Mina, Viktor i Vincent, mučenici
Mina se rodio u Egiptu i po zanimanju bijaše vojnik. Kao poznati kršćanin nije mogao gledati prinošenje žrtava idolima, te je napustio vojsku i grad i povukao se u pustu planinu. Jednom siđe u grad Katuaniju gdje su pogani imali neko slavlje. Tu on pred svima njima reče kako je njihova vjera lažna, a samo je Krist pravi Bog. Upravitelj grada Piros čuvši to dade Minu mučiti i najzad 304. godine mačem pogubiti. Tijelo mu baciše u oganj. Tjelesne ostatke kršćani su časno sahranili i kasnije prenijeli u Aleksandriju i tamo njemu u čast podigli crkvu. Viktor bijaše Rimljanin i po zanimanju vojnik. Kao kršćaninu odrubiše mu glavu u vrijeme cara Antonina. Vicent je služio kao đakon u saragoškoj biskupiji u Španjolskoj. Mučen je i od groznih muka umro 304. godine. Tijelo mu je kasnije preneseno u Rim i položeno u crkvu njegova imena.
Bila je nazočna mučenju sv. Viktora i tom je prilikom neustrašivo izjavila da je i ona kršćanka. Objesiše je za noge između dviju palmi i tako postrada za Gospoda. 
Rodio se u Carigradu 759. godine. Ujak mu je bio nadstojnik manastira Sakudion u Bitiniji. Pod njegovim utjecajem svi članovi Teodorove obitelji posvetili su se monaškom životu. Tako je Teodor 787. postao svećenik, a deset godina kasnije naslijedio je ujaka u manastiru Sakudion. Godine 798. otišao je u Carigrad u manastir Studion, po kojemu je kasnije Teodor dobio nadimak. Zahvaljujući Teodoru taj je manastir postao duhovno središte pravovjerja. U manastirski život uveo je klauzuru, šutnju, disciplinu, studij, ručni rad, pisarske i slikarske škole. Jedno vrijeme bio je progonjen kao branitelj štovanja ikona. Autor je mnogih katehetskih spisa i liturgijskih himana. Bio je borac za slobodu Crkve od carskih vlasti i apostol crkvenog jedinstva. Umro je u Smirni 826. godine, a tijelo mu je 844. preneseno u Studion. Monasi koji žive po njegovom pravilu zovu se studiti.