Jutrenja s čitanjem Evanđelja 7.4.
Svećenik oblači epitrahil i izlazi ispred zatvorenih carskih dveri.
Svećenik: Slava svetoj i istobitnoj i životvornoj i nerazdjeljivoj Trojici, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Ostaje ispred carskih dveri i moli jutarnje molitve.
Šestopsalmije
I započinjemo šestopsalmje, slušajući s najvećom pažnjom i skrušenošću.
Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje. Triput.
Otvori, Gospode, usne moje i usta će moja navješćivat hvalu tvoju. Dvaput.
Psalam 3.
Gospode, koliko je tlačitelja mojih, koliki se podižu na me! Mnogi su što o meni zbore: „Nema mu spasenja u Bogu!“ Ti si ipak štit moj, Gospode; slavo moja, ti mi glavu podižeš. Iz svega glasa Gospodu zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje. Sad mogu leć' i usnuti, i onda ustati jer me Gospod drži. Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski. Ustani, o Gospode! Spasi me, o Bože moj! Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbijaš. U Gospoda je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!
Sad mogu leć' i usnuti, i onda ustati jer me Gospod drži.
Psalam 37.
Gospode, u srdžbi me svojoj nemoj karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima. Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan. Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema. Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni. Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjega gasi se. Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko. Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare. A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram. Postadoh k'o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora. Jer u tebe se, o Gospode, uzdam, ti ćeš me uslišati, Gospode, Bože moj! Rekoh: „Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!“ Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom. Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega. A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno. Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro. O Gospode, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene! Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!
O Gospode, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj!
Psalam 62.
O Bože, ti si Bog moj: k tebi jutrom ranim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. Dolazim preda te u svetište da ti gledam moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne hvaliti. Tako ću te blagoslivljati za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima. Na postelji se tebe spominjem, u bdijenjima noćnim mislim na tebe, jer ti postade meni pomoć. Kličem u sjeni krila tvojih, duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži. Oni što mi dušu uzalud traže neka siđu u dubinu zemlje, nek' vlasti mača predani budu, nek' postanu plijen šakalima. A kralj će se radovat' u Bogu, slavit će se tko se kune njime, jer će lašcima biti začepljena usta.
Na postelji se tebe spominjem, u bdijenjima noćnim mislim na tebe, jer ti postade meni pomoć i kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Aliluja, aliluja, aliluja: Slava tebi, Bože! Triput.
Gospode, pomiluj. Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Psalam 87.
Gospode, Bože spasenja mojega, vapijem danju, a noću naričem pred tobom. Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži podzemlju. Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku. Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu, kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš. Udaljio si od mene znance moje, učinio da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći. Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Gospode, iz dana u dan, za tobom ruke pružam. Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će ih liječnici uskrisiti da bi te hvalili? Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u propasti? Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u zemlji zaborava? Ipak ja vapijem tebi, Gospode, jutrom rano molitvom te pretječem. Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? Bijedan sam i jadan još od dječaštva, odrastoh noseći poniženja i strahote. Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše, okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
Gospode, Bože spasenja mojega, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Psalam 102.
Blagoslivljaj dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo!, Blagoslivljaj dušo moja, Gospoda, i ne zaboravi dobročinstava njegovih: on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja. Gospod čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu, Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja. Milosrdan je i milostiv Gospod, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. Kako je otac sućutan prema sinovima, tako je i Gospod prema onima koji ga se boje: jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina. Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. Al' ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova, nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše. Gospod u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća. Blagoslivljajte Gospoda, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete narede njegove, poslušni riječi njegovoj! Blagoslivljajte Gospoda, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu! Blagoslivljajte Gospoda, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!
Na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!
Psalam 142.
Gospode, usliši molitvu moju, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeđa. Usliši me brzo, Gospode, dah moj već je na izmaku. Lica svojega preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze. Objavi mi jutrom dobrotu svoju, jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim ću krenuti jer k tebi dušu uzdižem. Izbavi me, Gospode, od mojih dušmana, tebi je sa utječem. Nauči me vršiti volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi! Zbog imena svog, Gospode, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve tlačitelje duše moje, jer ja sam sluga tvoj!
U pravednosti me svojoj usliši, ne idi na sud sa slugom svojim.
U pravednosti me svojoj usliši, ne idi na sud sa slugom svojim.
Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Aliluja, aliluja, aliluja: Slava tebi Bože! Triput.
Jutarnje molitve
Molitva prva
Zahvaljujemo ti, Gospode Bože naš, jer si nas uzdigao s ležaja naših i jer si ispunio usta naša hvalbenim riječima, da bismo se klanjali i zazivali tvoje sveto ime. Po dobroti svojoj, koju si svagda pokazivao u našem životu, molimo te pošalji i sada svoju pomoć onima koji stoje pred licem svete slave tvoje i koji očekuju od tebe obilje milosti, i daj onima koji ti sveudilj služe u strahopoštovanju i ljubavi, slaviti neizrecivu tvoju dobrotu.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva druga
Od noći bdije k tebi duh naš, Bože naš, jer zapovijedi tvoje svjetlost su na zemlji. Nauči nas bogobojazno vršiti pravednost i svetost tvoju, jer tebe slavimo kao istinskoga Boga našega. Prigni uho svoje i usliši nas i spomeni se, Gospode, po imenu svih nazočnih i onih koji se s nama mole, i po svojoj moći ih spasi. Blagoslovi narod svoj i posveti baštinu svoju, udijeli mir svijetu svojemu, svojim Crkvama, svećenicima, vlastima našim i svemu narodu svojemu.
Jer se blagoslivlja i slavi prečasno i veličanstveno ime tvoje: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva treća
Od noći bdije k tebi duh naš, Bože naš, jer zapovijedi su tvoje svjetlost. Nauči nas, Bože, pravednosti svojoj, zapovijedima i uredbama svojim. Prosvijetli oči našega razuma da nikada ne bismo usnuli u smrtnome grijehu. Ukloni od srdaca naših svaku tminu, daruj nam sunce pravde, život naš sačuvaj nepovrijeđenim pečatom tvojega Svetoga Duha. Korake naše upravljaj na put mira. Udijeli nam radosno ugledati zoru i dan, da ti upravimo jutarnje molitve.
Jer tvoja je vlast i carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva četvrta
Vladaru, Bože sveti i nedokučivi koji si pozvao svjetlost iz tame zasvijetliti, i koji si nas odmorio u noćnom snu, podigavši nas na slavoslov i molitvu tvojoj dobroti; potaknut vlastitim milosrđem, primi nas koji ti se i sada klanjamo i koji ti prema moći svojoj zahvaljujemo, i daruj nam sve što te molimo za naše spasenje. Učini nas sinovima svjetla i dana, i baštinicima tvojih vječnih dobara. U mnoštvu milosrđa svojega, spomeni se, Gospode, i svega naroda svojega, i nazočnih koji se s nama mole, i sve braće i sestara naših, bilo na zemlji bilo na moru, ili na bilo kojem mjestu tvoje vladavine, koji su potrebiti tvojega čovjekoljublja i tvoje pomoći, i svima podaj obilja svoje milosti da bismo, spašeni tijelom i dušom, smjelo slavili čudesno i blagoslovljeno ime tvoje.
Jer ti si dobrostiv, milosrdan i čovjekoljubivi Bog, i tebi slavu uznosimo: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva peta
Riznico dobara, nepresušni Izvore, Oče Sveti, Čudotvorče, Svemogući i Svevladaru: svi ti se klanjamo i svi te molimo zazivajući tvoju milost i tvoje milosrđe, kao pomoć i zaštitu u našoj neznatnosti. Spomeni se, Gospode, slugu svojih, primi od svih nas jutarnje molitve poput kâda pred lice svoje, i nikoga od nas ne odbaci, nego nas sve obaspi smilovanjem svojim. Spomeni se, Gospode, onih koji bdiju i koji pjevaju na slavu tebi i tvojemu jedinorođenom Sinu i Bogu našemu, i tvojemu Svetom Duhu: budi im pomoćnik i zaštitnik, i molitve im primi na nadnebeski i duhovni žrtvenik tvoj.
Jer ti si Bog naš i tebi slavu uzdižemo: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva šesta
Zahvaljujemo ti, Gospode, Bože spasenja našega, jer sve činiš na dobrobit našega života, da bismo vazda gledali na tebe, Spasitelja i Dobročinitelja duša naših, jer si nam protekle noći udijelio odmor, podigao nas s naših ležaja i priveo nas klanjanju tvojemu časnom imenu. Stoga te molimo, Gospode, udijeli nam milost i snagu da bismo bili dostojni razumno ti pjevati i neprestano ti se moliti, radeći sa strahom i trepetom, uz pomoć Krista tvojega, na našem spasenju. Spomeni se, Gospode, i onih koji ti noću vapiju, usliši ih i pomiluj, i satri pod njihovim nogama nevidljive i nasrtljive neprijatelje.
Ti si kralj mira i spasitelj duša naših, i tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva sedma
Bože i Oče Gospoda našega Isusa Krista, koji si nas podigao s ležaja naših i sabrao nas u vrijeme molitve: podaj nam milost da otvorimo usta naša i primi naše zahvaljivanje, koje ti prema mogućnostima našim upućujemo. Nauči nas pravilima svojim, jer mi ne znamo kako treba moliti, ako nas ti, Gospode, ne budeš vodio svojim Svetim Duhom. Zato te molimo, ako smo što od ovoga časa i sagriješili riječju, ili djelom, ili mišlju, hotimice ili nehotice, otpusti i oprosti nam. Jer ako se, Gospode, grijeha budeš spominjao, Gospode, tko će opstati? Ali u tebe je otkupljenje, ti si jedini svet, moćni pomoćnik, zaštitnik našega života i samo tebi zauvijek pripada naša hvala.
Neka je blagoslovljena i slavljena vlast krlajevstva tvojega: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva osma
Gospode Bože naš, ti si od nas udaljio pospanost i po svetom pozivu sve si nas prizvao da i noću uzdižemo svoje ruke i da ti zahvaljujemo zbog pravednih tvojih odluka: primi naše molbe, prošnje, zahvale i noćno bogoštovanje. Udijeli nam, Bože, postojanu vjeru, pouzdanu nadu i iskrenu ljubav. Blagoslovi naše dolaske i odlaske, naša djela i riječi i misli. Daj nam da dočekamo početak dana hvaleći, slaveći i blagoslivljajući dobrotu tvoje neizrecive moći.
Jer se blagoslivlja presveto ime tvoje i slavi kraljevstvo tvoje: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva deveta
Gospode Bože naš, koji preko pokajanja daješ ljudima oproštenje, i koji si nam za uzor priznanja grijeha, pokazao oprosnu pokoru proroka Davida. Ti sâm, Vladaru, po velikom milosrđu svome pomiluj nas koji smo upali u mnoge i velike grijehe, i po velikom svom smilovanju očisti naša bezakonja, jer tebi sagriješismo, Gospode, kojemu je znano sve što je skriveno i tajno u čovjekovom srcu, i koji jedini imaš vlast opraštati grijehe. Stvorivši u nama čisto srce i učvrstivši nas duhom snažnim, i pokazavši nam radost svoga spasenja, ne odbaci nas od lica svojega. Kao dobar i čovjekoljubiv, dopusti nam sve do posljednjeg našeg izdisaja tebi prinositi žrtvu pravednosti i prinose na žrtvenicima tvojim.
Milošću i milosrđem i čovjekoljubljem tvoga jedinorođenoga Sina s kojim si blagoslovljen, s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva deseta
Bože, Bože naš, koji si voljom svojom stvorio umne i duhovne moći, molimo te i preklinjemo: primi naš hvalospjev što ti ga prema našoj moći upućujemo sa svim stvorenjima tvojim i uzvrati nam obiljem darova dobrote tvoje. Jer pred tobom se prigiba svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ i svaki duh i stvorenje slavi nedokučivu tvoju slavu: ti si jedini pravi i premilostivi Bog.
Jer tebe hvale sve nebeske moći i tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva jedanaesta
Hvalimo, slavimo, blagoslivljamo i zahvaljujemo ti, Bože otaca naših, jer si rastjerao mrak noći i ponovno nam pokazao svjetlost dana. Molimo tvoju dobrotu: oprosti nam naše grijehe i primi naše molitve, po velikom milosrđu tvojem, jer se utječemo tebi, milosrdnome i svemogućem Bogu. Daj da u srcima našim zasja istinsko sunce tvoje pravednosti, prosvijetli naš razum i očuvaj sve naše osjećaje da bismo, hodeći dostojanstveno kao po danu putevima zapovijedi tvojih, postigli život vječni. U tebi je izvor životni: daj da budemo dostojni uživati tvoje nedokučivo svjetlo.
Jer ti si Bog naš i tebi slavu iskazujemo: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Svećenik ulazi u oltar, a đakon govori ekteniju. Ako nema đakona, onda ju govori svećenik ispred carskih dveri.
Ako nema svećenika: Gospode, pomiluj. 12x
Velika ektenija
Đakon: U miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Za višnji mir i za spasenje duša naših, pomolimo se Gospodu.
Za mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i za sjedinjenje svih, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu.
Za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, pomolimo se Gospodu.
Za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za sav kler i narod, pomolimo se Gospodu.
Za pretpostavljene naše vlasti, kao i za sve koji nas brane i štite, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj grad (za ovu svetu obitelj ili za ovo mjesto), za svaki grad i kraj, i za one koji s vjerom u njima žive, pomolimo se Gospodu.
Za pogodno vrijeme, za obilje zemaljskih plodova i za mirna vremena, pomolimo se Gospodu.
Za putnike, bolesnike, patnike i uznike, i za njihovo spasenje, pomolimo se Gospodu.
Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Đakon ili svećenik govore stihove
Aliluja, aliluja, aliluja.
Stih 1.: Od noći bdije duh moj k tebi, Bože, jer zapovijedi tvoje svjetlost su na zemlji.
Stih 2.: Učite se pravdi, vi koji živite na zemlji.
Stih 3.: Odmazda će zadesiti narod nepokoran.
Stih 4.: Umnoži im nevolje, Gospode, umnoži nevolje moćnicima zemaljskim.
Đakon ulazi u oltar, svećenik oblači felon i otvara carske dveri. Zatim svećenik uzima Evanđelje i prenosi ga na stalaka na sredini crkve. Svećenik kadi u krug evanđelje, te cijeli hram.
Tropar, glas 8. Dvaput.
Kad su slavni učenici na večeri pranjem nogu bili prosvijetljeni, tada je nečasni Juda, srebroljubljem zaveden, bio omračen. I on predade sucima bezakonja Tebe, pravednoga Suca. Gledaj ljubitelja bogatstva koji se je radi njega objesio. Izbjegavaj nezasitnu dušu, koja se usuđuje počiniti nešto slično protiv Učitelja! Slava Tebi, Gospode, koji si prema svima dobar.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Kad su slavni učenici na večeri pranjem nogu bili prosvijetljeni, tada je nečasni Juda, srebroljubljem zaveden, bio omračen. I on predade sucima bezakonja Tebe, pravednoga Suca. Gledaj ljubitelja bogatstva koji se je radi njega objesio. Izbjegavaj nezasitnu dušu, koja se usuđuje počiniti nešto slično protiv Učitelja! Slava Tebi, Gospode, koji si prema svima dobar.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Jer tvoja je vlast i tvoje je carstvo, i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu. (1. Iv 13, 31 - 18, 1)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
Reče Gospod svojim učenicima: »Sada je proslavljen Sin Čovječji
i Bog se proslavio u njemu!
Ako se Bog proslavio u njemu,
i njega će Bog proslaviti u sebi,
i uskoro će ga proslaviti!
Dječice,
još sam malo s vama.
Tražit ćete me,
ali kao što rekoh Židovima,
kažem sada i vama:
kamo ja odlazim,
vi ne možete doći.
Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.
Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge.«
Kaže mu Šimun Petar: »Gospode, kamo to odlaziš?« Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« Nato će mu Petar: »Gospode, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«
»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!
U domu Oca mojega ima mnogo stanova.
Da nema, zar bih vam rekao:
‘Idem pripraviti vam mjesto’?
Kad odem i pripravim vam mjesto,
ponovno ću doći i uzeti vas k sebi
da i vi budete gdje sam ja.
A kamo ja odlazim, znate put.«
Reče mu Toma: »Gospode, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
Da ste upoznali mene,
i Oca biste moga upoznali.
Od sada ga i poznajete
i vidjeli ste ga.«
Kaže mu Filip: »Gospode, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?«
»Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?
Ne vjeruješ li
da sam ja u Ocu i Otac u meni?
Riječi koje vam govorim,
od sebe ne govorim:
Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.
Vjerujte mi:
ja sam u Ocu i Otac u meni.
Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
i veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime,
učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime,
učinit ću.«
»Ako me ljubite,
zapovijedi ćete moje čuvati.
I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja
da bude s vama zauvijek:
Duha Istine,
kojega svijet ne može primiti
jer ga ne vidi i ne poznaje.
Vi ga poznajete
jer kod vas ostaje i u vama je.
Neću vas ostaviti kao siročad;
doći ću k vama.
Još malo i svijet me više neće vidjeti,
no vi ćete me vidjeti
jer ja živim i vi ćete živjeti.
U onaj ćete dan spoznati
da sam ja u Ocu svom
i vi u meni i ja u vama.
Tko ima moje zapovijedi i čuva ih,
taj me ljubi;
a tko mene ljubi,
njega će ljubiti Otac moj
i ja ću ljubiti njega
i njemu se očitovati.«
Kaže mu Juda, ne Iškariotski: »Gospode, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?« Odgovori mu Isus: »Ako me tko ljubi,
čuvat će moju riječ
pa će i Otac moj ljubiti njega
i k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti.
Tko mene ne ljubi,
riječi mojih ne čuva.
A riječ koju slušate nije moja,
nego Oca koji me posla.
To sam vam govorio
dok sam boravio s vama.
Branitelj – Duh Sveti,
koga će Otac poslati u moje ime,
poučavat će vas o svemu
i dozivati vam u pamet
sve što vam ja rekoh.
Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši.
Čuli ste, rekoh vam:
‘Odlazim i vraćam se k vama.’
Kad biste me ljubili, radovali biste se
što idem Ocu
jer Otac je veći od mene.
Kazao sam vam to sada,
prije negoli se dogodi,
da vjerujete kad se dogodi.
Neću više s vama mnogo govoriti
jer dolazi knez svijeta.
Protiv mene ne može on ništa.
Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca
i da tako činim
kako mi je zapovjedio Otac.
Ustanite, pođimo odavde!«
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar.
Svaku lozu na meni koja ne donosi roda
on siječe,
a svaku koja rod donosi
čisti
da više roda donese.
Vi ste već očišćeni
po riječi koju sam vam zborio.
Ostanite u meni i ja u vama.
Kao što loza ne može donijeti roda
sama od sebe,
ako ne ostane na trsu,
tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs,
vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu,
taj donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.
Ako tko ne ostane u meni,
izbace ga kao lozu
i usahne.
Takve onda skupe i bace u oganj te gore.
Ako ostanete u meni
i riječi moje ostanu u vama,
što god hoćete, ištite
i bit će vam.
Ovime se proslavlja Otac moj:
da donosite mnogo roda
i da budete moji učenici.
Kao što je Otac ljubio mene
tako sam i ja ljubio vas;
ostanite u mojoj ljubavi.
Budete li čuvali moje zapovijedi,
ostat ćete u mojoj ljubavi;
kao što sam i ja čuvao zapovijedi
Oca svoga
te ostajem u ljubavi njegovoj.
To sam vam govorio
da moja radost bude u vama
i da vaša radost bude potpuna.
Ovo je moja zapovijed:
ljubite jedni druge
kao što sam ja vas ljubio!
Veće ljubavi nitko nema od ove:
da tko život svoj položi za svoje prijatelje.
Vi ste prijatelji moji
ako činite što vam zapovijedam.
Više vas ne zovem slugama
jer sluga ne zna
što radi njegov gospodar;
vas sam nazvao prijateljima
jer vam priopćih sve
što sam čuo od Oca svoga.
Ne izabraste vi mene,
nego ja izabrah vas
i postavih vas
da idete i rod donosite
i rod vaš da ostane
te vam Otac dadne
što ga god zaištete u moje ime.
Ovo vam zapovijedam:
da ljubite jedni druge.«
»Ako vas svijet mrzi,
znajte da je mene mrzio prije nego vas.
Kad biste bili od svijeta,
svijet bi svoje ljubio;
no budući da niste od svijeta,
nego sam vas ja izabrao iz svijeta,
zbog toga vas svijet mrzi.
Sjećajte se riječi koju vam rekoh:
‘Nije sluga veći od svoga gospodara.’
Ako su mene progonili,
i vas će progoniti;
ako su moju riječ čuvali,
da vašu će čuvati.
A sve će to poduzimati protiv vas
poradi imena moga
jer ne znaju onoga koji mene posla.
Da nisam došao
i da im nisam govorio,
ne bi imali grijeha;
no sada nemaju izgovora za svoj grijeh.
Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega.
Da nisam učinio među njima djelâ
kojih nitko drugi ne čini,
ne bi imali grijeha;
a sada vidješe
pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega.
No neka se ispuni riječ
napisana u njihovu Zakonu:
Mrze me nizašto.
A kada dođe Branitelj
koga ću vam poslati od Oca
– Duh Istine koji od Oca izlazi –
on će svjedočiti za mene.
I vi ćete svjedočiti
jer ste od početka sa mnom.
To sam vam govorio da se ne sablaznite.
Izopćavat će vas iz sinagoga.
Štoviše, dolazi čas
kad će svaki koji vas ubije
misliti da služi Bogu.
A to će činiti
jer ne upoznaše ni Oca ni mene.
Govorio sam vam ovo
da se, kada dođe vrijeme,
sjetite da sam vam rekao.«
»S početka vam ne rekoh ovo
jer bijah s vama.
A sada odlazim k onome koji me posla
i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’
Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce
što vam ovo kazah.
No kažem vam istinu:
bolje je za vas da ja odem:
jer ako ne odem,
Branitelj neće doći k vama;
ako pak odem,
poslat ću ga k vama.
A kad on dođe,
pokazat će svijetu
što je grijeh,
što li pravednost,
a što osuda:
grijeh je
što ne vjeruju u mene;
pravednost –
što odlazim k Ocu
i više me ne vidite;
a osuda –
što je knez ovoga svijeta osuđen.
Još vam mnogo imam kazati,
ali sada ne možete nositi.
No kada dođe on – Duh Istine –
upućivat će vas u svu istinu;
jer neće govoriti sam od sebe,
nego će govoriti što čuje
i navješćivat će vam ono što dolazi.
On će mene proslavljati
jer će od mojega uzimati
i navješćivati vama.
Sve što ima Otac, moje je.
Zbog toga vam rekoh:
od mojega uzima
i – navješćivat će vama.«
»Malo, i više me nećete vidjeti;
i opet malo, pa ćete me vidjeti.«
Nato se neki od učenika zapitkivahu: »Što je to što nam kaže: ‘Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti’ i ‘Odlazim Ocu’?« Govorahu dakle: »Što je to što kaže ‘Malo’? Ne znamo što govori.«
Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: »Pitate se među sobom o tome što kazah:
‘Malo, i nećete me vidjeti;
i opet malo, pa ćete me vidjeti’?
Zaista, zaista, kažem vam:
vi ćete plakati i jaukati,
a svijet će se veseliti.
Vi ćete se žalostiti,
ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
Žena kad rađa, žalosna je
jer je došao njezin čas;
ali kad rodi djetešce,
ne spominje se više muke
od radosti što se čovjek rodio na svijet.
Tako dakle i vi:
sad ste u žalosti,
no ja ću vas opet vidjeti;
i srce će vam se radovati
i radosti vaše nitko vam oteti neće.
U onaj me dan nećete ništa više pitati.
Zaista, zaista, kažem vam:
što god zaištete u Oca,
dat će vam u moje ime.
Dosad niste iskali ništa u moje ime.
Ištite i primit ćete
da radost vaša bude potpuna!«
»To sam vam govorio u poredbama.
Dolazi čas
kad vam više neću govoriti u poredbama,
nego ću vam otvoreno navješćivati Oca.
U onaj dan
iskat ćete u moje ime
i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.
Ta sâm vas Otac ljubi
jer vi ste mene ljubili
i vjerovali da sam ja od Boga izišao.
Izišao sam od Oca i došao na svijet.
Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«
Kažu mu učenici: »Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.«
Odgovori im Isus:
»Sada vjerujete?
Evo dolazi čas i već je došao:
raspršit ćete se svaki na svoju stranu
i mene ostaviti sáma.
No ja nisam sâm
jer Otac je sa mnom.
To vam rekoh da u meni mir imate.
U svijetu imate muku,
ali hrabri budite –
ja sam pobijedio svijet!«
To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori:
»Oče, došao je čas:
proslavi Sina svoga
da Sin proslavi tebe
i da vlašću
koju si mu dao nad svakim tijelom
dade život vječni svima koje si mu dao.
A ovo je život vječni:
da upoznaju tebe,
jedinoga istinskog Boga,
i koga si poslao – Isusa Krista.
Ja tebe proslavih na zemlji
dovršivši djelo
koje si mi dao izvršiti.
A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe
onom slavom koju imadoh kod tebe
prije negoli je svijeta bilo.
Objavio sam ime tvoje ljudima
koje si mi dao od svijeta.
Tvoji bijahu, a ti ih meni dade
i riječ su tvoju sačuvali.
Sad upoznaše
da je od tebe sve što si mi dao
jer riječi koje si mi dao
njima predadoh
i oni ih primiše
i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao
te povjerovaše da si me ti poslao.
Ja za njih molim;
ne molim za svijet,
nego za one koje si mi dao
jer su tvoji.
I sve moje tvoje je,
i tvoje moje,
i ja se proslavih u njima.
Ja više nisam u svijetu,
no oni su u svijetu,
a ja idem k tebi.
Oče sveti,
sačuvaj ih u svom imenu
koje si mi dao:
da budu jedno kao i mi.
Dok sam ja bio s njima,
ja sam ih čuvao u tvom imenu,
njih koje si mi dao;
i štitio ih te nijedan od njih ne propade
osim sina propasti,
da se Pismo ispuni.
A sada k tebi idem
i ovo govorim u svijetu
da imaju puninu moje radosti u sebi.
Ja sam im predao tvoju riječ,
a svijet ih zamrzi
jer nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta,
nego da ih očuvaš od Zloga.
Oni nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.
Posveti ih u istini:
tvoja je riječ istina.
Kao što ti mene posla u svijet
tako i ja poslah njih u svijet.
I za njih posvećujem samog sebe
da i oni budu posvećeni u istini.
Ne molim samo za ove
nego i za one
koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.
I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče,
hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja,
da i oni budu sa mnom:
da gledaju moju slavu,
slavu koju si mi dao
jer si me ljubio
prije postanka svijeta.
Oče pravedni,
svijet te nije upoznao,
ja te upoznah;
a i ovi upoznaše
da si me ti poslao.
I njima sam očitovao tvoje ime,
i još ću očitovati,
da ljubav kojom si ti mene ljubio
bude u njima –
i ja u njima.«
To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Antifon 1.
Podigoše se knezovi narodni protiv Gospoda i Pomazanika njegova!
Riječima bezbožnim optužuju me, Gospode, Gospode, ne ostavi me!
Iznesimo pred Krista naše čiste osjećaje i kao njegovi prijatelji duše svoje za nj založimo i ne gušimo se životnim brigama poput Jude već u odajama našim zavapimo: Oče naš koji jesi na nebesima, izbavi nas od Zloga!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Rodila si kao Djeva muža ne upoznavši i ostala si Djevom kao neudana Majka, Bogorodice Marijo: Moli Krista, Boga našega, da se spasimo!
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Jer tebi dolikuje svaka slava, čas i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem. Đakon kadi evanđelje, ikonostas te prisutan narod.
Sjedalan, gl. 7.:
Kada si na večeri gostio učenike svoje, znajući za dogovorenu izdaju, razotkrio si Judu, znajući da se neće popraviti. Htio si da svi razumiju da se dragovoljno predaješ, kako bi svijet oteo Neprijatelju. Velemučeni Gospode, slava tebi!
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu. (2. Iv 18, 1 - 28)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
U ono vrijeme zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem.
Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – da se ispuni riječ koju reče: »Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao.«
A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«
Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše.
Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«
Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.
Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.
Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.
Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Antifon 5.
Učenik se pogađao za cijenu Učitelja i za trideset srebrnika prodao Gospoda, predajući ga na smrt bezakonicima izdajničkim poljupcem.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Djevice, koja si neizrecivo začela i u punini vremena rodila Stvoritelja svoga, moli ga za spasenje duša naših.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Jer je blagoslovljeno i proslavljeno preslavno i veličanstveno ime tvoje: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem. Đakon kadi evanđelje, ikonostas te prisutan narod.
Sjedalan, gl. 7.:
Koji je bio uzrok, Judo, da si postao izdajicom Spasitelja? Zar te je On isključio iz zajednice apostola, ili ti je možda oduzeo dar iscjeljivanja? Je li te odbacio od stola kada je s ostalima večerao? Ili, opravši ostalima noge, tvoje prezre? Kolika si dobra zaboravio? Eto, pokazala se tvoja nezahvalnost dok se naviješta Njegovo neizmjerno veletrpljenje i velika milost.
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju. (3. Mt 26, 57 - 75)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
U ono vrijeme uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: »Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’«
Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« Isus je šutio.
Reče mu veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.« Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!«
Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«
A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«
Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!« On se tada stane zaklinjati i preklinjati: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Antifon 8.
Petar koji se tri puta odrekao, razumio je odmah što mu bî rečeno i zato ti prinese suze pokajanja: Bože, očisti me i spasi!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Kao spasonosna vrata i ugodni raj, i oblak vječne svjetlosti, slavimo istinsku svetu Djevu, govoreći joj: Raduj se!
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Jer ti si Bog naš, tebi slavu iskazujemo: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem. Đakon kadi evanđelje, ikonostas te prisutan narod.
Sjedalan, gl. 8.:
Gospode, kako se to Juda, tvoj nekadašnji učenik drznuo tebe izdati? Uzevši lukavu udjela u večeri, kao izdajnik i nepravednik je otišao svećenicima i kazao im: Što ćete mi dati i ja ću vam predati onoga koji je srušio zakon i subotu oskvrnuo? Velemučeni Gospode, slava tebi!
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu. (4. Iv 18, 28 - 19, 16)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
U ono vrijeme odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: »Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?« Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.
Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«
Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?«
Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.
Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga.
A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« Odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«
Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« Odgovori mu Isus: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«
Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« Oni na to povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!«
Tada im ga preda da se razapne.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Antifon 10.
Onaj koji se odijeva svjetlošću kao haljinom, stajaše na sudu gol i udarce po obrazu primi od ruku koje je stvorio. Bezakonički narod pribio je na križ Gospoda slave. Razdera se tada hramski zastor i sunce pomrča, ne mogavši gledati osramoćena Boga pred kojim sve strepi. Njemu se poklonimo!
Učenik se odrekao a razbojnik zavapio: Spomeni me se, Gospode, u carstvu svome!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Podaj svijetu mir, Gospode, koji si poradi slugu svojih izvolio uzeti tijelo od Djevice, da te složno slavimo, Čovjekoljupče!
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Neka je blagoslovljena i slavljena vlast carstva tvojega: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem. Đakon kadi evanđelje, ikonostas te prisutan narod.
Sjedalan, gl. 8.:
Kada si stajao pred Kajfom, Bože, i bio predan Pilatu, Suče, sile su se nebeske od straha pomaknule. Da spasiš čovječanstvo, Bezgrješni, bio si uzdignut na drvo između dvojice razbojnika, i među bezakonike bio ubrojen. Milosrdni Gospode, slava tebi!
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju. (5. Mt 27, 3 - 32)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospod.
Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?« I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.«
Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«
Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Antifon 14.
Gospode, koji si za suputnika primio razbojnika koji ruke krvlju uprlja, njemu i nas pribroji jer si dobar i čovjekoljubiv.
Razbojnik na križu tihi glas izusti ali veliku vjeru nađe i u trenutku se spasi, te prvi otvori rajska vrata i uđe! Gospode, koji si primio njegovo pokajanje, slava tebi!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Raduj se, ti koja si po anđelu primila začetnika svijeta! Raduj se, koja si rodila Stvoritelja svoga i Gospoda! Raduj se koja si bila dostojna biti Božjom Majkom!
Sada svećenik otvorivši carske dveri iznosi križ s Raspetim, naglas govoreći tropar 15. antifona, kojega zatim pjevači ponavljaju. Stavlja ga na stolić, te ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Antifon 15. glas 6.:
Danas na drvetu visi Onaj koji je utvrdio zemlju nad vodama! Trnovim je vijencem ovjenčan, Onaj koji je Car anđela! Za porugu je skrletom ogrnut Onaj koji nebo oblacima prekriva. Udarce prima Onaj koji je Adama u Jordanu oprao! Čavlima biva pribijen Zaručnik Crkve, i kopljem proboden Sin Djevice. Klanjamo se muci tvojoj, Kriste! Klanjamo se muci tvojoj, Kriste! Klanjamo se muci tvojoj, Kriste! Pokaži nam i slavno uskrsnuće svoje!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Kada te je, Kriste, ona koja te je rodila ugledala na križu raspeta, zavapila je: Kakvo to strašno otajstvo vidim, Sine moj? Kakvom to smrću umireš, tijelom na drvu pribit, ti koji svima život daješ
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Jer se blagoslivlja presveto ime tvoje i slavi carstvo tvoje: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem. Đakon kadi evanđelje, ikonostas te prisutan narod.
Sjedalan, gl. 4.:
Presvetom krvlju svojom si nas otkupio od prokletstva zakona, Gospode! Pribijen na križ i kopljem proboden, na ljude si besmrtnost izlio. Spasitelju naš, slava tebi!
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Marku. (6. Mk 15, 16 - 32)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
U ono vrijeme: Vojnici odvedu Isusa u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.
I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.
I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski.« A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.
Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, siđi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Đakon kadi evanđelje, ikonostas te prisutan narod.
Blaženstva, glas 4.
U Carstvu svome spomeni nas se, Gospode.
Blaženi siromasi duhom, jer njihovo je Carstvo nebesko!
Blaženi koji tuguju, jer oni će se utješiti!
Blaženi krotki, je oni će baštiniti zemlju!
Blaženi žedni i gladni pravde, jer oni će se nasititi!
Blaženi milosrdni, jer će postići milosrđe!
Blaženi čisti srcem, jer oni će Boga gledati!
Blaženi mirotvorci, jer oni će se sinovima Božjim zvati!
Blaženi progonjeni zbog pravde, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!
Blaženi bili kad vas budu grdili i progonili i svako zlo na vas govorili, lažući na vas poradi mene.
Stih: Radujte se i veselite se, jer je velika nagrada vaša na nebesima!
Ti koji si na križ podignut, razbio moć smrti i kao Bog izbrisao našu optužnicu, Gospode, i nama koji ti se s vjerom klanjamo podari razbojnikovo pokajanje, jedini Čovjekoljupče, Kriste Bože naš, i koji ti vapijemo: Spomeni se i nas, Spase, u carstvu svome!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu:
Dostojno se molimo, vjerni, jednodušno slavu pjevajući Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, jedno Božanstvo koje nesliveno bivstvuje u tri Osobe, jednostavno, nerazdjeljivo i nepristupno, po kojem se oslobađamo od muke paklene.
I sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Zagovor majke tvoje, Kriste, koja te je tijelom bez sjemena rodila kao prava Djevica i poslije poroda ostala bezgrješna, donosimo preda te, Vladaru milostivi, da udijeliš oproštenje grijeha onima koji ti vazda vapiju: Spomeni se i nas, Spase, u carstvu svome.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Jer tebe hvale sve sile nebeske i tebi slavu iskazujemo: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem.
Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.
Prokimen, gl. 4.
Razdijeliše među sobom odjeću moju i za haljine moje baciše kocku.
- Bože moj, Bože moj, pogledaj na me; zašto si me ostavio?
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju. (7. Mt 27, 33 - 54)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
U ono vrijeme dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga.
I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«
Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.
I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Psalam 50.
Pomiluj me, Bože, po milosrđu svome, i po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha me uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj! Otvori, Gospode, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem.
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Luki. (8. Lk 23, 32 - 49)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
U ono vrijeme: Vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube.
I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.
Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!«
A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.
I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu.
Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: »Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!« I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.
Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Kanon
Pjesma 5.
Irmos: K tebi jutrom hitam koji si iz milosrđa sebe za paloga ponizio a da se nisi izmijenio, i do smrti se povinuo a da muku nisi okusio, Riječi Božja! Daruj mi mir, Čovjekoljupče!
- Slava tebi, Bože naš, slava tebi!
Opravši noge i očistivši se unaprijed pričešću božanskih tvojih otajstava, Kriste, poslužitelji tvoji s tobom uziđoše sa Siona na veliku Goru Maslinsku, slaveći tebe, Čovjekoljupče!
- Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Gledajte, prijatelji, i ne bojte se jer sada se bliži čas da me uhvate i ubiju rukama bezakoničkim – rekao si. A vi ćete se svi razbježati i ostaviti mene koji ću vas opet sabrati da propovijedate mene Čovjekoljupca!
Katavasija: K tebi jutrom hitam koji si iz milosrđa sebe za paloga ponizio a da se nisi izmijenio, i do smrti se povinuo a da muku nisi okusio, Riječi Božja! Daruj mi mir, Čovjekoljupče!
Đakon govori Malu ekteniju. A svećenik uzglašava:
Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Jer ti si car mira i spas duša naših, tebi slavu iskazujemo: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Kondak, glas 8.
Dođite, proslavimo Onoga koji je radi nas raspet, jer njega vidje Marija na drvu, te govoraše: Ako i raspeće trpiš, ti si Sin i Bog moj!
Ikos
Vidjevši gdje joj Janje odvode na klanje, Marija, majka njegova, pratila ga je s drugim ženama i u svojoj boli vapila: 'Kamo ideš, Dijete moje? Što li tako žuriš? Zar ponovno je svadba u Kani da bi hitao pretvoriti vodu u vino? Trebam li za tobom, Dijete, ili da te čekam? Prozbori mi koju riječ i ne prolazi šutke pored mene, Riječi koja si me neoskvrnutom sačuvala! Jer ti Sin moj i Bog moj!
Pjesma 8.
- Hvalimo, blagoslivljajmo i klanjajmo se Gospodu, slaveći i uzvisujući ga dovijeka.
Katavasija: Sveti mladići izvrgoše ruglu stup Bogu protivne zlobe, s bezakoničko se vijeće u svom ispraznom naumu podiglo protiv Krista, smišljajući kako da ubije Onoga koji na dlanu život drži i koga sva stvorenja blagoslivljaju, slaveći ga u sve vjekove.
Nakon završetka katavasije osme pjesme kanona, đakon ili svećenik (obučen samo u epitrahilj) s kadionicom odlazi pred ikonostas kod ikone Bogorodice i govoreći kadi ikonu:
Bogorodicu i Majku svijetla pjesmama veličamo.
Zatim ulazi u oltar i vrši veliko kađenje cijelog hrama.
Pjesma 9.
Irmos: Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, jer si nepovrijeđena Boga Riječ rodila, istinska Bogorodice, tebe veličamo!
- Slava tebi, Bože naš, slava tebi!
Pogubna četa bezbožnika i zlobna skupina bogoubojica, tebi je, Kriste, opkolila i kao zločinca odvede tebe, Stvoritelja svega, koga mi veličamo!
- Slava tebi, Bože naš, slava tebi!
Bezbožnici koji ne razumješe Zakona i uzalud proročke riječi proučavahu, nepravedno te povedoše, Svevladaru, kao janje na klanje, a mi te veličamo!
- Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu:
Potaknuti samoubojstvenom zlobom, svećenici i pismoznanci odvedoše njega koji je po svojoj naravi Život i život svemu daje, i predadoše poganima na smrt: Njega mi veličamo!
- I sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Opkoliše te kao čopor pasa, Caru naš, i po licu te udarahu, ispitujući i lažno svjedočeći na te, a ti si sve podnio da bi sve spasio!
Katavasija: Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, jer si nepovrijeđena Boga Riječ rodila, istinska Bogorodice, tebe veličamo!
Đakon govori Malu ekteniju:
Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer tebe hvale sve sile nebeske i tebi slavu iskazujemo: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
SVJETILAN
Mudroga si razbojnika ovoga dana učinio dostojnim raja, Gospode; i mene drvom križa prosvijetli, i spasi me.
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem.
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu. (9. Iv 19, 25 - 37)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
U ono vrijeme: Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k sebi.
Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima.
Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.
Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.
Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Stihire na psalme pohvalne
(1) Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Gospoda neka slavi!
Gledajući te raspetoga, Kriste, sva su stvorenja ustreptala a temelji se zemlje potresli od straha pred svemoću tvojom. Zbog tebe koji si danas podignut narod Židovski sebe osudi; zastor se hramski razderao na dvoje a mrtvi iz grobova uskrsnuše. Stotnik, vidjevši to čudo, se zaprepasti a Majka tvoja, tamo stojeći, majčinski je jecala i govorila: ‘Kako ne bih plakala i u prsa se udarala, kada gledam tebe gologa, poput zločinca na križu obješena?’ Gospode, koji si raspet i pokopan, i koji si uskrsnuo od mrtvih, slava tebi!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu:
Svukoše s mene odjeću i odjenuše u haljinu skrletnu, na glavu mi staviše vijenac od trnja i u desnicu trstiku dadoše, da ih razbijem poput suda lončarskoga.
I sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Leđa sam svoja izložio ranama, a lica svoga nisam sakrio od pljuvanja. Stajao sam na sudu Pilatovu i pretrpio muku na križu za spasenje svijeta.
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem.
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Marku. (10. Mk 15, 43 - 47)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
U ono vrijeme dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.
A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Svečenik: Slava tebi koji si nam svjetlost pokazao!
Malo slavoslovlje
Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje. / Hvalimo Te, blagoslivljamo Te, klanjamo Ti se, slavimo te. / Zahvaljujemo Ti radi velike slave tvoje, / Gospode Bože, Caru nebeski, Bože Oče Svemogući. / Gospode Sine jedinorođeni, Isuse Kriste i Sveti Duše. / Gospode Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev. / Koji oduzimaš grijeh svijeta, pomiluj nas. / Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu. / Koji sjediš s desne Ocu, pomiluj nas. / Jer Ti si jedini svet, Ti si jedini Gospod, Isuse Kriste, u slavi Boga Oca. Amin.
Svakog ću dana Tebe blagoslivljati i ime ću Tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Gospode, Ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena. / Rekoh: Gospode, pomiluj me, iscijeli dušu moju, jer Tebi sagriješih. / Gospode, Tebi se utječem, nauči me vršiti volju Tvoju, jer Ti si Bog moj. / U Tebi je izvor životni, Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. / Zakrili dobrotom svojom sve koji Te štuju.
Učini nas dostojnima, Gospode, da ovoga dana budemo sačuvani od grijeha. / Blagoslovljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime Tvoje bude hvaljeno i slavljeno dovijeka. Amin.
Neka dobrota tvoja, o Gospoda, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo! / Blagoslovljen jesi, Gospode, nauči me svojim pravilima. / Blagoslovljen jesi, Vladaru, pouči me svojim pravilima. / Blagoslovljen jesi, Sveti, prosvijetli me svojim pravilima.
Gospode, milost Tvoja traje dovijeka, djelo ruku svojih ne zapusti. / Tebi pripada hvala, Tebi pripada pjesma, Tebi slava pripada: / Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Prozbena ektenija
Đakon: Nadopunimo svoju jutarnju molitvu Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode pomiluj.
Da cijeli ovaj dan bude savršen, svet, miran i bez grijeha, molimo Gospoda.
Narod: Podaj, Gospode.
Anđela mira, vjernog vođu i čuvara duša i tijela naših, molimo Gospoda.
Narod: Podaj, Gospode.
Oproštenje i otpuštenje grijeha i prijestupa naših, molimo Gospoda.
Narod: Podaj, Gospode.
Dobra i koristi dušama našim i mir svijetu, molimo Gospoda.
Narod: Podaj, Gospode.
Da preostalo vrijeme života našega provedemo u miru i pokajanju, molimo Gospoda.
Narod: Podaj, Gospode.
Da svršetak života našega bude kršćanski: bez bolova, bez sramote, miran i da damo dobar odgovor na strašnom sudu Kristovu, molimo.
Narod: Podaj, Gospode.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer ti Bog milosrđa, milosti i čovjekoljublja jesi i tebi slavu iskazujemo: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Đakon: Prignite svoje glave Gospodu.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik tiho moli molitvu:
Gospode sveti, koji prebivaš na visinama, a gledaš na malene koji žive na zemlji i svojim svevidećim okom promatraš sve stvoreno. Tebi smo prignuli tijelo i dušu, i tebi se molimo: Sveče svetaca, prostri svoju nevidljivu ruku iz svetoga prebivališta svojega i sve nas blagoslovi, a ako smo što sagriješili hotimice ili nehotice oprosti kao dobar i čovjekoljubiv Bog darujući nam zemaljska i nebeska tvoja dobra.
Uzglas:
Jer tebi pripada da se smiluješ i da spašavaš, Bože naš, i tebi slavu iskazujemo: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem.
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu. (11. Iv 19, 38 - 42)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
U ono vrijeme Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.
A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik ulazi u oltar i zatvara carske dveri.
Stihire na stihove
Sva se priroda od straha promijenila gledajući tebe, Kriste, raspeta na Križu: sunce je pomrčalo a temelji se zemlje uzdrmaše jer sve je suosjećalo u trpljenju sa Stvoriteljem svojim. Slava Tebi, Gospode, koji si dobrovoljno radi nas trpio.
Stih: Razdijeliše medu sobom odjeću moju i za haljinu moju baciše kocku.
Narode bezbožni i nečasni, zašto smišljaš isprazne stvari? Zašto Život svih na smrt osudiste? O, neviđena čuda! Stvoritelj svijeta predaje se u ruke bezakonika i Čovjekoljubac se daje na križ podići, da iz podzemlja oslobodi sužnje koji kliču: Velemučeni Gospode, slava tebi!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Tek što nečasni suci smočiše svoja pera crnilom, Isus bi suđen i osuđen na smrt križa, a sve stvorenje potrpi gledajući Gospoda raspetoga! Ti koji si u tijelu svom za mene podnio muku, Gospode Dobri, slava tebi!
Svećenik otvara carske dveri i odlazi do stalka s evanđeljem.
Đakon: I da budemo dostojni poslušati sveto Evanđelja, Gospoda Boga molimo.
Narod: Gospode, pomiluj. 3x
Đakon: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto Evanđelje.
Svećenik: Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Svećenik: Čitanje svetog Evanđelja po Mateju. (12. Mt 27, 62 - 66)
Narod: Slava muci tvojoj, Gospode.
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik čita evanđelje Jutrenje.
Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’ Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.« Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!« Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.
Narod: Slava veletrpljenju tvojemu, Gospode.
Svećenik uzima evanđelje i unosi u oltar, te zatvara carske dveri.
Dobro je slaviti Gospoda, pjevati imenu tvome, Svevišnji; naviještati jutrom ljubav tvoju i noću vjernost tvoju.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas! Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode, oprosti grijehe naše! Vladaru, otpusti bezakonja naša! Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!
Gospode, pomiluj! Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Svećenik:
Jer tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Tropar, glas 4.
Otkupio si nas prečasnom krvlju svojom od kletve Zakona: Pribijen na križ i kopljem proboden, na čovječanstvo si izlio besmrtnost: Spasitelju naš, slava tebi!
Ako nema đakona svećenik izlazi ispred ikonostasa.
Usrdna ektenija
Đakon: Smiluj nam se, Bože, po velikom milosrđu svome, molimo ti se: usliši i pomiluj.
Narod: Gospode, pomiluj. Triput.
Još se molimo za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našeg (ime) papu rimskog, za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za one koji služe i za one koji su služili u ovom svetom hramu, za naše duhovne oce i za svu našu braću u Kristu.
Narod: Gospode, pomiluj. Triput.
U samostanima:
Još se molimo za svetog, sveopćeg prvosvećenika našeg (ime) papu rimskog, za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za oce naše: protoarhimandrita (ime), arhimandrita (ime), protoigumana (ime), igumana (ime), za one koji služe i za one koji su služili u ovoj svetoj obitelji, za naše duhovne oce i za svu našu braću u Kristu.
Narod: Gospode, pomiluj. Triput.
Još se molimo za naše vrhovništvo, kao i za sve one koji nas brane i štite.
Narod: Gospode, pomiluj. Triput.
Još se molimo za ovdje nazočne ljude koji očekuju od tebe velike i obilne milosti i za sve one koji nam dobro čine i za sve pravovjerne kršćane.
Narod: Gospode, pomiluj. Triput.
Svećenik:
Jer si milosrdan i čovjekoljubiv Bog iskazujemo ti slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svećenik u epitrahilu izlazi ispred ikonostasa.
Đakon: Premudrost.
Narod: Blagoslovi.
Svećenik:
Neka je blagoslovljen Krist Bog naš, svagda sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin. Utvrdi Bože vjeru katoličku u vijeke vjekova.
Svećenik: Presveta Bogorodice, spasi nas!
Narod: Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, jer si nepovrijeđena Boga Riječ rodila, istinska Bogorodice, tebe veličamo.
Svećenik: Slava tebi Kriste Bože, ufanje naše, slava tebi!
Narod: Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Gospode, pomiluj. 3x Blagoslovi.
Svećenik:
Krist istiniti Bog naš, koji je radi spasenja svijeta pretrpio pljuvanje, bičevanje, udaranje, križ i smrt, molitvama svoje prečiste Majke, i svih svetih, neka nas pomiluje i spasi jer je dobar i čovjekoljubiv.
Narod: Amin.
