Velika večernja 1.4.
Svećenik otvara carske dveri, a đakon govori:
Blagoslovi vladiko.
Svećenik:
Blagoslovljen Bog naš, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu.
Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu.
Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim.
Svećenik pred ikonostasom moli večernje molitve (vidi niže).
Psalam 103.
Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, Gospode, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šatro, na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. Stabla se Gospodnja napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. Kako su brojna djela tvoja, o Gospode! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. Neka dovijeka traje slava Gospodnja: nek' se raduje Gospod u djelima svojim! On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. Pjevat ću Gospodu dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Gospodu. Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!
I sunce znade kada ima zaći, kad razastreš tmine i noć se spusti.
Kako su brojna tvoja djela, o Gospode! Sve si to mudro učinio.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
Večernje molitve
Molitva četvrta
Ti, koga u visinama neušutnim pjesmama i sveudiljnim hvalospjevima slave svete Moći, ispuni usta naša hvalom tvojom da uzmognemo uzveličati sveto ime tvoje. Udijeli nam dioništvo u baštini svetih koji se tebe u istini boje i koji vrše tvoje zapovijedi, molitvama svete Bogorodice i svih svetih tvojih.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva peta
Blagoslovljen si Gospode, Bože Svedržitelju, koji poznaješ ljudske namisli i znaš što nam treba i mnogo izobilnije nego li mi sami možemo moliti ili zamisliti. Ti sâm dakle, Čovjekoljupče Kralju, koji si u svemu dobar, osposobi nas mnoštvom svoga milosrđa da čiste savjesti zazivamo tvoje sveto ime; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga te providnošću svojom uredi sve na našu korist.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva šesta
Gospode, Gospode, koji sve držiš na svom prečistom dlanu, koji si strpljiv prema svima nama, koji žališ poradi naših opačina, spomeni se smilovanja i milosrđa svoga, i pohodi nas dobrotom svojom. Udijeli nam da tvojom milošću izbjegnemo različitim napastima Zloga, također i u preostalom dijelu ovoga dana, i sačuvaj naš život sigurnim milošću tvojega presvetoga Duha.
Milošću i čovjekoljubljem tvoga jedinorođenoga Sina s kojim si blagoslovljen s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva sedma
Bože veliki i čudesni, koji svime milostivo upravljaš neizrecivom dobrotom i bogatim promislom, koji si nam poklonio dobra ovoga svijeta i po već darovanim dobrima zajamčio nam obećano kraljevstvo. Ti si dopustio da smo protekli dio dana izbjegli svakom zlu, daruj nam da i preostali dio dana provedemo besprijekorni pred svetom slavom tvojom u klicanju tebi, Bogu našemu, jedinomu dobromu i čovjekoljubivomu.
Jer ti si Bog naš i mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva osma
Veliki i svevišnji Bože! Ti jedini posjeduješ besmrtnost prebivaš u svjetlu nedostupnu, sva si stvorenja premudrošću sazdao, odijelivši svjetlost od tame sunce si postavio u službu dana, a mjesec i zvijezde u službu noći. I nas si, iako smo grešni, učinio dostojnima da ovoga časa stupimo pred lice tvoje s hvalama, i da ti prinesemo večernji hvalospjev. Ti sam, Čovjekoljupče, uzdigni molitvu našu kao kâd pred lice svoje i primi ju kao ugodni miomiris. Udijeli nam da ova večer i noć koja se približava, prođu u miru. Zaodjeni nas oružjem svjetlosti, izbavi nas od noćnoga straha i od svega što se šulja kroz tmine. Neka san, što si nam ga darovao za okrjepu našoj nemoći, bude slobodan od svakog đavolskog sanjarenja. Udjeli nam, Vladaru, darovatelju dobara, da se na svojim ležajima skrušimo i da se noću spominjemo tvojega imena i da, prosvjetljeni razmatranjem o tvojim zapovijedima, ustanemo s radošću u duši na hvalospjev tvojoj dobroti: prinoseći milosrđu tvojemu molitve i prošnje za grijehe naše i svekolikoga tvojeg naroda, kojega po molitvama svete Bogorodice, milošću pohodi.
Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Svećenik ulazi u oltar, a đakon govori ekteniju. Ako nema đakon onda ju govori svećenik ispred carskih dveri.
Kad nema svećenika, govori se: Gospode, pomiluj. 12x
Velika ektenija
Đakon: U miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj. I tako iza svakog zaziva.
Za višnji mir i za spasenje duša naših, pomolimo se Gospodu.
Za mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i za sjedinjenje svih, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu.
Za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, pomolimo se Gospodu.
Za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za sav kler i narod, pomolimo se Gospodu.
Za pretpostavljene naše vlasti, kao i za sve one koji nas brane i štite, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj grad (za ovu svetu obitelj ili za ovo mjesto), za svaki grad i kraj, i za one koji s vjerom u njima žive, pomolimo se Gospodu.
Za pogodno vrijeme, za obilje zemaljskih plodova i za mirna vremena, pomolimo se Gospodu.
Za putnike, bolesnike, patnike i uznike, i za njihovo spasenje, pomolimo se Gospodu.
Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Ako je svećenik molio ekteniju ulazi u oltar.
Katizma 18
Psalam 122.
Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš. Evo, kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara i oči sluškinje u ruke gospodarice tako su oči naše uprte u Gospoda, Boga našega, dok nam se ne smiluje. Smiluj nam se, Gospode, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
Psalam 123.
Da nije Gospod za nas bio – neka slobodno rekne Izrael – da nije Gospod za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, vode pobješnjele sve nas potopile. Blagoslovljen Gospod koji nas ne dade za plijen zubima njihovim! Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo! Pomoć je naša u imenu Gospod koji stvori nebo i zemlju.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Molitva prvog antifona
Gospode milosrdni i blagi, koji si spor na srdžbu i vrlo milostiv, čuj našu molitvu i poslušaj glas zazivanja našega; znamenuj nas znakom dobrote svoje, pouči nas svojemu putu da hodimo u istini tvojoj. Razveseli srca naša da se bojimo svetoga imena tvojega, jer ti si velik i činiš čudesa, ti si jedini Bog i nema ti ravna među bozima, Gospode; moćan si u milosrđu i dobar u jakosti, da pomažeš, tješiš i spasavaš sve one koji se uzdaju u tvoje sveto ime.
Svećenik:
Jer tvoja je vlast i tvoje je carstvo, i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Katizma 18
Psalam 127.
Blago svakome koji se Gospoda boji, koji njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti. Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se Gospoda boji! Blagoslovio te Gospod sa Siona, uživao sreću Jeruzalema sve dane života svog! Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!
Psalam 128.
„Mnogo su me od mladosti tlačili“ – neka rekne sad Izrael! „Mnogo su me od mladosti tlačili, ali me ne svladaše. Po leđima su mojim orači orali, duge brazde povlačili. Al' Gospod pravedni isiječe užeta zlikovcima!“ Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion! Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je počupaju. Žetelac njome ne napuni ruku ni naručje onaj koji veže snopove. A prolaznici nek' ne reknu: „Blagoslov Gospodnji nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Gospodnjim!“
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Molitva drugog antifona
Gospode, u srdžbi svojoj nemoj nas koriti i ne kažnjavaj nas u svom gnjevu, nego postupi s nama po milosrđu svojem, liječniče i iscjelitelju naših duša! Vodi nas prema pristaništu svoje volje, prosvijetli oči srca našega u spoznanju tvoje istine, i daj da preostali dio ovoga dana kao i ostatak života našega bude u miru i bez grijeha, molitvama svete Bogorodice i svih svetih.
Svećenik:
Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Katizma 18
Psalam 131.
Spomeni se, o Gospode, Davida i sve revnosti njegove: kako se Gospodu zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj: „Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje, neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama, dok Gospodu mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.“ Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u poljima jaarskim. Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo! „Ustani, o Gospode, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje! Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču! Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!“ Gospod se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: „Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje. Budu li ti sinovi savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju.“ Jer Gospod odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište. „Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh. Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom. Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno. Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika. U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj.“
Psalam 132.
Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti: kao na glavi ulje dragocjeno što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih; kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion. Ondje Gospod daje svoj blagoslov i život dovijeka.
Psalam 133.
Sad, blagoslivljajte Gospoda, sve sluge Gospodnje što stojite u domu Gospodnjem, u noćnim satima! Dižite svoje ruke prema Svetištu i Gospoda blagoslivljajte! „Blagoslovio te sa Siona Gospod koji stvori nebo i zemlju!“
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Molitva trećeg antifona
Gospode, Bože naš, spomeni se nas, grješnih i beskorisnih slugu svojih, kada zazivamo tvoje sveto klanjanja dostojno ime; nemoj dopustiti da se postidimo u iščekivanju tvoga milosrđa, nego daruj nam dobrostivo, o Gospode, sve što tražimo za spasenje; podaj nam da te ljubimo i da te se bojimo svim srcem svojim i da u svemu vršimo volju tvoju.
Svećenik:
Jer si Bog koji miluj i spašava, i tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svjetilni psalmi sa stihirama- Gospodi vozvah (glas 8.)
Đakon ili svećenik vrši veliko kađenje cijelog hrama.
Gospode zazvah tebe, usliši me!
Pripjev: Usliši me Gospode!
Gospode zazvah tebe, usliši me! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
Usliši me Gospode!
Nek' mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku k'o žrtva večernja!
Usliši me Gospode!
Za vrijeme kađenja svećenik stavlja Evanđelje na stranu i prostire iliton. Stavlja pretposvećene darove na iliton, i ispred njih upaljenu svijeću. Kad završi kađenje cijeloga hrama, svećenik uzima kadionicu, pokadi Sveti Kruh uokolo, te preda kadionicu đakonu. Zatim radi metaniju, pa uzima diskos sa Svetim Kruhom i stavi ga sebi na glavu, držeći ga objema rukama. Odlazi prema proskomidikonu. Đakon ide ispred svećenika sa svijećom i kadionicom.
Svećenik stavi diskos na proskomidikon, ulije u svetu čašu vino i vodu, i pokriva diskos i čašu velikom pokrovom, kadeći ih, ali ne govoreći ništa, osim kod stavljanja velikog pokrovca:
Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Bože naš, pomiluj nas. Amin.
Zatim svećenik pokadi pretposvećene darove i napravi metaniju, te se vraća ispred svetog prijestolja.
Na usta mi, Gospode, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.
U te su, Gospode, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka i umaknem!
Psalam 141.
Iz svega glasa vapijem Gospodu, iz svega glasa Gospoda zaklinjem.
Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
K tebi, Gospode, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.
Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.
Psalam 129.
Iz dubine, Gospode, vapijem tebi: Gospode, čuj glas moj!
Stihire na 'Gospode zazvah'
(7) Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!
Po završetku za dušu spasonosne četrdesetnice, daj nam, Čovjekoljupče, dočekati sveti tjedan tvoje muke. Daj da u njemu proslavimo tvoja velika djela i nama neshvatljivi naum tvoj, da ti pjevamo jednodušno: Gospode, slava tebi!
(6) Ako se, Gospode, grijehâ budeš spominjao, Gospode, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.
Mučenici Gospodnji, molite Boga našega i isprosite našim dušama obilje milosrđa i otpuštenje mnoštvo grijeha, mi vas molimo.
(5) U Gospoda ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.
Gospode, koji si dragovoljno bio u grobu, ti si zaželio vidjeti Lazarov grob, pitajući: Gdje ste ga položili? Raspitujući se za ono što si znao, pozvao si onoga kojeg si ljubio: Lazare, iziđi iz groba! I mrtvac komu si tada vratio život, poslušao je tebe, Spasitelju duša naših!
(4) Duša moja čeka Gospoda više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna nek' Izrael čeka Gospoda.
Gospode, došao si do groba u kojemu je Lazar ležao već četiri dana i prolivši suze za prijateljem svojim uskrisio si ga nakon četvrtog dana groba. Tako je smrt bila svezana tvojim glasom, a tvojim rukama razvezani ukopni povoji. Zajednica učenika ispunila se radošću te si čuo njihov usklik: Blagoslovljen si, Spasitelju, pomiluj nas!
(3) Jer je u Gospoda milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
Gospode, uništio si kraljevstvo smrti i tvoj svemogući glas uskrisio je već četiri dana mrtvoga u grobu te je tako Lazar spašen postao kao preobražen i ponovno rođen. Tebi je sve moguće, Gospode i Svevladaru! Podaj nam oproštenje i veliku milost!
Psalam 116.
(2) Hvalite Gospoda, svi puci, slavite ga, svi narodi!
Gospode, želeći da učenici povjeruju u tvoje uskrsnuće od mrtvih, došao si na Lazarov grob i dozvao ga u život. Podzemlje je moralo vratiti mrtvaca kojega je imalo četiri dana, i on ti je uskliknuo: Blagoslovljen jesi, Gospode, slava tebi!
(1) Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Gospode, uzevši sa sobom učenike, došao si u Betaniju uskrisiti Lazara. Zaplakao si za njim, jer je to željela tvoja ljudska narav, ali kao Bog uskrisio si ga četvrti dan poslije smrti, te je klicao tebi: Blagoslovljen jesi, Gospode, slava tebi.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu:
Stojeći nad Lazarovim grobom, Spasitelju naš, pozvao si umrloga i probudio ga kao da je spavao, skinuvši s njega san snagom besmrtnosti. I on je na tvoju riječ, Čovjekoljupče, izišao iz groba povijen ukopnim povojima. Sve je tebi moguće, sve tebi služi, sve ti se pokorava, Spasitelju naš: Slava tebi.
I sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Glas 8.
Završivši za dušu spasenjsku četrdesetnicu, kliknimo: Raduj se, grade Betanijo, domovino Lazareva! Radujte se, Marto i Marijo, sestre Lazarove, jer sutra dolazi Isus koji će riječju oživjeti vašega umrlog brata! Čuvši njegov glas, pakosni i nezasitni Had, drhteći od straha i jaučući silno, predade povojima povijenog Lazara. Videći takvo čudo, Izraelski narod pođe njemu u susret s palminim granama. Pohitješe djeca pozdravljajući Onoga kojemu će njihovi oci zavidjeti: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov!
Svećenik otvara carske dveri te čine ulazak s kadionicom.
Došavši ispred ikonostasa đakon govori tiho svećeniku:
Pomolimo se Gospodu.
Svećenik govori tiho molitvu ulaza:
Večerom, jutrom i o podne hvalimo te i blagoslivljamo, zahvaljujemo ti i molimo ti se, Vladaru svega i Čovjekoljubivi Gospode: uzdigni molitvu našu kao kâd pred sobom i nedaj da se srca naša prikone zlim riječima ili mislima, nego nas izbavi od svih koji vrebaju duše naše. Jer u tebe su, Gospode, o Gospode, uprte oči naše i u tebe se pouzdasmo: ne postidi nas, Bože naš.
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje, Ocu i Sinu i svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Đakon govori svećeniku:
Blagoslovi, vladiko, sveti ulazak.
Svećenik:
Blagoslovljen ulazak svetih tvojih: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Đakon: Amin.
Premudrost. Stojmo mirno.
Te đakon ulazi u oltar i vrši srednje kađenje.
Narod:
Radosno Svjetlo svete slave besmrtnoga Oca nebeskoga, svetoga, blaženoga, Isuse Kriste.
Došavši k sunca zapadu, ugledasmo svjetlost večernju: pjevamo Ocu i Sinu i Svetomu Duhu Bogu.
Dostojan si svagda biti slavljen glasima pobožnim, Sine Božji, koji daješ život svemu svijetu, i stoga te sav svijet slavi!
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik: Mir svima.
Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.
Prokimen, glas 6.
Pomoć je naša u imenu Gospoda / koji stvori nebo i zemlju.
- Da nije Gospod za nas bio – nek slobodno rekne Izrael.
Čitanja
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige Postanka (Post 49, 33; 50, 1 - 26)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Kad je Jakov naputio svoje sinove, povuče noge natrag na postelju te izdahnu – pridruži se svojim precima.
Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. Poslije toga Josip naredi liječnicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela. Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali.
A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reče onima i dvoru faraonovu: „Učinite mi milost i prenesite faraonu ovo: Moj me otac zakleo govoreći: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda ću se vratiti.“
Faraon odgovori: „Otiđi gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo.“
Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici – odličnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; sva Josipova obitelj, njegova braća i očeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem.
Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: „To ti je svečano naricanje Egipćana!“ Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. Jakovljevi sinovi učine kako im je naredio otac: odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u špilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat – on, njegova braća i svi koji su s njima išli da mu oca pokopaju.
Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: „Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?“ Stoga poruče Josipu ovako: Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: 'Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!“ Na te riječi Josip brizne u plač.
Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace s preda nj te mu reknu: „Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!“
Josip im odvrati: „Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu. Zato se ne bojte! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu.“ Tako ih je smirio ljubaznim riječima.
Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do trećeg koljena; a rađala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima.
Napokon reče Josip svojoj braći: „Ja ću, evo, naskoro umrijeti. Ali će se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.“
Tada Josip zakune Izraelove sinove: „Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!“
Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.
Đakon: Budimo pozorni.
Prokimen, gl. 4.
Tko se uzda u Gospoda on je kao brdo Sion: / ne pomiče se ostaje dovijeka.
- I neće vladati žezlo bezbožničko nad udesom pravednih.
Svećenik otvara carske dveri.
Đakon: Izvolite (blagosloviti).
Tada svećenik okrenut prema istoku, držeći u rukama svijećnjak i kadionicu, čini znak križa i govori:
Premudrost. Stojmo uspravno.
Zatim, okrenuvši se na zapad, prema narodu, opet čini znak križa, govoreći:
Svjetlo Kristovo prosvjetljava sve.
Čitač: Čitanje iz Knjige Izreka (Izr 31, 8 - 31)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Sine moj: otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju. Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku.
Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju, i blagom neće oskudijevati. Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. Pribavlja vunu i lan, i vješto radi rukama marnim. Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj. Još za noći ona ustaje, i hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim. Opazi li polje, kûpi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd. Opasuje snagom bedra svoja, i živo miče rukama. Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka. Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine. Sama sei šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom. Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim. Platno tka i prodaje ga, i pojase daje trgovcu. Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem. Svoja usta mudro otvara, i pobožan joj je nauk na jeziku. Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice. Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je: „Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ.“ Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. Plod joj dajte ruku njezinih, i neka je na Vratima hvale djela njezina!
Dalje slijedi Liturgija pretposvećenih darova.
