Ivan Damašćanski, časni otac
Rodio se oko 650. godine u arapskoj kršćanskoj obitelji u Damasku. Naslijedio je oca u carinskoj službi na dvoru kalifa Abdalmeleha. Oko 730. godine s prijateljem Kuzmom povukao se u manastir sv. Sabe Posvećenoga kod Jeruzalema i postao svećenik, posvetivši se asketskom životu i nauci. Bio je savjesni sabirač svega onoga što su izrekli sveti oci i crkveni sabori. Najviše je slijedio sv. Grgura Nazijanskoga. Slavu je stekao posebice svojim predivnim crkvenim pjesmama - kanonima, kojima je, zajedno sa svojim pobratimom Kuzmom, uresio istočno bogoslužje (Oktoih ili Osmoglasnik, Irmologion, Mjesecoslov, Pashalni kanon). Ivan je svoju teologiju razradio u obrani štovanja ikona. Autor je mnogih teoloških djela, homilija i himana na grčkom jeziku. Smatra se utemeljiteljem istočnokršćanske sustavne teologije. Utjecao je na istočnu i zapadnu teologiju i duhovnost. Glavna su mu djela Vrelo spoznaje i Apostolski razgovori. Umro je u svom manastiru 749. godine. Papa Lav X. proglasio ga je godine 1890. naučiteljem Crkve.