti Duše, jedno Božanstvo i jedna Moći, pomiluj mene grešnoga i po samom tebi znanim prosudbama, spasi mene, nedostojnoga slugu svojega, jer si blagoslovljen u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Svećenik ulazi u oltar.