Apostol 23.9.

Poslanica sv. ap. Pavla Galaćanima (Gal 4, 8 - 21)

Braćo, dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu. Ali sada kad ste spoznali Boga – zapravo, kad je Bog spoznao vas – kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati? Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!

Postanite, braćo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ničim me niste povrijedili. Znate: prvi sam vam put za bolesti navješćivao evanđelje. Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, kao Krista Isusa. Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedočim vam doista: kad bi bilo moguće, oči biste svoje bili iskopali i dali mi ih. Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajući vam istinu? Oni revnuju za vas, ne časno, nego – odvojiti vas hoće da onda vi za njih revnujete. Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazočan kod vas, dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam dok se Krist ne oblikuje u vama. Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama.

Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne čujete Zakona?