Mesopusna zadušna subota
Stih: Riječi Božja, ne spominji se grijeha preminulih jer tvoje dobrostivo milosrđe mrtvi ne naviještaju.
Ovoga dana vrši se spomen svih ljudi od vijeka koji su u vjeri preminuli, a ovaj spomen su ustanovili sveti oci da se služi iz sljedećeg razloga: Brojni su ljudi pretrpjeli nasilnu smrt, bilo na moru ili na kopnu, pri raznim nesrećama. Neki su pak umrli od gladi ili od požara, zbog mraza i leda, poginuli u ratovima i na druge druge načine pretrpjeli smrt iskusili. Neki, kao ubogi i nemoćni, nisu imali molitvenog obreda kako priliči, i stoga su sveti oci, pokrenuti čovjekoljubljem, ustanovili vršiti spomen svima njima u našoj svetoj katoličkoj Crkvi. Tako i u slučajevima kada po propisima Crkve oni nisu mogli imali pokojničku službu, neka ih se sada ovim
zajedničkim spomenom spomenemo. To je višestruko dobro i korisno. Najprije da se uopće po ovom obrascu u svim crkvama Božjim čini spomen za duše preminulih. S druge strane, prili se spomenuti duša preminulih budući se idućega dana - na Mesopusnu nedjelju – čita Evanđelje o drugom dolasku Kristovu, kako bismo molili strašnoga Suca da im bude milosrdan i i da ih udostoji obećane rajske hrane.
Budući da su sveti oci ustanovili da se sljedeće nedjelje (Siropusna) obilježava izgnanje Adama iz raja, to ova subota dolazi kao njezin uvod. Naposljetku, budući da sve nas koji živimo čeka stati pred Strašni sud, potrebno je da se pokajemo i pripremimo za postimo. Subotom inače uvijek vršimo spomen pokojnih, jer je i kod starih Židova subota dan pokoja (mirovanja). Na Mesopusnu subotu pak vršimo zajednički i sveukupni spomen svih preminulih, moleći se za svakoga pravovjernog kršćanina.
Veliki Ivan Zlatousti u svome spisu Filipljanima ovako govori: ''Pomislimo na korist naših pokojnih, pružimo im veliku pomoć milostinjama i prinosima, jer im to donosi veliko olakšanje i oni time stječu izuzetnu korist.'' I sveti Atanazije Veliki kaže: ''Ako je netko i naglo uznijet i ako je u pravoj vjeri skončao, ne uskraćuj mu
Zapaljenu svjetiljku i svijeće, već prizivajući Krista Boga, to mu na grobu zapali, jer to je ugodno Bogu i Bog će mnogo uzvratiti onome tko to prinosi…. Tko čini prinose za pokojne i sam dobiva udio u nagradi Božjoj, jer pokazuje ljubav za spasenja bližnjega.''
Na koncu, kao što kažu i sveti oci: Ako netko i najmanje
dobro učini, bit će uvršten među vječno žive.
Neka se zna da i sada u nekim posebnim mjestima borave duše svetih, a odvojeno pak duše grješnika. Prvi se s nadom raduju, a drugi se pate u iščekivanju. Ni sveti još nisu primili sva obećana dobra, jer kako kaže božanski Apostol: Bog nam je nešto najbolje pripremio, da to ne bi bez nas naslijedili. Granica svačijeg života je, kako kaže sveti Atanazije Veliki, volja i promisao Božja.
Vladaru Kriste, nastani među svoje pravedne duše pokojnih i pomiluj i nas, kao jedini besmrtan. Amin.
U vrijeme cara Arkadija u Eugeniji, nedaleko Carigrada, otkopane su moći mnogih mučenika, među njima učenika Kristova Andronika i pomoćnice mu Junije. Nad moćima apostola Andronika car Andronik I. sagradio je u 12. stoljeću hram.