Hilarij Veliki, časni otac
Rodio se oko 291. u selu Thabti u Palestini od poganskih roditelja. Roditelji su ga poslali na nauke u Aleksandriju. Tu on upozna kršćansku vjeru i dade se krstiti. Odlučio je svoj život posvetiti Bogu te pođe u pustinju k sv. Antunu i postade njegovim učenikom. Kasnije se Hilarije vratio u svoj zavičaj. Roditelje više nije našao žive. On razdijeli očevinu siromasima i povuče se u samoću kod mjesta Majuma, gdje je dalje živio monaškim životom. Oko 329. osnovao je prvi samostan u Palestini. Oko njega se sabraše brojni ljubitelji duhovnog života i tako Hilarion posta za Palestinu ono što je za Egipat bio sv. Antun Pustinjak. Ovaj divni učitelj, pokornik i čudotvorac bio je slavljen ne samo od kršćana, nego i od pogana. Često je kroz plač znao reći: «Teško meni! Primio sam na zemlji plaću svoju!» Da bi izbjegao ljudsku slavu, on se udaljio iz Palestine te je neko vrijeme boravio u Egiptu, na Siciliji, u Dalmaciji (blizu Cavtata) i najzad na Cipru, gdje je oko 372. godine u 80. godini života ispustio svoju dušu. Čudotvorne moći sv. Hilarija prenesao je njegov učenik Izihije u Palestinu i položio u manastir koji je ovaj Božji ugodnik tamo osnovao.