Velika večernja 26.3.
Svećenik obučen u sve rize, otvara carske dveri.
Svećenik:
Blagoslovljen kraljevstvo Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Ako nema svećenika:
Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste, Sine Božji, pomiluj nas. Amin.
Slava tebi, Bože naš, slava tebi!
Kralju nebeski, Tješitelju, Duše istine, koji posvuda jesi i sve ispunjaš, riznico dobara i darovatelju života, dođi i nastani se u nama i očisti nas od svake ljage i spasi, o Dobri, duše naše.
Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas. Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospode, oprosti grijehe naše! Vladaru, otpusti bezakonja naša! Sveti, pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!
Gospode, pomiluj. Triput.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Svećenik:
Jer tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Gospode, pomiluj! 12x
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Dođite, poklonimo se Kralju našemu Bogu.
Dođite, poklonimo se Kristu, Kralju našemu i Bogu.
Dođite, poklonimo se i padnimo nice pred samim Gospodom Isusom Kristom, Kraljem i Bogom našim.
Svećenik zatvara carske dveri, te izlazi ispred ikonostasa, gdje moli večernje molitve.
Psalam 103.
Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, Gospode, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom, svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šatro, na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju. Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama. Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku. Stabla se Gospodnja napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin. Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište. Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći. Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže. Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. Kako su brojna djela tvoja, o Gospode! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. Neka dovijeka traje slava Gospodnja: nek' se raduje Gospod u djelima svojim! On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. Pjevat ću Gospodu dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude. Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Gospodu. Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!
I sunce znade kada ima zaći, kad razastreš tmine i noć se spusti.
Kako su brojna tvoja djela, o Gospode! Sve si to mudro učinio.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu; i sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin.
Aliluja, Aliluja, Aliluja: Slava tebi, Bože. Triput.
~~Večernje molitve
(koje moli svećenik)~~
Molitva prva
Gospode milosrdni i blagi, koji si spor na srdžbu i vrlo milostiv, čuj našu molitvu i poslušaj glas zazivanja našega; znamenuj nas znakom dobrote svoje, pouči nas svojemu putu da hodimo u istini tvojoj. Razveseli srca naša da se bojimo svetoga imena tvojega, jer ti si velik i činiš čudesa, ti si jedini Bog i nema ti ravna među bozima, Gospode; moćan si u milosrđu i dobar u jakosti, da pomažeš, tješiš i spasavaš sve one koji se uzdaju u tvoje sveto ime.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i poklon Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva druga
Gospode, u srdžbi svojoj nemoj nas koriti i ne kažnjavaj nas u svom gnjevu, nego postupi s nama po milosrđu svojem, liječniče i iscjelitelju naših duša! Vodi nas prema pristaništu svoje volje, prosvijetli oči srca našega u spoznaji tvoje istine, i daj da preostali dio ovoga dana kao i ostatak života našega bude u miru i bez grijeha, molitvama svete Bogorodice i svih svetih.
Jer je tvoja vlast i tvoje je carstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva treća
Gospode, Bože naš, spomeni se nas, grješnih i beskorisnih slugu svojih, kada zazivamo tvoje sveto klanjanja dostojno ime; nemoj dopustiti da se postidimo u iščekivanju tvoga milosrđa, nego daruj nam dobrostivo, o Gospode, sve što tražimo za spasenje; podaj nam da te ljubimo i da te se bojimo svim srcem svojim i da u svemu vršimo volju tvoju.
Jer ti si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva četvrta
Ti, koga u visinama neušutnim pjesmama i sveudiljnim hvalospjevima slave svete Moći, ispuni usta naša hvalom tvojom da uzmognemo uzveličati sveto ime tvoje. Udijeli nam dioništvo u baštini svetih koji se tebe u istini boje i koji vrše tvoje zapovijedi, molitvama svete Bogorodice i svih svetih tvojih.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva peta
Blagoslovljen si Gospode, Bože Svedržitelju, koji poznaješ ljudske namisli i znaš što nam treba i mnogo izobilnije nego li mi sami možemo moliti ili zamisliti. Ti sâm dakle, Čovjekoljupče Kralju, koji si u svemu dobar, osposobi nas mnoštvom svoga milosrđa da čiste savjesti zazivamo tvoje sveto ime; i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga te providnošću svojom uredi sve na našu korist.
Jer tebi pripada svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva šesta
Gospode, Gospode, koji sve držiš na svom prečistom dlanu, koji si strpljiv prema svima nama, koji žališ poradi naših opačina, spomeni se smilovanja i milosrđa svoga, i pohodi nas dobrotom svojom. Udijeli nam da tvojom milošću izbjegnemo različitim napastima Zloga, također i u preostalom dijelu ovoga dana, i sačuvaj naš život sigurnim milošću tvojega presvetoga Duha.
Milošću i čovjekoljubljem tvoga jedinorođenoga Sina s kojim si blagoslovljen s presvetim i dobrim i životvornim tvojim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva sedma
Bože veliki i čudesni, koji svime milostivo upravljaš neizrecivom dobrotom i bogatim promislom, koji si nam poklonio dobra ovoga svijeta i po već darovanim dobrima zajamčio nam obećano kraljevstvo. Ti si dopustio da smo protekli dio dana izbjegli svakom zlu, daruj nam da i preostali dio dana provedemo besprijekorni pred svetom slavom tvojom u klicanju tebi, Bogu našemu, jedinomu dobromu i čovjekoljubivomu.
Jer ti si Bog naš i mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Molitva osma
Veliki i svevišnji Bože! Ti jedini posjeduješ besmrtnost prebivaš u svjetlu nedostupnu, sva si stvorenja premudrošću sazdao, odijelivši svjetlost od tame sunce si postavio u službu dana, a mjesec i zvijezde u službu noći. I nas si, iako smo grešni, učinio dostojnima da ovoga časa stupimo pred lice tvoje s hvalama, i da ti prinesemo večernji hvalospjev. Ti sam, Čovjekoljupče, uzdigni molitvu našu kao kâd pred lice svoje i primi ju kao ugodni miomiris. Udijeli nam da ova večer i noć koja se približava, prođu u miru. Zaodjeni nas oružjem svjetlosti, izbavi nas od noćnoga straha i od svega što se šulja kroz tmine. Neka san, što si nam ga darovao za okrjepu našoj nemoći, bude slobodan od svakog đavolskog sanjarenja. Udjeli nam, Vladaru, darovatelju dobara, da se na svojim ležajima skrušimo i da se noću spominjemo tvojega imena i da, prosvjetljeni razmatranjem o tvojim zapovijedima, ustanemo s radošću u duši na hvalospjev tvojoj dobroti: prinoseći milosrđu tvojemu molitve i prošnje za grijehe naše i svekolikoga tvojeg naroda, kojega po molitvama svete Bogorodice, milošću pohodi.
Jer si dobar i čovjekoljubiv Bog, mi ti iskazujemo slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Svećenik ulazi u oltar, a đakon govori ekteniju. Ako nema đakon onda ju govori svećenik ispred carskih dveri.
Kad nema svećenika, govori: Gospode, pomiluj. 12x
Velika ektenija
Đakon: U miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Za višnji mir i za spasenje duša naših, pomolimo se Gospodu.
Za mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i za sjedinjenje svih, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj sveti hram i za sve one koji s vjerom, pobožnošću i strahom Božjim ulaze u njega, pomolimo se Gospodu.
Za svetoga, sveopćeg prvosvećenika našega (ime), papu rimskoga, pomolimo se Gospodu.
Za metropolita našega gospodina nadbiskupa (ime), za bogoljubnoga biskupa našega gospodina (ime), za časno svećenstvo, u Kristu đakonstvo, za sav kler i narod, pomolimo se Gospodu.
Za pretpostavljene naše vlasti, kao i za sve one koji nas brane i štite, pomolimo se Gospodu.
Za ovaj grad (za ovu svetu obitelj ili za ovo mjesto), za svaki grad i kraj, i za one koji s vjerom u njima žive, pomolimo se Gospodu.
Za pogodno vrijeme, za obilje zemaljskih plodova i za mirna vremena, pomolimo se Gospodu.
Za putnike, bolesnike, patnike i uznike, i za njihovo spasenje, pomolimo se Gospodu.
Da se oslobodimo svake nevolje, srdžbe, opasnosti i tjeskobe, pomolimo se Gospodu.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svima svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik:
Jer tebi dolikuje svaka slava, čast i klanjanje: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Ako je svećenik molio ekteniju ulazi u oltar.
Đakon ili svećenik vrši veliko kađenje cijelog hrama.
Svjetilni psalmi sa stihirama -Gospodi vozvah, glas 6.
Gospode zazvah tebe, usliši me!
Pripjev: Usliši me Gospode!
Gospode zazvah tebe, usliši me! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem!
Usliši me Gospode!
Nek' mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku k'o žrtva večernja!
Usliši me Gospode!
Na usta mi, Gospode, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!
Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!
Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.
Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.
Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu podzemlja kosti rasuti.
U te su, Gospode, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!
Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka i umaknem!
Psalam 141.
Iz svega glasa vapijem Gospodu, iz svega glasa Gospoda zaklinjem.
Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
K tebi, Gospode, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.
Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.
Psalam 129.
Iz dubine, Gospode, vapijem tebi: Gospode, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!
Ako se, Gospode, grijehâ budeš spominjao, Gospode, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali.
U Gospoda ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospoda više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna nek' Izrael čeka Gospoda.
Stihire na Gospode zazvah
(3) Jer je u Gospoda milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
Prikovan na križ i kopljem probodena boka, nalikovao si beživotnom mrtvacu. Još si i žučju napojen, mnogotrpeljivi Gospode, ti koji si po rukama Mojsija zasladio vode u Mari. Stoga preda te padam i molim: iskorijeni gorke strasti moga uma, zasladi mi razum medom pokajanja i podaj mi da se mogu pokloniti tvojoj svetoj muci.
Psalam 116.
(2) Hvalite Gospoda, svi puci, slavite ga, svi narodi!
Križ tvoj, Spasitelju, darovan je kršćanima kao nepobjediva snaga. Po njemu se povlače čete neprijateljske a Crkva tvoja, Kriste, pravovjerno te ispovijedajući, biva osjenjena mirom. Cjelivajući ga, mi ti uzdižemo usrdni vapaj: Učini i nas dostojnima baštine svetih tvojih!
(1) Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Bogorodica je čula jezik koji nije znala. Arkanđeo joj je govorio riječi navještenja. Primivši vjerno njegov pozdrav, začela je tebe, vječnoga Boga. Stoga ti i mi, radujući se, vapimo: „Bože, koji si se od nje bezgrješno utjelovio, daruj svijetu mir, a našim dušama veliku milost.
Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu:
Danas je Gospod slave i Stvoritelj svega stvorenja pribijen na križ i ranjen u bok. On koji je slatko piće Crkve kuša sada žuč i ocat! Onaj koji okruni nebesa sada se kruni trnjem i odijeva u haljinu rugla. Tvorac svijeta udaren je ljudskom rukom, i prihvaća poruge, pljuvanja i udarce – sve za mene koji sam osuđen! On je moj milosrdni Otkupitelj i Bog koji svijet od prijevare spasi!
I sada i vazda, i u vijeke vjekova. Amin. Glas 6.
Poslan bî s neba Gabrijel Arhanđel navijestiti Djevici začeće. Došavši u Nazaret, razmišljao je u sebi o čudesima diveći se: O, kako će Djevica roditi onoga koji je na nebesima nedostiživ! On kojemu je nebo prijestolje, a zemlja podnožje, u utrobu se Djevičinu nastanjuje. Njega šestokrili i mnogooki gledati ne mogu, a jednom riječju odlučio je utjeloviti se u njoj. Božja je riječ ovo što nastaje. Zašto stojim i ne govorim Djevici: „Raduj se, milosti puna, Gospod s tobom! Raduj se, čista Djevice! Raduj se, nevjesto neudana! Raduj se, Majko života, blagoslovljena plod utrobe tvoje!"
Svećenik otvara carske dveri, te uzima sveto Evanđelje i daje ga đakonu, čineći tako Mali ulazak.
Došavši ispred ikonostasa đakon govori tiho svećeniku:
Pomolimo se Gospodu.
Svećenik govori tiho molitvu ulaza:
Dobri Čovjekoljupče Kralju, koji sve blagoslivljaš! Skrušena srca i ponizna duha usrdno te molimo: Blagoslovi, Kriste, pravi Bože naš, naše ulaze i izlaske! Jer je tvoj dolazak i odlazak kao i život s ljudima blagoslovljen, svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
Đakon govori svećeniku:
Blagoslovi, vladiko, sveti ulazak.
Svećenik:
Blagoslovljen ulazak svetih tvojih: svagda, sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Đakon: Amin.
Premudrost. Stojmo mirno.
Te đakon ulazi u oltar i vrši srednje kađenje.
Narod:
Radosno Svjetlo svete slave besmrtnoga Oca nebeskoga, svetoga, blaženoga, Isuse Kriste.
Došavši k sunca zapadu, ugledasmo svjetlost večernju: pjevamo Ocu i Sinu i Svetomu Duhu Bogu.
Dostojan si svagda biti slavljen glasima pobožnim, Sine Božji, koji daješ život svemu svijetu, i stoga te sav svijet slavi!
Đakon: Budimo pozorni.
Svećenik: Mir svima.
Đakon: Premudrost. Budimo pozorni.
Prokimen, glas 6.
Pjevajte Bogu, / slavite mu ime!
- Poravnajte put Onome koji ide pustinjom.
Čitanja
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige Postanka (Post 9, 8 - 17)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: „A ja, evo, sklapam svoj savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima – sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji. Držat ću se ja svog saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti.“
I reče Bog: „A ovo znamen je saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude savezu između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, spomenut ću se saveza svoga, saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće. U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.“
I reče Bog Noi: „To neka je znak saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji.“
Đakon: Budimo pozorni.
Prokimen, glas 6.
Neka spasenje tvoje, Bože / dođe na mene!
- Neka vide ubogi i raduju se!
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige Izreka (Izr 12, 8 - 22)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Čovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem. Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha. Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno. Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trči za ništavilom, nerazuman je. Čežnja je opakoga mreža od zlata, a korijen pravednika daje ploda. Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe. Od ploda svojih suta nasiti će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vrait će mu se. Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete. Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu. Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru. Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje. Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas. Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete. Pravednika ne stižu nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju. Mrske su Gospodu usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige Izlaska (Izl 3, 1 - 8)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Gospodnji ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. „Hajde da priđem“, reče Mojsije, „i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.“
Kad je Gospod vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: „Mojsije! Mojsije!“ „Evo me!“ – javi se.
„Ne prilazi ovamo!“ – reče. „Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.
Ja sam“, nastavi, „Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.“
Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.
„Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu“, nastavi Gospod, „i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.
Đakon: Premudrost.
Čitač: Čitanje iz Knjige Izreka (Izr 8, 22 - 30)
Đakon: Budimo pozorni.
Čitač: Gospod me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; kad je postavljao moru njegove granice, da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme.
Mala ektenija
Đakon: Opet i opet u miru pomolimo se Gospodu.
Narod: Gospode, pomiluj.
Zaštiti, spasi, pomiluj i očuvaj nas, Bože, svojom milošću.
Narod: Gospode, pomiluj.
Spominjući presvetu, prečistu, preblagoslovljenu, slavnu Vladaricu našu Bogorodicu i vazda Djevicu Mariju sa svim svetima, sami sebe i jedan drugoga i sav život svoj Kristu Bogu predajmo.
Narod: Tebi, Gospode.
Svećenik otvara carske dveri.
Svećenik:
Jer si svet, Bože naš, iskazujemo ti slavu: Ocu i Sinu i Svetomu Duhu: sada i vazda, i u vijeke vjekova.
Narod: Amin.
Dalje slijedi trosveta pjesma i Liturgija sv. Ivana Zlatoustoga.
