VELIKI ČETVRTAK
Na sveti i veliki četvrtak, kako su divno ustrojili božanski oci, primivši jedan od drugoga, počev od božanskih apostola, iz svetih i božanskih Evanđelja, predadoše da svetkujemo četiri stvari: Sveto pranje nogu, Otajstvenu večeru – predanje svetih otajstava, nadnaravnu molitvu i sâmo izdajstvo (Judino). Budući da se židovska Pasha trebala žrtvovati kad prođe petak, bijaše dakle prikladno, da se slaže utsanovljenje s istinom, kako bi se i naša Pasha – Krist, to jest Gospod naš Isus Krist, žrtvovala unaprijed, kako kažu sveti oci, dakle da ju izvrši s učenicima u četvrtak uvečer. Jer ta se večer i čitav petak kod Židova računaju kao jedan dan, budući da oni tako broje noć i dan… Zbog svega ovoga što se dogodilo u četvrtak i u noći njegovoj, i mi svetkujemo te sa strahopoštovanjem se spominjemo na ona strašna i neizreciva djela i događaje. Po neizrecivom tvom milosrđu, Kriste Bože naš, pomiluj nas. Amin.
U vrijeme cara Saborija ili Sapora biskup Simeon mučen je sa svojim svećenicima Abdelajem i Ananijom. Na gubilište sa Simeonom izvedoše još oko tisuću kršćana. Simeon se izmače da bude posljednji na redu kako bi hrabrio svoje stado da se nijedan od njih ne pokoleba. Svi oni časno postradaše 341. godine. 
Postao je monah u rodnom gradu Meliteni u Armeniji. Za svećenika ga rukopoloži blaženi Otrije, biskup toga grada. Njega Akacije nasljedi na biskupskoj stolici. On bijaše sudionik na trećem ekumenskom saboru u Efezu (431.). Umro je 435. godine.