Velika večernja s Liturgijom sv. Bazilija Velikoga 7.4.
Svećenik otvara carske dveri, a đakon govori:
Blagoslovi vladiko.
Svećenik:
Blagoslovljen carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu.
Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu.
Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim.
Svećenik zatvara carske dveri, te izlazi ispred ikonostasta i moli večernje molitve (vidi niže).
Psalam 103.
Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, Gospode, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šatro, na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. Stabla se Gospodnja napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. Kako su brojna djela tvoja, o Gospode! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. Neka dovijeka traje slava Gospodnja: nek' se raduje Gospod u djelima svojim! On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. Pjevat ću Gospodu dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Gospodu. Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!
I sunce znade kada ima zaći, kad razastreš tmine i noć se spusti.
Kako su brojna tvoja djela, o Gospode! Sve si to mudro učinio.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
Večernje molitve
Molitva prva
Gospode milosrdni i blagi, koji si spor na srdžbu i vrlo milostiv, čuj našu molitvu i poslušaj glas zazivanja našega; znamenuj nas znakom dobrote svoje, pouči nas svojemu putu da hodimo u istini tvojoj. Razveseli srca naša da se bojimo svetoga imena tvojega, jer ti si velik i činiš čudesa, ti si jedini Bog i nema ti ravna među bozima, Gospode; moćan si u milosrđu i dobar u jakosti, da pomažeš, tješiš i spasavaš sve one koji se uzdaju u tvoje sveto ime.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i poklon Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva druga
Gospode, u srdžbi svojoj nemoj nas koriti i ne kažnjavaj nas u svom gnjevu, nego postupi s nama po milosrđu svojem, liječniče i iscjelitelju naših duša! Vodi nas prema pristaništu svoje volje, prosvijetli oči srca našega u spoznaji tvoje istine, i daj da preostali dio ovoga dana kao i ostatak života našega bude u miru i bez grijeha, molitvama svete Bogorodice i svih svetih.
Jer je tvoja vlast i tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva treća
Gospode, Bože naš, spomeni se nas, grješnih i beskorisnih slugu svojih, kada zazivamo tvoje sveto klanjanja dostojno ime; nemoj dopustiti da se postidimo u iščekivanju tvoga milosrđa, nego daruj nam dobrostivo, o Gospode, sve što tražimo za spasenje; podaj nam da te ljubimo i da te se bojimo svim srcem svojim i da u svemu vršimo volju tvoju.
Jer ti si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva četvrta
Ti, koga u visinama neušutnim pjesmama i sveudiljnim hvalospjevima slave svete Moći, ispuni usta naša hvalom tvojom da uzmognemo uzveličati sveto ime tvoje. Udijeli nam dioništvo u baštini svetih koji se tebe u istini boje i koji vrše tvoje zapovijedi, molitvama svete Bogorodice i svih svetih tvojih.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva peta
Blagoslovljen si Gospode, Bože Svedržitelju, koji poznaješ ljudske namisli i znaš što nam treba i mnogo izobilnije nego li mi sami možemo moliti ili zamisliti. Ti sâm dakle, Čovjekoljupče Kralju, koji si u svemu dobar, osposobi nas mnoštvom svoga milosrđa da čiste savjesti zazivamo tvoje sveto ime; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga te providnošću svojom uredi sve na našu korist.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva šesta
Gospode, Gospode, koji sve držiš na svom prečistom dlanu, koji si strpljiv prema svima nama, koji žališ poradi naših opačina, spomeni se smilovanja i milosrđa svoga, i pohodi nas dobrotom svojom. Udijeli nam da tvojom milošću izbjegnemo različitim napastima Zloga, također i u preostalom dijelu ovoga dana, i sačuvaj naš život sigurnim milošću tvojega presvetoga Duha.
Milošću i čovjekoljubljem tvoga jedinorođenoga Sina s kojim si blagoslovljen s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva sedma
Bože veliki i čudesni, koji svime milostivo upravljaš neizrecivom dobrotom i bogatim promislom, koji si nam poklonio dobra ovoga svijeta i po već darovanim dobrima zajamčio nam obećano kraljevstvo. Ti si dopustio da smo protekli dio dana izbjegli svakom zlu, daruj nam da i preostali dio dana provedemo besprijekorni pred svetom slavom tvojom u klicanju tebi, Bogu našemu, jedinomu dobromu i čovjekoljubivomu.
Jer ti si Bog naš i mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva osma
Veliki i svevišnji Bože! Ti jedini posjeduješ besmrtnost prebivaš u svjetlu nedostupnu, sva si stvorenja premudrošću sazdao, odijelivši svjetlost od tame sunce si postavio u službu dana, a mjesec i zvijezde u službu noći. I nas si, iako smo grešni, učinio dostojnima da ovoga časa stupimo pred lice tvoje s hvalama, i da ti prinesemo večernji hvalospjev. Ti sam, Čovjekoljupče, uzdigni molitvu našu kao kâd pred lice svoje i primi ju kao ugodni miomiris. Udijeli nam da ova večer i noć koja se približava, prođu u miru. Zaodjeni nas oružjem svjetlosti, izbavi nas od noćnoga straha i od svega što se šulja kroz tmine. Neka san, što si nam ga darovao za okrjepu našoj nemoći, bude slobodan od svakog đavolskog sanjarenja. Udjeli nam, Vladaru, darovatelju dobara, da se na svojim ležajima skrušimo i da se noću spominjemo tvojega imena i da, prosvjetljeni razmatranjem o tvojim zapovijedima, ustanemo s radošću u duši na hvalospjev tvojoj dobroti: prinoseći milosrđu tvojemu molitve i prošnje za grijehe naše i svekolikoga tvojeg naroda, kojega po molitvama svete Bogorodice, milošću pohodi.
Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Svećenik ulazi u oltar, a đakon govori ekteniju. Ako nema đakon onda ju govori svećenik ispred carskih dveri.
Kad nema svećenika, govori se: Gospode, pomiluj. 12x
Velika ektenija
Đakon: U miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj. I tako iza svakog zaziva.
Za višnji mir i za spasenje duša naših, pomolimo se Gospodu.
Za mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i za sjedinjenje svih, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu.
Za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, pomolimo se Gospodu.
Za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za sav kler i narod, pomolimo se Gospodu.
Za pretpostavljene naše vlasti, kao i za sve one koji nas brane i štite, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj grad (za ovu svetu obitelj ili za ovo mjesto), za svaki grad i kraj, i za one koji s vjerom u njima žive, pomolimo se Gospodu.
Za pogodno vrijeme, za obilje zemaljskih plodova i za mirna vremena, pomolimo se Gospodu.
Za putnike, bolesnike, patnike i uznike, i za njihovo spasenje, pomolimo se Gospodu.
Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svjetilni psalmi sa stihirama- Gospodi vozvah (glas 2.)
Đakon ili svećenik vrši veliko kađenje cijelog hrama.
Gospode zazvah tebe, usliši me!
Pripjev: Usliši me Gospode!
Gospode zazvah tebe, usliši me! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
Usliši me Gospode!
Nek' mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku k'o žrtva večernja!
Usliši me Gospode!
Na usta mi, Gospode, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.
U te su, Gospode, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka i umaknem!
Psalam 141.
Iz svega glasa vapijem Gospodu, iz svega glasa Gospoda zaklinjem.
Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
K tebi, Gospode, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.
Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.
Psalam 129.
Iz dubine, Gospode, vapijem tebi: Gospode, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!
Ako se, Gospode, grijehâ budeš spominjao, Gospode, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.
Stihire na 'Gospode zazvah'
(5) U Gospoda ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.
Danas se sabralo Židovsko vijeće koji želi Stvoritelja i Uzdržavatelja svega, predati Pilatu. O, bezakonici i nevjernici! Kako se usuđujete suditi Onoga koji je došao suditi žive i mrtve, te ga predati na muke, Njega koji nas liječi od svih zala? Premilostivi Gospode, velika je Tvoja milost! Slava Tebi!
(4) Duša moja čeka Gospoda više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna nek' Izrael čeka Gospoda.
Nevjerni Juda, koji je na Večeri zajedno s Tobom, Gospode, umočio svoju ruku u zdjelu, sada pruža bezakoničke ruke kako bi uzeo srebrnjake. Znao je procijeniti vrijednost pomasti, a ne boji se prodati Tebe ne-procjenjivoga i pružiti svoje noge da ih Ti opereš. On je izdajnički polju bio Tebe, Vladara, i tako Te predao bezakonicima, odrekao se apostolskoga zbora i dobio trideset srebrnjaka koje je poslije odbacio, te nije ugledao Tvojega Uskrsnuća, po kojemu nam se smiluj!
(3) Jer je u Gospoda milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
Juda, grješni izdajnik, izdajničkim poljupcem izdao je Spasitelja, Gospoda, i kao slugu prodao Gospodara svega stvorenoga. Kao ovca na klanje pošao je u smrt Božji Jaganjac, Sin Očev, jedini mnogomilostivi.
Psalam 116.
(2) Hvalite Gospoda, svi puci, slavite ga, svi narodi!
Juda se pokazao sluga i lukavac, učenik i izdajnik, prijatelj i davao po djelu. lšavši za Učiteljem i slušajući ga, smišljao je u sebi kako će ga izdati i govorio je: Ja ću ga prodati i dobiti veliko bogatstvo. Htio je i pomast prodati te lukavo uhvatiti Isusa i poljupcem izdati Krista. Kao janje na klanje ide u smrt Jaganjac Božji, jedini milosrdan i čovjekoljubiv.
(1) Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Jaganjac, kojega je prorekao Izaija, ide u dragovoljnu smrt i daje svoja leda izraniti, i obraze ispljuskati. Ne skriva lice svoje od sramotnog pljuvanja i prima osudu na smrt nečasnu. Sve ovo prima dragovoljno On, Bezgrješni, kako bi svima darovao uskrsnuće od mrtvih.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Glas 6.
Juda, zmija otrovnica, uistinu je potomak onih koji su jeli manu u pustinji i mrmljali na svojega hranitelja. Oni nezahvalnici još su imali u ustima hranu, a već su Boga prezirali. I ovaj bezbožnik, imajući u ustima Kruh Nebeski, spremao je izdaju Spasitelja. O, dušo nezasitna! O ljuta drskosti! Uistinu je on njihov potomak, bezakonik, zato zajedno s njima i biva osuđen. Onoga koji ga je ugostio, sada prodaje. Gospoda koji ga ljubi predaje u smrt. Spasi, Gospode, naše duše od takve nečovječnosti, jer si jedini u veletrpljenju neizreciv.
Svećenik otvara carske dveri te čine ulazak s Evanđeljem.
Došavši ispred ikonostasa đakon govori tiho svećeniku:
Pomolimo se Gospodu.
Svećenik govori tiho molitvu ulaza:
Večerom, jutrom i o podne hvalimo te i blagoslivljamo, zahvaljujemo ti i molimo ti se, Vladaru svega i Čovjekoljubivi Gospode: uzdigni molitvu našu kao kâd pred sobom i nedaj da se srca naša prikone zlim riječima ili mislima, nego nas izbavi od svih koji vrebaju duše naše. Jer u tebe su, Gospode, o Gospode, uprte oči naše i u tebe se pouzdasmo: ne postidi nas, Bože naš.
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje, Ocu i Sinu i svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Đakon govori svećeniku:
Blagoslovi, vladiko, sveti ulazak.
Svećenik:
Blagoslovljen ulazak svetih tvojih: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Đakon: Amin.
Premudrost. Stojmo mirno.
Te đakon ulazi u oltar i vrši srednje kađenje.
Narod:
Radosno Svjetlo svete slave besmrtnoga Oca nebeskoga, svetoga, blaženoga, Isuse Kriste.
Došavši k sunca zapadu, ugledasmo svjetlost večernju: pjevamo Ocu i Sinu i Svetomu Duhu Bogu.
Dostojan si svagda biti slavljen glasima pobožnim, Sine Božji, koji daješ život svemu svijetu, i stoga te sav svijet slavi!
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik: Mir svima.
Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.
Prokimen, glas 1.
Izbavi me, Gospode, od čovjeka zlobna, / zaštiti me od čovjeka nasilna.
- Od onih koji čitav dan pakosti u srcu smišljaju.
Čitanja
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige Izlaska (Izl 19, 10 - 19)
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik zatvara carske dveri.
Čitač: Reče Gospod Mojsiju: „Pođi k narodu i posvećuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeću; neka bude gotov prekosutra, jer će prekosutra sići Gospod na brdo Sinaj naočigled svega puka. Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotičete!' Tko se god brda dotakne, smrt će ga snaći. Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio čovjek ili živinče, neka na životu ne ostane. Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju.“ Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću. „Budite gotovi za prekosutra!“ – rekne Mojsije narodu. „Ne primičite se ženi!“
A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. Mojsije povede puk iz tabora ususret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Gospod u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao.
Svećenik otvara carske dveri
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer si svet, Bože naš, iskazujemo ti slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda,
Đakon: i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas! Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Sveti Besmrtni pomiluj nas.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas!
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik: Mir svima.
Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.
Prokimen, glas 7.
Ustaju kraljevi zemaljski, / knezovi se rote protiv Gospoda i Pomazanika njegova.
- Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?
Apostol
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje Prve poslanice sv. ap. Pavla Korinčanima (1 Kor 11, 23 - 32)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Braćo! Doista, ja od Gospoda primih što vama predadoh: Gospod Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni. A kad nas sudi Gospod, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni.
Po završetku čitanja apostola svećenik kaže: Mir tebi.
Đakon: Premudrost. Budimo pozori.
Narod:
Glas 6.
Blago onome koji misli na uboga i slaba: / u dan nevolje Gospod će ga spasiti!
-
Neprijatelji zlo govore o meni: »Kad će umrijeti i kad će mu nestati imena?«
-
Koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.
Svećenik: Premudrost. Stojeći poslušajmo sveto evanđelje. Mir svima.
Narod: I duhu tvojemu.
Đakon: Čitanje svetog evanđelja po Mateju. (Mt 26, 1 - 20. Iv 13, 3 - 17. Mt 26, 21 - 39. Lk 22, 43 - 45. Mt 26, 40 - 27, 2)
Narod: Slava tebi, Gospode, slava tebi.
Svećenik: Budimo pozori.
Đakon: Isus reče svojim učenicima: »Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne.« Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. Jer se govorilo: »Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu.«
Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. Vidjevši to, učenici negodovahu: »Čemu ta rasipnost? Moglo se to skupo prodati i dati siromasima.«
Zapazio to Isus pa im reče: »Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. Izlila je tu pomast na moje tijelo – za ukop mi to učini. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«
Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.
Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom.
Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospode! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospode, onda ne samo noge nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospod i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
»Zaista, zaista, kažem vam:
nije sluga veći od gospodara
niti poslanik od onoga koji ga posla.
Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!«
I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospode?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.« Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
Tada im reče Isus: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti zbog mene. Ta pisano je: Udarit će pastira
i stado će se razbjeći.
Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću!« Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici.
Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!«
I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«
A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«
Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje?« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.
I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?
No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka.
Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu: »Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’«
Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« Isus je šutio.
Reče mu veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.« Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!«
Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«
A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«
Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!« On se tada stane zaklinjati i preklinjati: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.
A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
Poslije pročitanog evanđelja svećenik kaže: Mir tebi blagovjesniku.
Narod: Slava tebi, Gospode, slava tebi.
Dalje slijedi Liturgija Bazilija Velikoga.
