Prokopije, velemučenik

Rodio se u Jeruzalemu od oca kršćanina i majke poganke. Dadoše mu ime Neanije. Po smrti očevoj majka odgoji sina u duhu rimskoga idolopoklonstva. Kad odraste, uze ga car Dioklecijan u vojničku službu na svoj dvor. Jednom car naredi Neaniju da s jednom četom vojnika pođe u Aleksandriju i tamo pobije kršćane. No na tom putu Neaniju se dogodi nešto slično što i sv. Pavlu. Noću nasta jaki potres i on začu glas: «Neanije, kamo ideš i koga progoniš?» U velikom strahu upita on: «Tko si ti, Gospodine? Ne poznam te.» Na to mu se u zraku ukaza kristalni križ i začu glas:«Ja sam Isus raspeti, Sin Božji. Po ovom znaku koji si vidio pobijedit ćeš neprijatelje svoje i moj mir bit će s tobom.» To viđenje u potpunosti je promijenilo život vojvode Neanija. On dade napraviti križ kakav mu se ukazao i umjesto da krene protiv kršćana, krene s vojskom protiv muslimana koji udarahu na Jeruzalem. Kao pobjednik uđe u Jeruzalem i svojoj majci objavi da je kršćanin. Izveden pred suca, Neanije skide sa sebe pojas vojskovođe i mač i baci ih pred suca, pokazavši time da je on od sada samo vojnik Krista Kralja. Poslije mučenja bio je bačen u tamnicu, gdje primi sveto krštenje i uze ime Prokopije. Jednoga dana pristupi tamničkom prozoru dvanaest žena i rekoše Prokopiju: «I mi smo službenice Kristove.» Zbog toga i one bijahu bačene u tamnicu. Tu ih Prokopije poučavaše u kršćanskoj vjeri i kako će primiti mučenički vijenac. Zato se u obredu vjenčanja spominje i ovaj velemučenik. I doista ove žene bijahu uskoro strašno mučene. Gledajući njihovo mučenje, i Prokopijeva majka se obrati i prihvati Krista. Svih trinaest budu pogubljene. Kada i Prokopija dovedu na gubilište, on podigne ruke prema istoku i pomoli se Bogu za sve bijedne i nevoljne, sirote i udovice, i za svetu Crkvu da se ona proširi po cijeloj zemlji. Poslije toga prignu svoju glavu pod mač i postrada u Cezareji palestinskoj 303. godine.