Nadgrobno povečerje 20.4.

Svećenik uzima epitrahil te izlazi ispred ikonostasa.

Svećenik: Blagoslovljen Bog naš, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Slava Tebi, Bože naš, slava Tebi!

Care nebeski, Tješitelju, Duše istine, koji posvuda jesi i sve ispunjaš, riznico dobara i darovatelju života, dođi i nastani se u nama i očisti nas od svake ljage i spasi, o Dobri, duše naše!

Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas. Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode, oprosti grijehe naše! Vladaru, otpusti bezakonja naša! Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!

Gospode, pomiluj. Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Svećenik:

Jer tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Svećenik odlazi do Božjeg groba.

Gospode, pomiluj! 12x

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu.

Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu.

Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim.

Psalam 50.

Pomiluj me, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja. Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše učiš me mudrosti. Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega! Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! Učit ću bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati. Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj! Otvori, Gospode, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! Tada će ti biti mile žrtve pravedne i tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.

Pjesma 1.

Irmos: Kao po suhu putovaše pješke Izrael po moru, vidjevši gonitelja Faraona gdje se utapa, kliktaše: Pjevajmo Bogu pobjedničku pjesmu.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Vidjevši na Križu raspetog Sina i Gospoda, Prečista Djeva kidajući se ridaše gorko, s drugim ženama naričući, vapijaše.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Vidim Te sada, ljubljeno i malo čedo moje, na Križu raspetog, i srce moje gorko se razdire, reče Prečista. No reci, Dobri, riječ sluškinji tvojoj.

• Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.

Dragovoljno Sine moj i Stvoritelju, na drvetu smrt ljutu trpiš, govoraše Djeva, stojeći pod Križem s ljubljenim učenikom.

• I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Lišena sam sada nade moje, radosti i veselja, Sina moga i Gospoda; jao meni, kida mi se srce, Prečista plačući govoraše.

Katavasija: Kao po suhu putovaše pješke Izrael po moru, vidjevši gonitelja Faraona gdje se utapa, kliktaše: Pjevajmo Bogu pobjedničku pjesmu.

Pjesma 3.

Irmos: Nema Svetoga kao što si Ti, Gospode Bože moj, koji si uzvisio vjerne tvoje Dobri, i utvrdio ih na kamenu ispovijedanja tvoga.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Straha radi Judejskog Petar se sakri, i svi vjerni pobjegoše, ostavljajući Krista, Djeva ridajući, govoraše.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Zbog strašnog i čudesnog rođenja tvoga, Sine moj, više od svih majki bijah ja uzveličana; no, jao meni, vidjevši te sada na drvetu, utroba mi se kida.

• Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.

Htjedoh na ruku moju da primim s drveta Onoga koga kao Mladenca držah; no jao meni, nitko mi ga ne dade, Prečista jaukaše.

• I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Evo svjetlost moja slatka, nada i život moj, Dobri, Bog moj ugasi se na Križu, utroba mi se kida, Djeva uzdišući govoraše.

Katavasija: Nema Svetoga kao što si Ti, Gospode Bože moj, koji si uzvisio vjerne tvoje Dobri, i utvrdio ih na kamenu ispovijedanja tvoga.

Sjedalan, glas 1.

Vojnici, koji čuvaše stražu na Tvojem grobu, Spase, zamriješe od svijetle pojave anđela koji ženama javlja uskrsnuće. Tebe, pobjednika smrti, slavimo; Tebi se klanjamo, koji si uskrsnuo od groba; Tebi jedinomu Bogu našemu.

Pjesma 4.

Irmos: Krist je moja sila, Bog i Gospod, časna Crkva bogodolično pjeva govoreći: od čistoga uma u Gospodu slaveći.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Sunce nezalazno, Bože predvječni, i Stvoritelju cijele tvari, Gospode, kako podnosiš stradanje na Križu? Čista plačući govoraše.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Plačući govoraše Nenvjesna k Blagoobraznome: Pohitaj, Josipe, pristupi Pilatu, i izmoli da skineš s drveta Učitelja tvoga.

• Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.

Vidjevši Prečistu da gorko rida, Josip se smuti, i plačući pristupi Pilatu, govoreći s plačem: daj mi tijelo Boga mojega.

• I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Vidjevši Te ranjena i bez slave, gola na drvetu, Čedo moje, srce mi se kida, ridajući kao Mati, Djeva naricaše.

Katavasija: Krist je moja sila, Bog i Gospod, časna Crkva bogodolično pjeva govoreći: od čistoga uma u Gospodu slaveći.

Pjesma 5.

Irmos: Tvojim božanskim svjetlom obasjaj nam duše, s ljubavlju te Blagi od jutra molimo, jer te Riječi Božja spoznasmo, kao istinitog Boga, koji nas priziva iz mraka grešnog.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Kidajući se i ridajući, i diveći se Josip s Nikodimom skine, i cjelivajući Prečisto Tijelo, ridaše i naricaše, i pjevaše njemu kao Bogu.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Primivši njega s plačem, Mati bez muža, položi na krila, moleći ga sa suzama, i cjelivajući, i gorko ridajući i naricajući.

• Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.

Jedinu nadu i život, Vladaru Sine moj i Bože, imam svjetlost očiju, ja, sluškinja tvoja; a sada sam lišena tebe, slatko i milo Čedo moje.

• I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Bolovi i žalosti, i uzdisanja spopadoše me, jao meni, Čista gorko ridajući govoraše, vidjevši te, Čedo moje ljubljeno, gola i osamljena i mirisima pomazana mrtvaca.

Katavasija: Tvojim božanskim svjetlom obasjaj nam duše, s ljubavlju te Blagi od jutra molimo, jer te Riječi Božja spoznasmo, kao istinitog Boga, koji nas priziva iz mraka grešnog.

Pjesma 6.

Irmos: Gledajući more života kovitlano burom iskušenja, tihom pristaništu tvome pritekoh Mnogomilostivi i vapijem ti: izbavi život moj iz propasti.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Gledajući te mrtva, Čovjekoljupče, koji si mrtve oživio i sve održavaš, kidam se ljuto srcem. Htjela bih s tobom umrijeti, govoraše Prečista, jer ne mogu da te gledam mrtva i bez daha.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Čudim se gledajući te, preblagi Bože, i premilosrdni Gospode, bez slave i bez daha, i bez ljepote; i plačem držeći te, kao bez nade, jao meni, da ću te vidjeti Sine moj i Bože.

• Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.

Nećeš li reći sluškinji tvojoj riječ, Riječi Božja? Nećeš li obradovati, Vladaru, onu koja te je rodila? Govoraše Čista, ridajući i plačući, cjelivajući tijelo Gospoda svoga.

• I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Pomišljam Vladaru, da ja, sluškinja tvoja, više neću čuti tvoga slatkoga glasa, ni vidjeti ljepotu lica tvoja, kao ranije; jer si zašao, Sine moj, od očiju mojih.

Katavasija: Gledajući more života kovitlano burom iskušenja, tihom pristaništu tvome pritekoh Mnogomilostivi i vapijem ti: izbavi život moj iz propasti.

Gospode, pomiluj! 3x

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Kondak, glas 6.

Onoga koji je zatvorio bezdan, gledamo mrtva: omotana mirisavom smolom i bijelim platnom. On se polaže u grob kao mrtvac, iako je besmrtan. Žene pak, koje pođoše da ga pomažu miomirisnim uljem, gorko plaču vapijući: Ova subota u kojoj Krist umre je blagoslovljena, jer će on uskrsnuti treći dan.

Ikos:

Onaj, koji sve uzdržava, podiže se na križ. A sva priroda tuguje gledajući ga kako gol visi na drvetu križa: sunce sakri svoje zrake i zvijezde uskratiše svoj sjaj, od velikog straha zemlja se potrese, more se povuče, kamenje se raspukne, a mnogi grobovi se otvoriše i tjelesa svetih muževa ustanu; pakao dolje stenje, Židovi se dogovaraju da okleveću Kristovo uskrsnuće, a žene pjevaju: ova subota, u kojoj Krist umrije, blagoslovljena je, jer će on uskrsnuti treći dan.

Pjesma 7.

Irmos: Anđeo dakle učini peć rosodatnom prepodobnim mladićima, a Kaldejce opaljujući zapovijed Božja, uvjeri mučitelja da kliče: Blagoslovljen si, Bože, otaca naših.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Gdje je, Sine moj i Bože, nekadašnja blagovijest, koju mi Gabrijel govoraše? Nazivaše te Carem, i Sinom Boga Višnjega. A sada te vidim, svjetlosti moja slatka, gola i ranjava mrtvaca.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Izbavljajući me od bola, primi me sada sa sobom, Sine moj i Bože, da i ja, Vladaru, siđem u podzemlje s Tobom. Ne ostavi mene samu, jer ne mogu više živjeti, ne vidjevši tebe, slatku svjetlost moju!

• Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.

S drugim ženama mironosicama, gorko ridajući Naporočna, i vidjevši nošenoga Krista, govoraše: Jao meni, što vidim! Kuda ideš sada, Sine moj, a mene samu ostavljaš?

• I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Malaksala i ridajući Neporočna, Mironosicama govoraše: ridajte sa mnom i plačite gorko, jer gle svjetlost moja slatka, i učitelj vaš grobu se predaje.

Katavasija: Anđeo dakle učini peć rosodatnom prepodobnim mladićima, a Kaldejce opaljujući zapovijed Božja, uvjeri mučitelja da kliče: Blagoslovljen si, Bože, otaca naših.

Pjesma 8.

Irmos: Iz plamena Prepodobnim rosu si istočio, i pravednikovu žrtvu vodom spalio; jer sve činiš, Kriste, što hoćeš. Tebe veličamo u sve vijeke.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Josip vidjevši Djevu da rida, sav se potrese, i vapijaše gorko: Kako da te ja sluga tvoj, sada pokopam, o Bože moj? Kakvim li plaštanicama da obavijem tijelo tvoje?

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Svaki um nadilazi tvoj čudni izgled, tebe Gospoda, koji nosiš svu tvar. Zato te Josip kao mrtva primi na ruke svoje, i s Nikodimom nosi i sahranjuje.

• Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.

Vidim čudnu i preslavnu tajnu, vapijaše Djeva Sinu i Gospodu: Kako se polažeš u grob ubogi, ti koji mrtve zapoviješću podižeš iz groba?

• I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Niti ću s groba tvoga ustati, Čedo moje, niti ću prestati suze da lijem, ja sluškinja tvoja, dok i ja ne siđem u podzemlje. Jer ne mogu trpjeti rastanak tvoj, Sine moj.

Katavasija: Iz plamena Prepodobnim rosu si istočio, i pravednikovu žrtvu vodom spalio; jer sve činiš, Kriste, što hoćeš. Tebe veličamo u sve vijeke.

Pjesma 9.

Irmos: Ljudima je nemoguće Boga vidjeti, na njega ne smiju ni činovi anđeoski gledati, jer kroz tebe Svečista, javi se ljudima Logos utjelovljeni. Njega veličajući mi te s nebeskim vojskama slavimo kao Blaženu.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Od sada radost me se nikako neće dotaći, Neporočna ridajući, govoraše: svjetlost moja i radost moja u grob zađe. No neću njega ostaviti samog, ovdje ću umrijeti, i s njim se sahraniti.

• Slava tebi Bože naš, slava tebi.

Duševnu ranu moju sada iscijeli, Čedo moje, Prečista vapijaše plačući. Uskrisi, i utoli moj bol i tugu, jer možeš, Vladaru, da činiš sve što hoćeš, ako i jesi pokopan po svojoj volji.

• Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu.

O, kako se utajio od tebe bezdan milosrđa? Gospod tajno reče Materi svojoj. Jer hoteći da spasim stvorenje moje, izvolih da umrem, ali i da uskrsnem, i tebe uzveličam, kao Bog neba i zemlje.

• I sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Pjevam milosrđu tvome, Čovjekoljupče, i klanjam se bogatstvu milosti tvoje, Vladaru. Jer hoteći da spasiš stvorenje svoje, smrti si primio, reče Prečista. No uskrsnućem tvojim, Spase, pomiluj sve nas.

Katavasija: Ljudima je nemoguće Boga vidjeti, na njega ne smiju ni činovi anđeoski gledati, jer kroz tebe Svečista, javi se ljudima Logos utjelovljeni. Njega veličajući mi te s nebeskim vojskama slavimo kao Blaženu.

Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas! Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.

Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode, oprosti grijehe naše! Vladaru, otpusti bezakonja naša! Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!

Gospode, pomiluj! Triput.

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.

Svećenik: Jer tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Tropar, glas 2.

Kad si sišao u smrt, Živote besmrtni, tada si sjajem božanstva smrtni udarac zadao paklu. A kad si mrtve iz podzemlja uskrisio, sve sile nebeske klicahu Tebi: davaoče života, Kriste Bože naš, slava Tebi.

Usrdna ektenija

Đakon: Smiluj nam se, Bože, po velikom milosrđu svome, molimo ti se: usliši i pomiluj.

Narod: Gospode, pomiluj. Triput.

Još se molimo za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našeg (ime) papu rimskog, za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za one koji služe i za one koji su služili u ovom svetom hramu, za naše duhovne oce i za svu našu braću u Kristu.

Još se molimo za naše vrhovništvo, kao i za sve one koji nas brane i štite.

Još se molimo za ovdje nazočne ljude koji očekuju od tebe velike i obilne milosti i za sve one koji nam dobro čine i za sve pravovjerne kršćane.

Svećenik izlazi ispred ikonostasa.

Svećenik: Jer si milosrdan i čovjekoljubiv Bog iskazujemo ti slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova.

Narod: Amin.

Svećenik: Slava tebi, Bože naš, ufanje naše, slava tebi.

Narod: Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Gospode pomiluj. Triput. Blagoslovi.

Svećenik: Krist istiniti Bog naš, koji se radu nas ljudi i radi našega spasenja tijelom dragovoljno dao položiti u grob i sišao u Podzemlje, molitvama svoje prečiste Majke, i svih svetih, neka nas pomiluje i spasi jer je dobar i čovjekoljubiv.

Narod: Amin.