PETNAESTA katizma
Psalam 105. Zahvalna ispovijest Božjeg naroda
Aliluja!
Hvalite Gospoda jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Tko će izreć' djela moći Gospodnje,
tko li mu iskazat' sve pohvale?
Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!
Sjeti me se, Gospode, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim
da uživam sreću izabranih tvojih,
da se radujem radosti naroda tvoga,
da tvojom se baštinom ponosim.
Zgriješismo kao oci naši,
činismo bezakonje, bezbožno radismo.
Oci naši u Egiptu,
nehajni za čudesa tvoja,
ne spominjahu se velike ljubavi tvoje,
već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.
Al' on ih izbavi rad' imena svoga
da pokaže silu svoju.
Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono,
provede ih izmed vala kao kroz pustinju.
Iz ruku mrzitelja njih izbavi,
oslobodi iz ruku dušmana.
I prekriše vode neprijatelje njine,
ne ostade nijednoga od njih.
Vjerovahu riječima njegovim
i hvale mu pjevahu.
Zaboraviše brzo djela njegova,
ne uzdaše se u volju njegovu.
Pohlepi se daše u pustinji,
iskušavahu Boga u samoći.
I dade im što iskahu,
al' u duše njine on groznicu posla.
Zavidješe tada Mojsiju u taboru,
Aronu, kog posveti Gospod.
Otvori se zemlja, Datana proždrije,
Abiramovo pokri mnoštvo.
Oganj pade na sve mnoštvo njino
i zlotvore plamen sažga.
Načiniše tele na Horebu,
klanjahu se liku od zlata slivenu.
Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.
Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.
Već namisli da ih satre,
al' Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
Prezreše oni zemlju željkovanu
ne vjerujuć' njegovoj riječi.
Mrmljahu pod šatorima svojim,
ne poslušaše glasa Gospodnjega.
Zakle se tada podignutom rukom:
sve će ih pokosit' u pustinji,
potomstvo njino međ' narode razbacat',
njih razasut' po zemljama.
Posvetiše se Baal Peoru
i jedoše žrtve bogova mrtvih.
Razjariše ga nedjelima svojim,
i on na njih pošast baci.
Al' se Pinhas diže, sud izvrši
i pošasti nesta tada.
U zasluge to mu uđe
u sva pokoljenja dovijeka.
Razjariše ga opet kraj voda meripskih,
i Mojsija zlo pogodi zbog njih,
jer mu duh već ogorčiše,
nesmotrenu riječ izusti.
I ne istrijebiše naroda
za koje im Gospod bješe naredio.
S poganima miješahu se,
naučiše djela njina.
Štovahu likove njihove,
koji im postaše zamka.
Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.
Prolijevahu krv nevinu,
krv sinova i kćeri svojih,
koje žrtvovahu likovima kanaanskim.
Zemlja bješe krvlju okaljana,
djelima se svojim uprljaše,
učiniše preljub svojim nedjelima.
Na svoj narod Gospod srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.
Predade ih u ruke pogana
te vladahu njima mrzitelji njini.
Mučili ih neprijatelji
i tlačili rukom svojom.
Prečesto ih izbavljaše,
al' ga razjariše naumima svojim:
pokošeni bjehu za bezakonja svoja.
On pogleda opet na nevolju njinu
kad njihove molitve začu
i sjeti se svog Saveza s njima,
sažali se na njih u velikom milosrđu svome.
Učini da nađu milost u onih
što ih bjehu zarobili.
Spasi nas, Gospode, Bože naš,
i saberi nas od bezbožnih naroda
da slavimo tvoje sveto ime,
da se tvojom slavom ponosimo.
Blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov,
od vijeka dovijeka!
I sav narod neka kaže:
"Amin! Aliluja!"
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu
I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.
Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože! (3x)
Psalam 106. Bog spasava čovjeka iz svake nevolje
Hvalite Gospoda jer je dobar,
jer je dovijeka ljubav njegova!
Tako nek' reknu svi otkupljenici
koje Gospod otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja,
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,
puta ne nalazeć' do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni,
duša je klonula u njima.
Tada zavapiše Gospodu u svojoj tjeskobi,
i on ih istrže iz svih nevolja.
Pravim ih putem povede
da stignu ka gradu naseljenu.
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti,
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
U mraku sjeđahu i u tmini,
sputani bijedom i gvožđima,
jer su prkosili besjedama Božjim
i prezreli naum Svevišnjega.
Srce im stoga skrši patnjama:
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Tada zavapiše Gospodu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
Izvede ih iz tmina i mraka,
raskide okove njihove.
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer razbi vrata mjedena
i gvozdene polomi zasune.
Zbog svojih bezakonja bolovahu oni,
ispaštajuć' svoje opačine:
svako se jelo gadilo duši njihovoj,
do vrata smrti oni dođoše.
Tada zavapiše Gospodu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
Riječ svoju posla da ih ozdravi
i život im spasi od jame grobne.
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Nek' prinose žrtve zahvalnice
i kličući nek' djela njegova kazuju!
Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja,
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.
Teturahu i posrtahu kao pijani,
sva ih je mudrost izdala.
Tada zavapiše Gospodu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru,
neka ga hvale u vijeću staraca!
On pretvori rijeke u pustinju,
a izvore vodene u žednu zemlju;
plodonosnu zemlju u slanu pustaru
zbog zloće žitelja njezinih.
On obrati pustinju u jezero,
a zemlju suhu u vodene izvore
i naseli ondje izgladnjele
te podigoše grad gdje će živjeti.
Zasijaše njive, posadiše vinograde
što im doniješe obilnu ljetinu.
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno
i stada im se ne smanjiše.
Prorijeđeni bjehu i prezreni
pod teretom patnja i nevolja.
Onaj što izlijeva prezir na knezove
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Iz nevolje podiže ubogog
i obitelji k'o stada umnoži.
Videć' to, čestiti neka se raduju,
a zloća neka sebi usta začepi!
Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja
i nek' uvidi dobrotu Gospodnju!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu
I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.
Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože! (3x)
Psalam 107. Zahvalnica Gospodu i usrdna molba za pomoć
Moje je srce sigurno, Bože,
sigurno je srce moje:
pjevat ću i svirati.
Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i citaro!
Probudit ću zoru jutarnju.
Hvalit ću te, Gospode, među narodima,
među pucima tebi ću pjevati,
jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka tvoja vjernost.
Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
Da ti se ljubimci izbave,
desnicom pomozi, usliši nas!
Bog reče u svom Svetištu:
"Šekem ću razdijelit' kličući,
dolinu ću Sukot izmjeriti.
Moj je Gilead, moj Manaše,
Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
Moab je sud iz kojeg se umivam,
na Edom ću baciti obuću,
nad Filistejcem slaviti pobjedu!"
Tko će me dovesti do utvrđena grada,
tko će me dovesti do Edoma?
Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci?
Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?
Pomozi nam protiv dušmana,
jer je ljudska pomoć ništavna!
S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti,
Bog će zgaziti naše dušmane.
Psalam 108. Protiv podmuklih neprijatelja
Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju,
govore mi jezikom lažljivim,
riječima me mržnje okružuju,
bezrazložno me napadaju.
Za moju me ljubav oni optužuju,
a ja se samo molim.
Uzvraćaju mi zlo za dobro,
mržnju za ljubav moju.
"Digni protiv njega bezbožnika
i tužitelj nek' mu stane zdesna!
Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen,
i molitva mu se za grijeh uzela!
Dani njegovi nek' budu malobrojni,
njegovu službu nek' dobije drugi!
Djeca njegova nek' postanu siročad,
a njegova žena udovica!
Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci,
nek' budu bačena iz opustjelih domova!
Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed,
tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
Nitko ne imao prema njemu samilosti,
nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
Neka mu se zatre potomstvo,
u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
Spominjao se Gospod grijeha njegovih,
i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
nek budu svagda Gospodu pred očima!
Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!"
Jer se ne spomenu da čini milosrđe,
već proganjaše bijedna i uboga
i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne;
blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom,
neka kao voda uđe u njega
i kao ulje u kosti njegove.
Bilo mu haljinom kojom se pokriva,
pojas kojim se svagda paše!
Tako nek' plati Gospod tužiteljima mojim
koji zlo govore protiv duše moje!
A ti, Gospode, Bože, rad imena svog zauzmi se za me,
spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
Jer bijedan sam i ubog,
i srce je moje ranjeno u meni.
K'o sjena što se naginje ja nestajem,
progone me kao skakavca.
Od posta mi koljena klecaju
i tijelo moje omrša.
Ruglom sam njima postao,
kimaju glavom kad me vide.
Pomozi mi, Gospode, Bože moj,
po doborti me svojoj spasi!
Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja
i da si ti ovo učinio, Gospode!
Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj;
nek' se postide koji se na me podižu,
a sluga tvoj nek' se raduje!
Stidom nek' se odjenu tužitelji moji
i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
Slavit ću Gospoda iz svega grla
i hvalit' ga u veliku mnoštvu
jer stoji s desne siromahu
da mu dušu spasi od sudaca.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu
I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.
Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože! (3x)
Tropari i molitve poslije 15. katizme
Sveti Bože, sveti Jaki, sveti Besmrtni: pomiluj nas. 3 x
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu
I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.
Presveta Trojice, pomiluj nas. Gospode, očisti grijehe naše. Vladaru, otpusti bezakonja naša. Sveti, pohodi nas i iscijeli slabosti naše, radi imena svoga.
Gospode, pomiluj. 3 x
Slava, I sada:
Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi vlja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zloga. Amin.
Tropari, glas 1.:
Poput pučine morske mnoštvo je bezakonja mojih, Spasitelju, i tonem u grijesima svojim, ali pruži mi ruku svoju kao Petru, Bože, pomiluj me i spasi.
Slava: Sama sam sebe osudio zlim mislima i djelima, Spasitelju. Daruj mi misli obraćenja, Bože, da ti kličem: Spasi me, Dobročinitelju blagotvorni, i pomiluj me.
I sada: Bogoblažena i sveneporočna Djevice, očisti me raskajanoga i grešnoga od nečistih djela i prljavih misli, neoskvrnjena i čista i presveta Djevo Mati.
Gospode, pomilu. 40 puta
Molitva
Vladaru, Gospode Isuse Kriste, pomoćniče moj, ja sam u rukama tvojim. Pomozi mi i ne pusti da i dalje griješim pred tobom, jer sam zastranio. Ne pusti da slijedim volju mojega tijela i ne prezri me nemoćnoga, Gospode. Ti znaš što je za mene korisno, ne ostavi me da poginem u grijesima mojim. Ne ostavi me, ne odstupi od mene, jer se k tebi utječem. Nauči me vršiti volju tvoju, jer ti si Bog moj. Iscijeli mi dušu, jer tebi sagriješih i spasi me radi milosrđa svoga, jer ti poznaješ sve koji me progone i nemam mi drugog utočišta osim tebe, Gospode. Nek se postide svi koji na me ustaju i koji žele pogubiti dušu moju, jer ti si, Gospode, moćniji od svih i tebi pripada slava u vijeke vjekova. Amin.