OrnamentOrnament

Svećenik otvara carske dveri, a đakon govori:

Blagoslovi vladiko.

Svećenik:

Blagoslovljen Bog naš, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu.

Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu.

Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim.

Svećenik pred ikonostasom moli večernje molitve (vidi niže).

Psalam 103.

Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, Gospode, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šatro, na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. Stabla se Gospodnja napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. Kako su brojna djela tvoja, o Gospode! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. Neka dovijeka traje slava Gospodnja: nek' se raduje Gospod u djelima svojim! On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. Pjevat ću Gospodu dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Gospodu. Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!

I sunce znade kada ima zaći, kad razastreš tmine i noć se spusti.

Kako su brojna tvoja djela, o Gospode! Sve si to mudro učinio.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput. Tri mala poklona


Večernje molitve

Molitva četvrta

Ti, koga u visinama neušutnim pjesmama i sveudiljnim hvalospjevima slave svete Moći, ispuni usta naša hvalom tvojom da uzmognemo uzveličati sveto ime tvoje. Udijeli nam dioništvo u baštini svetih koji se tebe u istini boje i koji vrše tvoje zapovijedi, molitvama svete Bogorodice i svih svetih tvojih.

Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva peta

Blagoslovljen si Gospode, Bože Svedržitelju, koji poznaješ ljudske namisli i znaš što nam treba i mnogo izobilnije nego li mi sami možemo moliti ili zamisliti. Ti sâm dakle, Čovjekoljupče Kralju, koji si u svemu dobar, osposobi nas mnoštvom svoga milosrđa da čiste savjesti zazivamo tvoje sveto ime; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga te providnošću svojom uredi sve na našu korist.

Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva šesta

Gospode, Gospode, koji sve držiš na svom prečistom dlanu, koji si strpljiv prema svima nama, koji žališ poradi naših opačina, spomeni se smilovanja i milosrđa svoga, i pohodi nas dobrotom svojom. Udijeli nam da tvojom milošću izbjegnemo različitim napastima Zloga, također i u preostalom dijelu ovoga dana, i sačuvaj naš život sigurnim milošću tvojega presvetoga Duha.

Milošću i čovjekoljubljem tvoga jedinorođenoga Sina s kojim si blagoslovljen s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva sedma

Bože veliki i čudesni, koji svime milostivo upravljaš neizrecivom dobrotom i bogatim promislom, koji si nam poklonio dobra ovoga svijeta i po već darovanim dobrima zajamčio nam obećano kraljevstvo. Ti si dopustio da smo protekli dio dana izbjegli svakom zlu, daruj nam da i preostali dio dana provedemo besprijekorni pred svetom slavom tvojom u klicanju tebi, Bogu našemu, jedinomu dobromu i čovjekoljubivomu.

Jer ti si Bog naš i mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Molitva osma

Veliki i svevišnji Bože! Ti jedini posjeduješ besmrtnost prebivaš u svjetlu nedostupnu, sva si stvorenja premudrošću sazdao, odijelivši svjetlost od tame sunce si postavio u službu dana, a mjesec i zvijezde u službu noći. I nas si, iako smo grešni, učinio dostojnima da ovoga časa stupimo pred lice tvoje s hvalama, i da ti prinesemo večernji hvalospjev. Ti sam, Čovjekoljupče, uzdigni molitvu našu kao kâd pred lice svoje i primi ju kao ugodni miomiris. Udijeli nam da ova večer i noć koja se približava, prođu u miru. Zaodjeni nas oružjem svjetlosti, izbavi nas od noćnoga straha i od svega što se šulja kroz tmine. Neka san, što si nam ga darovao za okrjepu našoj nemoći, bude slobodan od svakog đavolskog sanjarenja. Udjeli nam, Vladaru, darovatelju dobara, da se na svojim ležajima skrušimo i da se noću spominjemo tvojega imena i da, prosvjetljeni razmatranjem o tvojim zapovijedima, ustanemo s radošću u duši na hvalospjev tvojoj dobroti: prinoseći milosrđu tvojemu molitve i prošnje za grijehe naše i svekolikoga tvojeg naroda, kojega po molitvama svete Bogorodice, milošću pohodi.

Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.


Svećenik ulazi u oltar, a đakon govori ekteniju. Ako nema đakon onda ju govori svećenik ispred carskih dveri.

Kad nema svećenika, govori se: Gospode, pomiluj. Dvanaest puta.

Velika ektenija

Đakon: U miru pomolimo se Gospodu.

Narod: Gospode, pomiluj. I tako iza svakog zaziva.

Za višnji mir i za spasenje duša naših, pomolimo se Gospodu.

Za mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i za sjedinjenje svih, pomolimo se Gospodu.

Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu.

Za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, pomolimo se Gospodu.

Za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za sav kler i narod, pomolimo se Gospodu.

Za pretpostavljene naše vlasti, kao i za sve one koji nas brane i štite, pomolimo se Gospodu.

Za ovaj grad (za ovu svetu obitelj ili za ovo mjesto), za svaki grad i kraj, i za one koji s vjerom u njima žive, pomolimo se Gospodu.

Za pogodno vrijeme, za obilje zemaljskih plodova i za mirna vremena, pomolimo se Gospodu.

Za putnike, bolesnike, patnike i uznike, i za njihovo spasenje, pomolimo se Gospodu.

Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu.

Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.

Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.

Narod: Tebi, Gospode.

Svećenik:

Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Ako je svećenik molio ekteniju ulazi u oltar.

Katizma 18

Psalam 119.

Kad bijah u nevolji, Gospodu zavapih i on me usliša. Gospod, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika! Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziče? Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim. Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim! Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira. Kada o miru govorim, oni sile na rat.

Psalam 120.

K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć? Pomoć je moja od Gospoda koji stvori nebo i zemlju. Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neće zadrijemati on, čuvar tvoj. Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov. Gospod je čuvar tvoj, Gospod je zasjen tvoj s desne tvoje! Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću. Čuvao te Gospod od zla svakoga, čuvao dušu tvoju! Čuvao Gospod tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.

Mala ektenija

Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.

Narod: Gospode, pomiluj.

Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.

Narod: Gospode, pomiluj.

Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.

Narod: Tebi, Gospode.

Molitva prvog antifona

Gospode milosrdni i blagi, koji si spor na srdžbu i vrlo milostiv, čuj našu molitvu i poslušaj glas zazivanja našega; znamenuj nas znakom dobrote svoje, pouči nas svojemu putu da hodimo u istini tvojoj. Razveseli srca naša da se bojimo svetoga imena tvojega, jer ti si velik i činiš čudesa, ti si jedini Bog i nema ti ravna među bozima, Gospode; moćan si u milosrđu i dobar u jakosti, da pomažeš, tješiš i spasavaš sve one koji se uzdaju u tvoje sveto ime.

Svećenik:

Jer tvoja je vlast i tvoje je carstvo, i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Katizma 18

Psalam 124.

Tko se uzda u Gospoda, on je kao brdo Sion: ne pomiče se, ostaje dovijeka. Bregovi okružuju Jeruzalem: Gospod okružuje narod svoj odsada i dovijeka. I neće vladati žezlo bezbožničko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pružili. Učini, Gospode, dobro dobrima i čestitima u srcu. A koji na krive skreću putove nek' ih istrijebi Gospod sa zločincima! Mir nad Izraelom!

Psalam 125.

Kad Gospod vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: „Velika im djela Gospod učini!“ Velika nam djela učini Gospod: opet smo radosni! Vrati, o Gospode, sužnjeve naše k'o potoke negepske! Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje.

Psalam 126.

Ako Gospod kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospod grad ne čuva, uzalud stražar bdi. Uzalud vam je ustat' prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje. Evo: sinovi su Gospodnji dar, plod utrobe njegova je nagrada. Strelica u ruci ratnika – to su sinovi mladosti. Blago čovjeku koji njima napuni tobolac, neće se postidjeti kad se preo bude s dušmanom na vratima.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.

Mala ektenija

Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.

Narod: Gospode, pomiluj.

Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.

Narod: Gospode, pomiluj.

Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.

Narod: Tebi, Gospode.

Molitva drugog antifona

Gospode, u srdžbi svojoj nemoj nas koriti i ne kažnjavaj nas u svom gnjevu, nego postupi s nama po milosrđu svojem, liječniče i iscjelitelju naših duša! Vodi nas prema pristaništu svoje volje, prosvijetli oči srca našega u spoznanju tvoje istine, i daj da preostali dio ovoga dana kao i ostatak života našega bude u miru i bez grijeha, molitvama svete Bogorodice i svih svetih.

Svećenik:

Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Katizma 18

Psalam 129.

Iz dubine, Gospode, vapijem tebi: Gospode, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! Ako se, Gospode, grijehâ budeš spominjao, Gospode, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali. U Gospoda ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. Duša moja čeka Gospoda više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna nek' Izrael čeka Gospoda. Jer je u Gospoda milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.

Psalam 130.

O, Gospode, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Gospoda se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.

Mala ektenija

Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.

Narod: Gospode, pomiluj.

Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.

Narod: Gospode, pomiluj.

Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.

Narod: Tebi, Gospode.

Molitva trećeg antifona

Gospode, Bože naš, spomeni se nas, grješnih i beskorisnih slugu svojih, kada zazivamo tvoje sveto klanjanja dostojno ime; nemoj dopustiti da se postidimo u iščekivanju tvoga milosrđa, nego daruj nam dobrostivo, o Gospode, sve što tražimo za spasenje; podaj nam da te ljubimo i da te se bojimo svim srcem svojim i da u svemu vršimo volju tvoju.

Svećenik:

Jer si Bog koji miluj i spašava, i tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Svjetilni psalmi sa stihirama- Gospodi vozvah (glas 4.)

Đakon ili svećenik vrši veliko kađenje cijelog hrama.

Gospode zazvah tebe, usliši me!

Pripjev: Usliši me Gospode!

Gospode zazvah tebe, usliši me! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!

Usliši me Gospode!

Nek' mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku k'o žrtva večernja!

Usliši me Gospode!

Za vrijeme kađenja svećenik stavlja Evanđelje na stranu i prostire iliton. Stavlja pretposvećene darove na iliton, i ispred njih upaljenu svijeću. Kad završi kađenje cijeloga hrama, svećenik uzima kadionicu, pokadi Sveti Kruh uokolo, te preda kadionicu đakonu. Zatim radi metaniju, pa uzima diskos sa Svetim Kruhom i stavi ga sebi na glavu, držeći ga objema rukama. Odlazi prema proskomidikonu. Đakon ide ispred svećenika sa svijećom i kadionicom.

Svećenik stavi diskos na proskomidikon, ulije u svetu čašu vino i vodu, i pokriva diskos i čašu velikom pokrovom, kadeći ih, ali ne govoreći ništa, osim kod stavljanja velikog pokrovca:

Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Bože naš, pomiluj nas. Amin.

Zatim svećenik pokadi pretposvećene darove i napravi metaniju, te se vraća ispred svetog prijestolja.

Na usta mi, Gospode, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!

Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.

Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.

Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.

U te su, Gospode, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!

Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka i umaknem!

Psalam 141.

Iz svega glasa vapijem Gospodu, iz svega glasa Gospoda zaklinjem.

Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.

Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ.

Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.

Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene.

Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.

K tebi, Gospode, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.

Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.

Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu.

Stihire na 'Gospode zazvah'

(9) Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.

Post, po kojem se zadobiva blagoslov, doveo nas je do polovine svoga puta, obradovavši Gospoda kroz protekle dane i predlažući nam odlučne zadaće za dane koji prethode, jer umnažanje blagoslova donosi i obilje dobrih djela. Zavapimo stoga Kristu, davatelju svih blagoslova: Postio si i podnio križ za nas! Daj nam bez osude sudjelovati u tvojoj svetoj Pashi, da provodimo spokojan život i dostojno slavimo tebe s Ocem i Duhom!

Psalam 129.

(8) Iz dubine, Gospode, vapijem tebi: Gospode, čuj glas moj!

Oni koji čezni za duhovnim blagoslovom vrše svoja dobra djela u tajnosti, ne razglašujući ih po trgovima nego čuvajući ih u srcu, jer Onaj koji vidi sve u tajnosti nagradit će naše odricanje. Ispunimo sveti post bez tuge na licu i neprestano molimo u dubinama srca: Oče naš na nebesima! Ne uvedi nas u napast nego nas izbavi od Zloga!

(7) Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!

Dušama ispunjenim nesagorivom ljubavlju, izdržali ste najstrašnije patnje a da se Krista niste odrekli i porazili tako drskost mučitelja, te očuvavši posve predanu vam vjeru nastanili se u nebesima. Imajući smjelosti pred Gospodom, molite da nam udijeli obilje milosti!

(6) Ako se, Gospode, grijehâ budeš spominjao, Gospode, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.

Operimo svoje duše vodom posta. Primaknimo se prečasnom i prečistom križu Gospodnjemu, klanjajući se s vjerom da primimo božansko prosvjetljenje i već sada okusimo vječno spasenje, mir i obilje milosti.

(5) U Gospoda ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.

Križu, pohvalo apostola, okružen Gospodstvima, Moćima i Arkanđelima! Sve koji pred tobom padaju očuvaj od svakoga zla i daj nam ispuniti božanski hod posta i stići spasonosnom danu po kojemu smo spašeni!

(4) Duša moja čeka Gospoda više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna nek' Izrael čeka Gospoda.

Klanjajući se danas križu Gospodnjemu, kličimo: Raduj se drvo života i mučitelju pakla! Raduj se, radosti svijeta i razoritelju propadljivosti! Raduj se, moći koja razgoni zloduhe! Raduj se, utvrdo vjernih i nepobjedivo oružje! Sačuvaj i posveti one koji te cjelivaju!

(3) Jer je u Gospoda milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.

Kako da te imenujem, Sabine? Kao vojnika silnog Kralja i Boga? Jer si hrabro uništio zlobu demona, i sada blistaš kao duhovno svijetlo, kao najjači pogubitelj idola, i kao usrdni podvižnik i mučenik za zakonitu vjeru, a ti se moli za spasenje duša naših.

Psalam 116.

(2) Hvalite Gospoda, svi puci, slavite ga, svi narodi!

Kako da te sada nazovem Sabine? Jer kada si pritiješnjen mukama, ti si izlio rijeku vode života na duhovnu širinu, i nepresušno nalijevaš čašu iscjeljenja i svetog pića, koje si sveto izlio, kao istiniti čudotvorac, jednak s bestjelesnima, a ti se moli za spasenje duša naših.

(1) Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!

Kako da te objavim, svetitelju? Kao putovođu zalutalima? Ili molitvenika grešnima? Ili istinitim liječnikom svima u teškim nevoljama? Kao mirisni i sveti ljiljan iz raja? Kao vođu mučenika i hrabrog podvižnika? A ti se moli za spasenje duša naših.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin. Glas 8.

Danas onaj koji je nepristupan po naravi pristupa meni i oslobađa me od muka podnoseći muku. Svjetlo slijepih je popljuvano od grešnih ljudi i leđa svoja podmeće udarcima poradi zarobljenih. Kada ga je Majka Djevica ugledala na križu, s bolom je zaplakala: Jao meni, što to učini, Dijete moje? Bio si najljepši od ljudskih sinova a sada te gledam beživotnoga, bez ikakve ljepote. Jao, Svjetlosti moja! Kako da te gledam zaspaloga (na smrt) jer je biće moje ranjeno i mač mi srcem prođe? Ali, ja slavim tvoju muku i klanjam se milosrđu tvome! Veletrpeći Gospode, slava tebi!

Svećenik otvara carske dveri te čine ulazak s kadionicom.


Došavši ispred ikonostasa đakon govori tiho svećeniku:

Pomolimo se Gospodu.

Svećenik govori tiho molitvu ulaza:

Večerom, jutrom i o podne hvalimo te i blagoslivljamo, zahvaljujemo ti i molimo ti se, Vladaru svega i Čovjekoljubivi Gospode: uzdigni molitvu našu kao kâd pred sobom i nedaj da se srca naša prikone zlim riječima ili mislima, nego nas izbavi od svih koji vrebaju duše naše. Jer u tebe su, Gospode, o Gospode, uprte oči naše i u tebe se pouzdasmo: ne postidi nas, Bože naš.

Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje, Ocu i Sinu i svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Đakon govori svećeniku:

Blagoslovi, vladiko, sveti ulazak.

Svećenik:

Blagoslovljen ulazak svetih tvojih: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova.

Đakon: Amin.


Premudrost. Stojmo mirno.

Te đakon ulazi u oltar i vrši srednje kađenje.

Narod:

Radosno Svjetlo svete slave besmrtnoga Oca nebeskoga, svetoga, blaženoga, Isuse Kriste.

Došavši k sunca zapadu, ugledasmo svjetlost večernju: pjevamo Ocu i Sinu i Svetomu Duhu Bogu.

Dostojan si svagda biti slavljen glasima pobožnim, Sine Božji, koji daješ život svemu svijetu, i stoga te sav svijet slavi!

Đakon: Budimo pozorni.

Svećenik: Mir svima.

Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.

Prokimen, glas 4.

Blagoslovljen Gospod Bog Izraelov, / koji jedini tvori djela čudesna!

  • Bože, sud svoj daj kralju daj i svoju pravdu sinu kraljevu.

Čitanja

Đakon: Premudrost.

Čitač: Čitanje iz Knjige Postanka (Post 9, 18 - 29; 10, 1)

Đakon: Budimo pozorni.

Čitač: Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. To su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao. Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu te tako ne vidješe oca gola. Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:

„Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!“ Onda nastavi: „Blagoslovljen Gospod, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga! Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!“

Poslije potopa Noa poživje trista pedeset godina. U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.

Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije potopa.

Đakon: Budimo pozorni.

Prokimen, glas 4.

Dobro mi je biti / blizu Boga mojega.

  • Uistinu, Bog je dobar Izraelu!

Svećenik otvara carske dveri.

Đakon: Izvolite (blagosloviti).

Tada svećenik okrenut prema istoku, držeći u rukama svijećnjak i kadionicu, čini znak križa i govori:

Premudrost. Stojmo uspravno.

Zatim, okrenuvši se na zapad, prema narodu, opet čini znak križa, govoreći:

Svjetlo Kristovo prosvjetljava sve.

Čitač: Čitanje iz Knjige Izreka (Izr 12, 23 - 28; 13, 1 - 10)

Đakon: Budimo pozorni.

Čitač: Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost. Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost. Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a blaga riječ, veseli ga. Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put. Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je čovjeku blago dragocjeno. Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.

Mudar sin sluša naputak očev, a podsmjevač ne sluša ukora. Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja. Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je. Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih. Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mržnju i sramotu. Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara. Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo. Otkup života bogatstvo je čovjeku; a siromah ne sluša opomene. Svjetlost pravednička blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se. Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet.

Dalje slijedi Liturgija pretposvećenih darova.

Ornament