Evanđelje 20.11.

Evanđelje po Luki (Lk 8, 41 - 56)

U ono vrijeme, dođe čovjek do Isusa, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. I reče Isus: »Tko me se to dotaknu?« Svi se branili, a Petar će: »Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće.« A Isus: »Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.« A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. A on joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!« Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: »Umrla ti kći, ne muči više Učitelja.« Čuo to Isus pa mu reče: »Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!« Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: »Ne plačite! Nije umrla, nego spava!« No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. On je uhvati za ruku i povika: »Dijete, ustani!« I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.