Prob, Tarah i Andronik, mučenici
Prob se rodio u Sidi pamfilijskoj, Tarah u Klaudiopolju u Siriji, a Andronik u Efezu. Sva trojica mučena su u vrijeme cara Dioklecijana. Kada je carski namjesnik Numerije Maksimo tri puta upitao Taraha da mu kaže svoje ime, ovaj odgovori: «Ime mi je Kršćanin». Probu je ponudio carske počasti i svoje prijateljstvo ako se odrekne Krista. No Prob mu odgovori: «Niti hoću careve počasti, niti želim tvoje prijateljstvo». Andronik pak sucu reče: «Tijelo je moje pred tobom. Čini što hoćeš». Poslije dugotrajnih mučenja po raznim mjestima ova tri sveta mučenika bačeni su u arenu pred zvijeri. No na čuđenje svih zvijeri ih nisu napale. Videći to, mnogi povjerovahu u Krista. Namjesnik tada naredi vojnicima da ih mačem pogube. Trojica kršćana Makarije, Feliks i Berije, koji bijahu nazočni njihovom mučenju, dođoše noću, uzeše tjelesa mučenika te ih dostojno pokopaše.
Rodio se u Jeruzalemu. Bio je drug sv. Ivana Damaščanskoga, čiji su ga roditelji uzeli kao siroče i odgojili. Kad je odrastao otišao je u manastir i zamonašio se. Kao monah pomagao je sv. Ivanu Damaščanskom sastaviti Oktoih. I sam je spjevao mnogo kanona u čast svetiteljâ. Naročitom ljepotom i dubinom ističu se njegovi kanoni na Lazarevu subotu, na Cvjetnicu i u Velikom tjednu. Kuzma je bio biskup u gradu Majumu, blizu Gaze. 
Rodio se 316. godine u jednom gradu u Štajerskoj od roditelja pogana. Otac mu bijaše rimski časnik. Tako i Martina mimo njegove volje otac dade u vojničku službu. Kao katekumen spremao se na krštenje. Putujući jedne zime sa drugovima u grad Amien, ugledao je Martin pred gradskim vratima prosjaka kako gotovo gol drhti od zime. Dok su njegovi drugovi produžili, on zastade, skine sa sebe vojnički ogrtač i sabljom ga rasiječe na dvoje: jednu polovicu dade prosjaku, a drugom se sam zaogrnuo. Te noći javi mu se u snu Krist, ogrnut u polovicu Martinova ogrtača, i reče anđelima: «Martin je tek oglašen, a evo obuče me svojom haljinom». Uskoro je on napustio vojničku službu i krstio se, a i majka njegova učini isto. Potom se zamonašio u biskupiji sv. Hilarija Poatijskog. Mimo njegove volje postaviše ga za biskupa u gradu Turu. Poslije mukotrpnog rada u vinogradu Gospodnjem i borbe s poganima i krivovjernim Arijancima, predade Martin dušu svoju u ruke Gospoda svoga 397. godine.