Velika večernja 4.4.
Svećenik otvara carske dveri, a đakon govori:
Blagoslovi vladiko.
Svećenik:
Blagoslovljen Bog naš, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu.
Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu.
Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim.
Svećenik pred ikonostasom moli večernje molitve (vidi niže).
Psalam 103.
Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, Gospode, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šatro, na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. Stabla se Gospodnja napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. Kako su brojna djela tvoja, o Gospode! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. Neka dovijeka traje slava Gospodnja: nek' se raduje Gospod u djelima svojim! On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. Pjevat ću Gospodu dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Gospodu. Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!
I sunce znade kada ima zaći, kad razastreš tmine i noć se spusti.
Kako su brojna tvoja djela, o Gospode! Sve si to mudro učinio.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
Večernje molitve
Molitva druga
Gospode, u srdžbi svojoj nemoj nas koriti i ne kažnjavaj nas u svom gnjevu, nego postupi s nama po milosrđu svojem, liječniče i iscjelitelju naših duša! Vodi nas prema pristaništu svoje volje, prosvijetli oči srca našega u spoznanju tvoje istine, i daj da preostali dio ovoga dana kao i ostatak života našega bude u miru i bez grijeha, molitvama svete Bogorodice i svih svetih.
Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva treća
Gospode, Bože naš, spomeni se nas, grješnih i beskorisnih slugu svojih, kada zazivamo tvoje sveto klanjanja dostojno ime; nemoj dopustiti da se postidimo u iščekivanju tvoga milosrđa, nego daruj nam dobrostivo, o Gospode, sve što tražimo za spasenje; podaj nam da te ljubimo i da te se bojimo svim srcem svojim i da u svemu vršimo volju tvoju.
Jer si Bog koji miluj i spašava, i tebi iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva četvrta
Ti, koga u visinama neušutnim pjesmama i sveudiljnim hvalospjevima slave svete Moći, ispuni usta naša hvalom tvojom da uzmognemo uzveličati sveto ime tvoje. Udijeli nam dioništvo u baštini svetih koji se tebe u istini boje i koji vrše tvoje zapovijedi, molitvama svete Bogorodice i svih svetih tvojih.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva peta
Blagoslovljen si Gospode, Bože Svedržitelju, koji poznaješ ljudske namisli i znaš što nam treba i mnogo izobilnije nego li mi sami možemo moliti ili zamisliti. Ti sâm dakle, Čovjekoljupče Kralju, koji si u svemu dobar, osposobi nas mnoštvom svoga milosrđa da čiste savjesti zazivamo tvoje sveto ime; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga te providnošću svojom uredi sve na našu korist.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva šesta
Gospode, Gospode, koji sve držiš na svom prečistom dlanu, koji si strpljiv prema svima nama, koji žališ poradi naših opačina, spomeni se smilovanja i milosrđa svoga, i pohodi nas dobrotom svojom. Udijeli nam da tvojom milošću izbjegnemo različitim napastima Zloga, također i u preostalom dijelu ovoga dana, i sačuvaj naš život sigurnim milošću tvojega presvetoga Duha.
Milošću i čovjekoljubljem tvoga jedinorođenoga Sina s kojim si blagoslovljen s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva sedma
Bože veliki i čudesni, koji svime milostivo upravljaš neizrecivom dobrotom i bogatim promislom, koji si nam poklonio dobra ovoga svijeta i po već darovanim dobrima zajamčio nam obećano kraljevstvo. Ti si dopustio da smo protekli dio dana izbjegli svakom zlu, daruj nam da i preostali dio dana provedemo besprijekorni pred svetom slavom tvojom u klicanju tebi, Bogu našemu, jedinomu dobromu i čovjekoljubivomu.
Jer ti si Bog naš i mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva osma
Veliki i svevišnji Bože! Ti jedini posjeduješ besmrtnost prebivaš u svjetlu nedostupnu, sva si stvorenja premudrošću sazdao, odijelivši svjetlost od tame sunce si postavio u službu dana, a mjesec i zvijezde u službu noći. I nas si, iako smo grešni, učinio dostojnima da ovoga časa stupimo pred lice tvoje s hvalama, i da ti prinesemo večernji hvalospjev. Ti sam, Čovjekoljupče, uzdigni molitvu našu kao kâd pred lice svoje i primi ju kao ugodni miomiris. Udijeli nam da ova večer i noć koja se približava, prođu u miru. Zaodjeni nas oružjem svjetlosti, izbavi nas od noćnoga straha i od svega što se šulja kroz tmine. Neka san, što si nam ga darovao za okrjepu našoj nemoći, bude slobodan od svakog đavolskog sanjarenja. Udjeli nam, Vladaru, darovatelju dobara, da se na svojim ležajima skrušimo i da se noću spominjemo tvojega imena i da, prosvjetljeni razmatranjem o tvojim zapovijedima, ustanemo s radošću u duši na hvalospjev tvojoj dobroti: prinoseći milosrđu tvojemu molitve i prošnje za grijehe naše i svekolikoga tvojeg naroda, kojega po molitvama svete Bogorodice, milošću pohodi.
Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Svećenik ulazi u oltar, a đakon govori ekteniju. Ako nema đakon onda ju govori svećenik ispred carskih dveri.
Kad nema svećenika, govori se: Gospode, pomiluj. 12x
Velika ektenija
Đakon: U miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj. I tako iza svakog zaziva.
Za višnji mir i za spasenje duša naših, pomolimo se Gospodu.
Za mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i za sjedinjenje svih, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu.
Za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, pomolimo se Gospodu.
Za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za sav kler i narod, pomolimo se Gospodu.
Za pretpostavljene naše vlasti, kao i za sve one koji nas brane i štite, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj grad (za ovu svetu obitelj ili za ovo mjesto), za svaki grad i kraj, i za one koji s vjerom u njima žive, pomolimo se Gospodu.
Za pogodno vrijeme, za obilje zemaljskih plodova i za mirna vremena, pomolimo se Gospodu.
Za putnike, bolesnike, patnike i uznike, i za njihovo spasenje, pomolimo se Gospodu.
Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Ako je svećenik molio ekteniju ulazi u oltar.
Katizma 12.
Psalam 88.
O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati. Ti reče: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju: "Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje." Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospode, i tvoju vjernost u zboru svetih. Ta tko je u oblacima ravan Gospodu, tko li je Gospodu sličan među sinovima Božjim? Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe. Gospode, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Gospode, i vjernost te okružuje. Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih; ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje. Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu. Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta. Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom. Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Gospode, u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi. Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša. Jer Gospod je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš. Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh; nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah, da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi. Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja. Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove. Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga. Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski. Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih; šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje. Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga. Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću: potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce, ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu." A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga. Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi. Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci. Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim. Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove. Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože. Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori. Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio. Ta dokle ćeš, Gospode? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti? Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio! Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati? Gdje li je, Gospode, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju? Sjeti se, Gospode, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana s kojom nasrću dušmani tvoji, Gospode, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga. Blagoslovljen Gospod dovijeka! Tako neka bude. Amin!
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Molitva prvog antifona
Gospode milosrdni i blagi, koji si spor na srdžbu i vrlo milostiv, čuj našu molitvu i poslušaj glas zazivanja našega; znamenuj nas znakom dobrote svoje, pouči nas svojemu putu da hodimo u istini tvojoj. Razveseli srca naša da se bojimo svetoga imena tvojega, jer ti si velik i činiš čudesa, ti si jedini Bog i nema ti ravna među bozima, Gospode; moćan si u milosrđu i dobar u jakosti, da pomažeš, tješiš i spasavaš sve one koji se uzdaju u tvoje sveto ime.
Svećenik:
Jer tvoja je vlast i tvoje je carstvo, i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Svjetilni psalmi sa stihirama- Gospodi vozvah (glas 8.)
Đakon ili svećenik vrši veliko kađenje cijelog hrama.
Gospode zazvah tebe, usliši me!
Pripjev: Usliši me Gospode!
Gospode zazvah tebe, usliši me! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
Usliši me Gospode!
Nek' mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku k'o žrtva večernja!
Usliši me Gospode!
Za vrijeme kađenja svećenik stavlja Evanđelje na stranu i prostire iliton. Stavlja pretposvećene darove na iliton, i ispred njih upaljenu svijeću. Kad završi kađenje cijeloga hrama, svećenik uzima kadionicu, pokadi Sveti Kruh uokolo, te preda kadionicu đakonu. Zatim radi metaniju, pa uzima diskos sa Svetim Kruhom i stavi ga sebi na glavu, držeći ga objema rukama. Odlazi prema proskomidikonu. Đakon ide ispred svećenika sa svijećom i kadionicom.
Svećenik stavi diskos na proskomidikon, ulije u svetu čašu vino i vodu, i pokriva diskos i čašu velikom pokrovom, kadeći ih, ali ne govoreći ništa, osim kod stavljanja velikog pokrovca:
Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Bože naš, pomiluj nas. Amin.
Zatim svećenik pokadi pretposvećene darove i napravi metaniju, te se vraća ispred svetog prijestolja.
Na usta mi, Gospode, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.
U te su, Gospode, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka i umaknem!
Psalam 141.
Iz svega glasa vapijem Gospodu, iz svega glasa Gospoda zaklinjem.
Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
K tebi, Gospode, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.
Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.
Psalam 129.
Iz dubine, Gospode, vapijem tebi: Gospode, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!
Ako se, Gospode, grijehâ budeš spominjao, Gospode, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.
U Gospoda ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospoda više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna nek' Izrael čeka Gospoda.
Stihire na 'Gospode zazvah'
(3) Jer je u Gospoda milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
Svojevoljno sam napustio blještavilo kreposti kada sam prvi put sagriješio. Ali po tvom silasku, Riječi Božja, sada sam se ponovno odjenuo svjetlošću. Nisi me prezreo pa i kada se izranih zlim požudama i padoh na grešničkom putu. Čuvao si me svojom svemoći i podario mi svoju zaštitu, milosrdni Gospode!
Psalam 116.
(2) Hvalite Gospoda, svi puci, slavite ga, svi narodi!
Mučenici Gospodnji, vi posvećujete svako mjesto i liječite svaku nemoć, i sada vas molimo: Izbavite duše naše od zamki neprijatelja.
(1) Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Postao si truba svetinje i sve pozivaš na duhovno pjevanje, sviralo Bogom potaknuto. Ti si pohvalio vojske pobožnih, slaveći sve svete, a propovijedao si njihove pobjede. Ti si iz bezdana izvora spasenja nauku zahvatio i njima si napojio dom Božji.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Križubogorodičan, glas 1.
Stojeći kraj križa Sina i Boga svoga, gledajući njegovo veletrpljenje, Mati je plakala i govorila: Teško meni čedo najdraže, zašto stradaš tako nepravedno Riječi Božja? Da bi spasio čovječanstvo.
Svećenik otvara carske dveri te čine ulazak s kadionicom.
Došavši ispred ikonostasa đakon govori tiho svećeniku:
Pomolimo se Gospodu.
Svećenik govori tiho molitvu ulaza:
Večerom, jutrom i o podne hvalimo te i blagoslivljamo, zahvaljujemo ti i molimo ti se, Vladaru svega i Čovjekoljubivi Gospode: uzdigni molitvu našu kao kâd pred sobom i nedaj da se srca naša prikone zlim riječima ili mislima, nego nas izbavi od svih koji vrebaju duše naše. Jer u tebe su, Gospode, o Gospode, uprte oči naše i u tebe se pouzdasmo: ne postidi nas, Bože naš.
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje, Ocu i Sinu i svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Đakon govori svećeniku:
Blagoslovi, vladiko, sveti ulazak.
Svećenik:
Blagoslovljen ulazak svetih tvojih: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Đakon: Amin.
Premudrost. Stojmo mirno.
Te đakon ulazi u oltar i vrši srednje kađenje.
Narod:
Radosno Svjetlo svete slave besmrtnoga Oca nebeskoga, svetoga, blaženoga, Isuse Kriste.
Došavši k sunca zapadu, ugledasmo svjetlost večernju: pjevamo Ocu i Sinu i Svetomu Duhu Bogu.
Dostojan si svagda biti slavljen glasima pobožnim, Sine Božji, koji daješ život svemu svijetu, i stoga te sav svijet slavi!
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik: Mir svima.
Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.
Prokimen, glas 7.
Uzvisujte Gospoda, Boga našega / padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto!
- Gospod kraljuje, nek zadrhte narodi!
Čitanja
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige Postanka (Post 18, 20 - 33)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Reče Gospod: „Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti.“ Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Gospodom.
Nato se Abraham primače bliže i reče: „Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinig u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od tebe da ubiješ nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?“
„Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih“, ovradi Gospod, „zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.“
„Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodu“, opet progovori Abraham. – „Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?“ „Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet“, odgovori. Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?“ – opet će Abraham. „Neću to učiniti zbog četrdesetorice“, odgovori.
„Neka se Gospod ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađem možda samo trideset?“ – opet će on. „Neću to učiniti“, odgovori, „ako ih ondje nađem samo trideset.“
„Evo se opet usuđujem govoriti Gospodu“, nastavi dalje. „Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?“ „Neću ga uništiti“, odgovori, „zbog dvadesetorice.“
„Neka se Gospod ne ljuti“, on će opet, „ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?“ „Neću ga uništiti zbog njih deset“, odgovori.
Kad je Gospod završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.
Đakon: Budimo pozorni.
Prokimen, glas 6.
Kliči Gospodu / sva zemljo!
- Služite Gospodu u veselju!
Svećenik otvara carske dveri.
Đakon: Izvolite (blagosloviti).
Tada svećenik okrenut prema istoku, držeći u rukama svijećnjak i kadionicu, čini znak križa i govori:
Premudrost. Stojmo uspravno.
Zatim, okrenuvši se na zapad, prema narodu, opet čini znak križa, govoreći:
Svjetlo Kristovo prosvjetljava sve.
Čitač: Čitanje iz Knjige Izreka (Izr 16, 17 - 33; 17, 1 - 17)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj. Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima. Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Gospoda, blago njemu. Mudar srcem naziva se razumnim, i prijazne usne uvećavaju znanje. Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost. Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava. Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima. Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti. Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova. Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni. Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje. Nasilnik zavodi bližnjega svoga, i navodi ga na loš put. Tko očima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišće, već je smislio pakost. Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti. Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada. U krilo plašta baca se kocka, ali je od Gospoda svaka odluka.
Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke. Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu. Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Gospod sam. Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku. Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne. Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi. Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive. Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva. Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje. Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca. Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj. Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti. Tko dobro zlom uzvraća, neće ukloniti nesreću od doma svojeg. Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se! Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Gospodu. Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora! Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
Dalje slijedi Liturgija pretposvećenih darova.
