JEDANAESTA katizma
Psalam 77. Povijest Izraela - učiteljica života
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Gospodnju i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.
Svjedočanstvo podiže on u Jakovu,
Zakon postavi u Izraelu,
da ono što naredi ocima našim
oni djeci svojoj objave,
da sazna budući naraštaj,
i sinovi koji će se roditi
da djeci svojoj kazuju
da u Boga ufanje svoje stave
i ne zaborave djela Božjih,
već da vrše zapovijedi njegove,
kako ne bi bili, kao oci njihovi,
naraštaj buntovan, prkosan -
naraštaj srcem nestalan
i duhom Bogu nevjeran.
Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom,
u dan bitke okrenuše leđa.
Saveza s Bogom ne održaše
i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
Zaboraviše na djela njegova,
na čudesa koja im pokaza.
Pred njihovim ocima činio je znakove
u Egiptu, u Soanskom polju.
On more razdijeli i njih prevede,
vode kao nasip uzdiže.
Danju ih vodio oblakom,
a svu noć ognjem blistavim.
U pustinji hrid prolomi
i napoji ih obilno kao iz bezdana.
Iz stijene izbi potoke
te izvede vode k'o velike rijeke.
A oni jednako griješiše,
prkosiše Višnjem u pustinji.
Boga su kušali u srcima svojim
ištuć' jela svojoj pohlepnosti.
Prigovarali su Bogu i pitali:
"Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
Eno, udari u hrid, i voda poteče
i provreše potoci:
a može li dati i kruha,
i mesa pružiti svome narodu?"
Kad to začu Gospod, gnjevom usplamtje:
oganj se raspali protiv Jakova,
srdžba se razjari protiv Izraela,
jer ne vjerovaše Bogu
niti se u njegovu pomoć uzdaše.
Pa ozgo naredi oblaku
i otvori brane nebeske,
k'o kišu prosu na njih manu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.
Čovjek blagovaše kruh Jakih;
on im dade hrane do sitosti.
Probudi na nebu vjetar istočni
i svojom silom južnjak dovede.
Prosu na njih mesa k'o prašine
i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
Padoše usred njihova tabora
i oko šatora njihovih.
Jeli su i nasitili se,
želju njihovu on im ispuni.
Još nisu svoju utažili pohlepu
i jelo im još bješe u ustima,
kad se srdžba Božja na njih raspali:
pokosi smrću prvake njihove
i mladiće pobi Izraelove.
Uza sve to griješiše dalje
i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
I skonča im dane jednim dahom
i njihova ljeta naglim svršetkom.
Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
Spominjao se da su put
i dah koji odlazi i ne vraća se više.
Koliko mu prkosiše u pustinji
i žalostiše ga u samotnom kraju!
Sve nanovo iskušavahu Boga
i vrijeđahu Sveca Izraelova
ne spominjuć' se ruke njegove
ni dana kad ih od dušmana izbavi,
ni znakova njegovih u Egiptu,
ni čudesnih djela u polju Soanskom.
U krv im pretvori rijeke
i potoke, da ne piju.
Posla na njih obade da ih žderu
i žabe da ih more.
I predade skakavcu žetvu njihovu,
i plod muke njihove žderaču.
Vinograde im tučom udari,
a mrazom smokvike njihove.
I predade gradu njihova goveda
i munjama stada njihova.
Obori na njih svu žestinu gnjeva svog,
jarost, bijes i nevolju:
posla na njih anđele nesreće.
I put gnjevu svojem otvori:
ne poštedje im život od smrti,
životinje im izruči pošasti.
Pobi u Egiptu sve prvorođeno,
prvence u šatorju Hamovu.
I povede narod svoj kao ovce
i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali,
a more je prekrilo dušmane njihove.
U Svetu zemlju svoju on ih odvede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.
Pred njima istjera pogane,
konopom im podijeli baštinu,
pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega
i nisu držali zapovijedi njegovih.
Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi,
k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,
na ljubomor navedoše kumirima svojim.
Bog vidje i gnjevom planu,
odbaci posve Izraela.
I napusti boravište svoje u Šilu,
Šator u kojem prebivaše s ljudima.
Preda u ropstvo snagu svoju
i svoju diku u ruke dušmanske.
Narod svoj prepusti maču,
raspali se na svoju baštinu.
Mladiće njihove oganj proguta,
ne udaše se djevice njihove.
Svećenici njihovi padoše od mača,
ne zaplakaše udove njihove.
Tad se k'o oda sna trgnu Gospod,
k'o ratnik vinom savladan.
Udari otraga dušmane svoje,
sramotu im vječitu zadade.
On odbaci šator Josipov
i Efrajimovo pleme ne odabra,
već odabra pleme Judino
i goru Sion koja mu omilje.
Sagradi Svetište k'o nebo visoko,
k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
Izabra Davida, slugu svojega,
uze ga od torova ovčjih;
odvede ga od ovaca dojilica
da pase Jakova, narod njegov,
Izraela, baštinu njegovu.
I pasao ih je srcem čestitim
i brižljivim rukama vodio.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu
I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.
Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože! (3x)
Psalam 78. Tužaljka nad razorenim Jeruzalemom
Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti Hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
Dokle još, Gospode? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?
Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju
i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje!
Jer izjedoše Jakova
i opustošiše boravište njegovo.
Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!
Zašto da pogani govore:
"Ta gdje je njihov Bog?"
Nek' se na poganima pokaže, pred očima našim,
kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!
Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!
A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo
pogrdu koju naniješe tebi, o Gospode!
A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!
Psalam 79. Molitva za obnovu Izraela
Pastiru Izraelov, počuj,
ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca!
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj
pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom:
probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
Bože, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
Gospode, Bože nad Vojskama, dokle ćeš plamtjeti,
premda se moli narod tvoj?
Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza
i obilno pojiti suzama?
Dokle će se oko nas svađat' susjedi
i rugat' nam se naši dušmani?
Bože nad Vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
Ti prenese čokot iz Egipta,
pogane istjera, a njega zasadi.
Ti mu tlo pripravi,
i on pusti korijenje i napuni zemlju.
Sjena mu prekri bregove,
lozje mu k'o Božji cedrovi.
Mladice svoje ispruži do mora
i svoje ogranke do Rijeke.
Zašto si mu srušio ogradu
da ga beru svi što putem prolaze,
da ga pustoši vepar iz šume,
da ga pasu poljske zvijeri?
Vrati se, Bože nad Vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
zakrili što zasadi desnica tvoja,
sina kog za se odgoji!
Oni koji ga spališe i posjekoše
nek' izginu od prijetnje lica tvojega!
Tvoja ruka nek' bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Gospode, Bože nad Vojskama, obnovi nas,
razvedri lice svoje i spasi nas!
Psalam 80. Za Blagdan sjenica
Kliknite Bogu, našoj jakosti,
kličite Bogu Jakovljevu!
Nek' zazvuče žice, nek' se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!
Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takav je zakon dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.
Šapat tajnovit čuh:
"Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih;
iz gromovna oblaka odgovorih tebi,
iskušah te kod voda meripskih.
Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti:
o, da me poslušaš, Izraele!
Nek' ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospod, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta:
otvori svoja usta da ih napunim!"
"Ali moj narod ne slušaše glasa moga,
Izrael me ne posluša.
Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu:
neka hodi kako mu se hoće!
O, kad bi me narod moj slušao,
kad bi Izrael putovima mojim hodio,
brzo bih pokorio dušmane njegove,
ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove.
Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se
i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek.
A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom
i sitio ga medom iz pećine.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu
I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.
Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože! (3x)
Psalam 81. Protiv nepravednih sudaca
Bog ustaje u skupštini "bogova",
usred "bogova" sud održava.
"Dokle ćete sudit' krivo,
ić' na ruku bezbožnima?
Štitite slaba i sirotu,
vratite pravicu jadniku i siromahu!
Izbavite potlačenog i ubogog:
istrgnite ga iz ruku bezbožnih!"
Ne shvaćaju nit' razumiju,
po mraku hodaju:
poljuljani su svi temelji zemlje.
Rekoh doduše: "Vi ste bogovi
i svi ste sinovi Višnjega!
Ali ćete k'o svi ljudi umrijeti,
past ćete kao svatko od velikih!"
Ustani, Bože, i sudi zemlju,
jer si s pravom gospodar svih naroda.
Psalam 82. Protiv neprijatelja Izraelovih
Ne šuti, Gospode,
ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože!
Jer evo: dušmani tvoji buče,
i mrzitelji tvoji glave podižu.
Protiv naroda se tvoga rote
i svjetuju se protiv štićenika tvojih.
Govore: "Dođite, zatrimo ih da ne budu narod,
nek' se ime Izrael više ne spominje!"
Zaista, jednodušno se svjetuju
i protiv tebe savez sklopiše:
šatori edomski i Jišmaelci,
Moapci i Hagrijci,
Gebal i Amon i Amalek,
Filisteja sa stanovnicima Tira.
I Asirci se s njima udružiše,
pružiše ruke potomcima Lotovim.
Učini njima k'o Midjancima,
k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu:
koji padoše blizu En-Dora
i postaše gnojivo njivi.
K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi,
kao Zebah i Salmuna nek' budu sve vođe njihove
koji jednodušno vikahu:
"Osvojimo krajeve Božje!"
Daj, o Bože, da budu kao kovitlac,
kao pljeva koju nosi vjetar.
Kao što oganj proždire šumu,
kao što plamen sažiže bregove,
tako ih goni olujom svojom,
prestravi ih svojom žestinom!
Pokrij im lice sramotom,
da traže tvoje ime, Gospode!
Neka se stide i plaše navijek,
neka se posrame i neka izginu!
Nek' znaju: ti si komu je ime Gospod,
jedini Višnji nada svom zemljom.
Psalam 83. Hodočasnička pjesma
Kako su mili stanovi tvoji,
Gospode nad Vojskama!
Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.
I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospode nad Vojskama,
Kralju moj i Bože moj!
Blaženi koji prebivaju u Domu tvome
slaveć' te bez prestanka!
Blažen komu je pomoć u tebi
dok se sprema na svete putove!
Prolaze li suhom dolinom,
u izvor je vode promeću
i prva je kiša u blagoslov odijeva.
Snaga im raste od časa do časa:
dok ne ugledaju Boga na Sionu.
Gospode, Bože nad Vojskama, čuj molitvu moju,
poslušaj, Bože Jakovljev!
Pogledaj, štite naš, Bože,
pogledaj lice pomazanika svoga!
Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.
Volim biti na pragu Doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.
Gospod, Bog, sunce je i štit:
on daje milost i slavu.
Ne uskraćuje Gospod dobara onima
koji idu u nedužnosti.
Gospode nad Vojskama,
blago onom tko se u te uzda.
Psalam 84. Molitva za mir
Zavolje opet, Gospode, zemlju svoju,
na dobro okrenu udes Jakovljev.
Otpusti krivnju narodu svome,
pokri sve grijehe njegove.
Suspregnu svu ljutinu svoju,
odusta od žestine gnjeva svoga.
Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš,
i odbaci zlovolju prema nama!
Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas,
prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno?
Zar nas nećeš opet oživiti
da se narod tvoj raduje u tebi?
Pokaži nam, Gospode, milosrđe svoje
i daj nam svoje spasenje.
Da poslušam što mi to Gospod govori:
Gospod obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.
Vjernost će nicat' iz zemlje,
Pravda će gledat' s nebesa.
Gospod će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a Mir tragom stopa njegovih.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu
I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.
Aliluja, aliluja, aliluja, slava tebi Bože! (3x)
Tropari i molitve poslije 11. katizme
Sveti Bože, sveti Jaki, sveti Besmrtni: pomiluj nas. 3 x
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu
I sada i vazda i u vijeke vijekova. Amin.
Presveta Trojice, pomiluj nas. Gospode, očisti grijehe naše. Vladaru, otpusti bezakonja naša. Sveti, pohodi nas i iscijeli slabosti naše, radi imena svoga.
Gospode, pomiluj. 3 x
Slava, I sada:
Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi vlja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zloga. Amin.
Tropari, glas 7.:
S pokajanjem kao lijekom, dušo moja, pristupi sa suzama i uzdišući zavapi: Čovjekoljupče i Liječniče duše i tijela, oslobodi me od tolikih grijeha mojih, pribroji me grešnici, razbojniku i cariniku, i daruj mi, Bože, oproštenje od bezakonja mojih, i spasi me.
Slava: Nisam nasljedovao carinika u kajanju, niti prolio suza poput grešnice, i zbog duhovne sljepoće nisam dosegao takvoga obraćenja. Spasi me milosrđem svojim, Kriste Bože, kao Čovjekoljubac.
I sada: Neoskvrnjena Bogorodice Djevo, s višnjim (anđeo-skim) silama moli Sina svoga da nam prije kraja života daruje oproštenje grijeha i obilje milosti.
Gospodi, pomiluj. 40 puta
Molitva
Zapali u našim srcima vječnu svjetlost svoje bogospoznaje, Gospode Čovjekoljupče, i otvori oči našega razuma kako bismo razumijeli smisao tvog evanđeoskog navještaja. Usadi u nas strah blaženih tvojih zapovijedi, da svladavši sve tjelesne pohote živimo duhovnim životom, misleći i čineći sve ono što je ugodno tebi. Jer ti si prosvjetljenje duša u tijela naših, Kriste Bože, i tebi slavu slavu uznosimo, s bespočetnim tvojim Ocem i presvetim, dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.