Šesti čas 16.3.

Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu. Mali poklon.

Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu. Mali poklon.

Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim. Mali poklon.

Psalam 53.

Spasi me, Bože, svojim imenom i jakošću svojom izbori mi pravdu! Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši riječi usta mojih! Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvrću. Evo, Bog mi pomaže, Gospod krijepi život moj. Okreni nesreću na dušmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj. Od srca rado ću ti žrtvovati, slavit ću ti ime, Gospod, jer je dobrostivo, jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiđene moje dušmane.

Psalam 54.

Počuj, Bože, molitvu, i ne prezri zazivanje moje: obazri se na me i usliši me; mučim se u svojoj tjeskobi, zbunila me vika dušmanska i tlačenje grešnika, jer navališe na me bezakonjem i bijesno me progone. Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade. Užas me i trepet hvata, groza me obuze. Zavapih: „O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem! Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio; brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora.“ Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svađu vidim u gradu; danju i noću zidinama kruže; bezakonja su i nevolje u njemu. Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze. Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio. Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u domu Božjemu. Smrt neka ih zaskoči, živi nek' siđu u podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu. A ja ću Boga prizvati, i Gospod će me spasiti. Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, i one će čuti vapaj moj. Dat će mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene. Bog će čuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje od vijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje. Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju. Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni – isukani mačevi. Povjeri Gospodu svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik. A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu danâ neće doživjeti! A ja se u tebe uzdam!

Psalam 90.

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, reci Gospodu: „Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!“ jer on će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne. Svojim će te krilima zaštititi i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štiti i obrana! Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju, ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne. Pa nek' padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći! Tek što okom pogledaš, već ćeš vidjeti plaću grešnika. Jer Gospod je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen. Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju. „Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit' ga jer poznaje ime moje. Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti, s njim ću biti u nevolji, spasit ću ga i proslaviti. Nasitit ću ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje.“

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože. Triput. Tri mala poklona.

Gospode, pomiluj. Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Katizma 11.

Psalam 77.

Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih! Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Gospodnju i silu njegovu i djela čudesna što ih učini. Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove, kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa. Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu. Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza. Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti. Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti? Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?" Kad to začu Gospod, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše. Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, k'o kišu prosu na njih manu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove. Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću. Spominjao se da su put i dah koji odlazi i ne vraća se više. Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom. U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču. Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove. I predade gradu njihova goveda i munjama stada njihova. Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti. Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu. I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju. Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše. Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima. Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu. Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše udove njihove. Tad se k'o oda sna trgnu Gospod, k'o ratnik vinom savladan. Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade. On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože. Triput. Tri mala poklona.

Gospode, pomiluj. Triput.

Svećenik izlazi ispred ikonostasa i prvi pjeva dok narod čini jedan veliki poklon, a kad narod odgovara svećenik čini jedan veliki poklon.

Tropar, glas 2.:

Ti koji si u šesti dan i čas na križ pribio grijeh koji se Adam u raju odvažio počiniti, razderi i zadužnicu s grijesima našim, Kriste Bože, i spasi nas.

• Počuj, Bože, molitvu moju, i ne prezri zazivanje moje.

• A ja Boga zazvah i Gospod će me uslišiti!

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin. Bogorodičan:

Budući da nemamo smjelost izravno moliti zbog mnoštva grijeha naših, ti, Bogorodice Djevo, moli se onomu koji je od tebe rođen, jer majčinska molitva mnogo može kod Vladareva milosrđa. Ne prezri prošnje grješnika, Prečista, jer milostiv je i moćan spasiti on koji je poradi nas i muku prihvatio. Tri mala poklona.

Tropar proroštva, glas 6.

Križu se tvome pobožno klanjamo, Gospode, i sveto uskrsnuće tvoje slavimo!

Svećenik: Budimo pozorni.

Prokimen, glas 4.

No Bog je moj kralj od davnine, / on koji posred zemlje spašava!

Stih: Zašto si, Bože, posve zabacio?

Svećenik: Premudrost.

Čitanje iz Knjige proroka Izaije (Iz 28, 14 - 22)

Svećenik: Budimo pozorni.

Svećenik ulazi u oltar

Čitač: Tako govori Gospod: Čujet riječ Gospodnju, vi podsmjevači, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu. Vi velite: „Sklopismo savez sa smrću i s podzemljem učinismo sporazum. Kad prođe bič razorni, ne, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi sklonište.“

Stoga ovako govori Bog Gospod: „Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje, neće propasti. I uzet ću pravo za mjeru, a pravdu za tezulju.“ I tuča će vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište; propast će savez vaš sa smrću, vaš sporazum s podzemljem održat' se neće. Kada bič razorni prođe, satrt će vas; kad god prođe, dohvatit će vas; prolazit će svako jutro, danju i noće. Samo će vas strah uputit' u objavu. Prekratka će bit' postelja da se čovjek pruži, preuzak pokrivač da se umota. Da, kao na gori Perasimu, Gospod će ustati, kao u dolini gibeonskoj, one će se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo čudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti. Podsmijevanja se okanite, da vas jače okovi ne stegnu; jer čuh da je od Gospoda, Gospod nad vojskama, zemlji ovoj dosuđeno uništenje.

Nakon pročitane paremije svećenik govori: Budimo pozorni.

Prokimen, glas 4.

A ja ću klicati dovijeka, / pjevat ću Bogu Jakovljevu.

• Slavimo te, Bože, slavimo te.

Stihovi:

Neka nas žurno pretekne smilovanje tvoje, Gospode, jer smo jako nevoljni.

Pomozi nam, Bože, Spasitelju naš, radi slave imena svoga. Gospode, oslobodi nas i otpusti nam grijehe, radi imena svoga!

Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas. Triput. Tri mala poklona.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode, oprosti grijehe naše! Vladaru, otpusti bezakonja naša! Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!

Gospode, pomiluj. Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Svećenik:

Jer tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Tropar, glas 2.:

Spasenje si učinio posred zemlje, Kriste Bože! Na križu si raširio prečiste ruke svoje, sabravši sve narode koji ti kliču: Gospode, slava tebi!

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu:

Klanjamo se prečistom Liku tvome, Predobri, moleći za oproštenje grijeha naših, Kriste Bože! Jer ti si dragovoljno izvolio tijelom uzići na križ da izbaviš one koje si sazdao od ropstva đavolskoga. Stoga ti zahvalno kličemo: Sve si ispunio radošću, Spase naš, koji si došao spasiti svijet.

I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin. Bogorodičan

Ufanje i zaštitnica i utočište kršćana, neprobojni bedem i tiho pristanište iznemoglima, ti jesi, prečista Bogorodice, a jer spasavaš svijet neprestanom svojom molitvom, spomeni se i nas, od sviju opjevana Djevice!

Gospode, pomiluj. 40 puta

(Ako predmoli svećenik, izlazi ispred carskih dveri i govori sljedeću molitvu)

Ti koji si u svako vrijeme i u svaki čas, na nebesima i na zemlji čašćen i slavljen, Kriste Bože, koji si spor na srdžbu, bogat milosrđem i dobrotom, koji ljubiš pravedne a prema grješnima si milostiv, te sve zoveš k spasenju radi obećanja budućih dobara, ti jedini, Gospode, primi molitve koje ti u ovaj čas upućujemo i upravi život naš prema zapovijedima svojim. Posveti duše naše, očisti tijela naša, ispravi nam misli i pročisti namisli, te nas izbavi od svake brige, nevolje i tjeskobe; okruži nas svetim anđelima svojim da njihovom zaštitom čuvani i vođeni, prispijemo k jedinstvu vjere i spoznaji neizrecive slave tvoje, jer ti si blagoslovljen u vijeke vjekova. Amin.

Gospode, pomiluj! Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Časniju od kerubina i neusporedivo slavniju od serafina, jer si nepovrijeđena Boga Riječ rodila, istinska Bogorodice, tebe veličamo.

Imenom Gospodnjim blagoslovi, oče.

Svećenik:

Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Bože naš, pomiluj nas.

Narod: Amin.

Svećenik čita molitvu sv. Efrema Sirijca:

Gospode i Vladaru života mojega! Ukloni od mene duh lijenosti, malodušnosti, sebeljublja i ispraznih riječi. Veliki poklon.

A duha razboritosti, poniznosti, strpljenja i ljubavi udijeli meni, sluzi svome. Veliki poklon.

Da, Gospode i Caru, podaj mi uvidjeti svoje grijehe i ne osuđivati brata svoga, jer si blagoslovljen u vijeke vjekova. Amin. Veliki poklon.

Zatim 12 malih poklona, pri svakom govoreći:

Bože, milostiv budi meni grješnomu.

Bože, očisti grijehe moje i pomiluj me.

Bezbroj puta sagriješih, Gospode, oprosti mi.

Zatim se ponovi cijela molitva sv. Efrema s jednim velikim poklonom na kraju.

Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas. Triput. Tri mala poklona.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode, oprosti grijehe naše! Vladaru, otpusti bezakonja naša! Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!

Gospode, pomiluj. Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Svećenik:

Jer tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Gospode, pomiluj. 12x

Molitva Šestog časa

Bože i Gospode sila i Stvoritelju svega stvorenoga! Ti si po milosrđu svoje besprimjerne dobrote poslao jedinorođenoga Sina svoga, Gospoda našega Isusa Krista, za spasenje roda našega, i časnim njegovim križem rastrgao zadužnicu grijeha naših i tako pobijedio knezove i vlasti tame. Zato, čovjekoljubivi Vladaru, primi od nas grješnih ove zahvalnice i molbe, i izbavi nas od svakoga pogubnog i tamnog grijeha i svakoga vidljivog i nevidljivog neprijatelja koji nam želi napakostiti. Strahu tvojemu pribij tjelesnost našu i ne dopusti da se srca naša priklone zlim riječima ili mislima, ljubavlju svojom rani duše naše da bismo, svagda upirući pogledom prema tebi i vođeni tvojom svjetlošću, gledajući tebe nedostupno i vječno Svjetlo, upućivali sveudiljno ispovijedanje i zahvaljivanje tebi: vječnomu Ocu s jedinorođenim tvojim Sinom i presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Svećenik:

Slava tebi, Kriste Bože, ufanje naše, slava tebi.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin. Gospode, pomiluj. Triput. Blagoslovi.

Svećenik:

Krist, pravi Bog naš, molitvama prečiste Majke svoje, prepodobnih i bogonosnih otaca naših i svih svetih, neka nas pomiluje i spasi jer je dobar i čovjekoljubiv.

Narod: Amin.

I svećenik ulazi u oltar.

---

Ako nema svećenika:

Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Sine Božji, pomiluj nas. Amin.